Besplatni pregledi za kupovinu glasova: Srpski zdravstveni populizam

Bolnica, Liječenje, Terapija
Jedan od problema je što ne postoji standardna procedura i pacijent u različitim ustanovama dobiva različitu skrb (AP)

Nije to onomad bio nikakav svetski dan srca ili kardiovaskularnih bolesti. A ipak, više medija u Srbiji, naročito onih „državnih“ objavilo je jedno zvanično medicinsko saopštenje u kome stoji da u zemlji, nešto više od 52.000 ljudi godišnje umre od srčanog udara.

Ovu zastrašujuću vest iz Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“, mediji su „osvežili“ i podatkom da je među žrtvama srčanih udara više žena, nego muškaraca, i sledilo je uobičajeno poređenje – „što je čitav jedan grad veličine…“ Doista, ne treba mnogo računati, to je opet „nešto više“ od 1.000 ljudi nedeljno. Asocijacije na lošu preventivu i klimav sistem, ostavljene su – za kasnije!

Sam po sebi ovaj podatak je veoma zabrinjavajući, ali kao što često biva „đavo-slučaj“ kao da je hteo da ga pojača upoređujući je sa još jednom podudarnošću. Samo dan pre ovog, srpske medicinske vlasti su rafalno i brzometno zasule iste one, a naročito državne i vlasti prijateljske medije, saopšenjem o fantastičnim rezultatima devete po redu akcije besplatnih pregleda, bez zakazivanja (bravo!) u brojnim ustanovama, a u neradne dane. Nedeljom.

Tako su još jednom, slučajno, postale uporedive dve drastično suprotne pojave. S jedne strane upadljivo propagirana i više puta ponavljana, uz obećanje njenog nastavka, akcija zdravstvene milosti vlasti prema građanima.

I s druge, kompetentne ocene poznavlaca problematike, ali i zapažanja samih pacijenata tzv. „korisnika zdravstvenih usluga“ o katastrofalnom stanju srpskog zdravstvenog sistema. Koji se, mi ćemo dodati, dodatno urušava upravo i ovakvim akcijama.

Naočari sa buvljaka za siguran glas

Kao što je rečeno, ova novina što su je uvele sadašnje vlasti reprizirana je devet puta, ali ona je uvek kombinacija šarolikosti i raznovrsnosti i zadatih obrazaca. Od jedne do druge akcije menjaju se recimo ustanove, čak i specijalističke i domovi zdravlja u kojima je „džaba pregled“, menjaju se područja, opštine i okruzi gde se vrše  ovi instant pregledi, pa čak ponekad i bolesti na koje se baca akcenat da se mogu „pregledati“. Ukrštaju se kadgod i civilne i vojnomedicinske ustanove koje otvaraju vrata subotama i nedeljama.

Međutim, ne menja se nikad scenario odnosa prema javnosti u ovim kampanjama. One se, razume se, učestano najvljuju sa popisom zdravstvenih usluga koje se tada mogu pokloniti građanstvu, obavezne su i opsežne ankete među ushićenim pacijentima, kao što je obavezno i da među anketiranim nema nezadovoljnih. Same pohvale!

Još obaveznije su izjave, manje lekara, a više ministra zdravlja Zlatibora Lončara. A ako se u akciju uključi i vojno zdravstvo, nema idealnijeg spoja za izjave „red Lončar, red ministar vojni“(umal’ne napisah vajni!) Aleksandar Vulin. Kadgod i bez „red po red“, nego – u duetu.

Obavezan scenaristički segment hvalospevnog novinarstva u ovim slučajevima je naglašavanje – na preglede mogu da se jave i oni koji nemaju zdravstvene knjižice i osiguranje.

A upravo zbog te i takve humanosti, da može besplatno i vanredno i ono što sistem ne dozvoljava, na vrhu ovog teksta dominira reč – populizam. Jer, suština ovih akcija zaista nije popravljanje zdravstvenog sistema, već njihova – politička pozadina. Nema nikakve sumnje da su one samo nastavak predizborne prakse koju je uvela upravo Srpska napredna stranka, a koja podrazumeva manipulisanje zdravljem. I zdravstvom.

Među sve popularnijim merama za kupovinu sigurnih glasova prilikom izbora nalaze se takođe besplatni pregledi u organizaciji stranke, čak i mamografski i ginekološki, mada su najmasovniji oftalmološki, uz besplatnu podelu (kineskih) naočara koje se inače u tranzicionoj Srbiji sve češće i nabavljaju po pijacama, a ne preko očnih lekara.

Kupovina naklonosti ‘ministarstava sile’

Nisu neophodne dubinske analize da bi se ustanovilo da besplatni pregledi i zadovoljstvo anketiranih građana zapravo predstavljaju prikaz katastrofalnog stanja u zdravstvu, samo u izvrnutom ogledalu. Sve što se u tim anketama i ministarskim obretenijima hvali, u sistemu je za – pogrdu i kritiku. Kad ushićeni pacijent kaže da je divno što je sve bez gužve i čekanja, to kazuje da su u sistemu velike gužve i čekanja, kad dolaze „na besplatno“ to pokazuje da neki nemaju ni 50 dinara za participaciju, niti mogu da prežive gužve u redovima koji se čekaju za – oslobađanje od participacije…

Ukratko, akcija pregleda bez čekanja i bez zakazivanja samo treba da populistički odvrati pažnju od ključnih problema zdravstva – odlaska lekara i medicinskih sestara iz zemlje, enormno dugih čekanja za samo zakazivanje, a kamo li preglede, pretvaranje „izabranih lekara“ u svojevrsne knjigovođe pacijenata, lošu preventivu, muljanje na tenderima, epidemije i zaraze, umiranja u bolnicama usled njih…

Iako iz drugog područja, na antisistemsku ulogu u krajnjem slučaju (ne)moralnu-koruptivnost ovakvih akcija ukazuje i druga široko propagirana i „udruženim populističkom poduhvatom“ više ministarstava najvljena kampanja izgradnje jeftini(ji)h stanova za – pripadnike službi bezbednosti od vojske preko policije do tajnih službi.

Na stranu što ovo stimulistanje potencijanih „pretorijanaca“ mnogi dovode u pitanje kao još jedno pompezno a lažno obećanje „od čega ništa neće biti“ i argumentuju to već uočenim pomeranjima rokova za početak gradnje, čudan  ono je izazvalo čudan halo-efekat. Nije bez osnova, naprotiv, ni primedba da je to kupovanje naklonosti pripadnika „ministarstava sile“ zarad (o)čuvanja i „osiljenja“ vlasti.

Logor autoritarnosti

Ipak, dešava se masovno – umesto da se pobune protiv kršenja sistemskih (konačno i tržišnih) pravila izuzecima, srpskim društvenim prostorom šire se uzvici „dajte i nama“ iz drugih struktura i profesija u javnim službama.

Zašto samo oni, a ne i mi bogorade udruženja nastavnika i školskih čistačica, lekara, naučnih radnika… Profesija po profesija, žele malo tog populizma, da budu i oni korumpirani povlasticama ili bar obećanjima da su povlašćeni. Poput onog slučaja kad vlast zvanično uvodi nered u kakav takav red porukom da nedeljom mogu da se leče i oni koji na to nemaju pravo (nisu osigurani) po zakonima koje vlast treba da štiti dok postoje.

A ne treba zaboraviti, populizam je sredstvo za postizanje nečega, a rađe ili nipošto cilj. O ciljevima srpskog vladajućeg populizma mnogo toga je ovde potpisano imenom ovog autora. Tom spisku koraka u svevladu jednog, u novo jednoumlje, u „logor autoritarnosti“ sa lažnim protivpožarnim putem ka EU dodajmo još samo jedan: ovim akcijama je cilj da svaka promena, najava makar i malog boljitka i napretka ne budu rezultat pravila i sistema već akt nečije milosti. Zna se čije!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera