Oglasi

Berlinskog zida nema onoliko dugo koliko ga je i bilo

U noći 9. novembra 1989. godine komunistički režim bio je u agoniji i nije mogao zaustaviti masu koja je mirno probila zid.
Berlin, Berlinski zidNa današnji dan Berlinskog zida nema tačno koliko ga je bilo - 28 godina, dva mjeseca i 26 danaEPA - Arhiva

Berlinski zid dijelio je njemački glavni grad 28 godina, dva mjeseca i 26 dana. Petoga veljače prošlo je jednako toliko otkako je srušen.   

"Lekcija iz povijesti" sve je skuplja na kontrolnoj točki Charlie. Fotografiranje s lažnim američkim vojnikom sada košta tri eura.

Ondje gdje je tijekom Hladnog rata bila granica američkog i sovjetskog sektora, sada glumici amateri u vojnim odorama 'čuvaju' repliku stražarske kućice.

Na današnji dan Berlinskog zida nema točno onoliko koliko ga je bilo.

U noći 9. studenoga 1989., komunistički režim Istočne Njemačke bio je u agoniji i nije mogao zaustaviti masu koja je mirno 'probila' Berlinski zid.

Bolna sjećanja na Stasi

Hans-Joachim Lietsche (57) čeka skupinu osnovnoškolaca. Objašnjavat će im kako je istočnonjemačka sigurnosna služba (Stasi) zatvarala ljude poput njega, samo zato jer su mislili drugačije.  

"Trideset godina sam šutio o tome", kaže Lietche, inače po zanimanju staklar.

Sada je vodič u bivšem pritvoru Stasija, danas memorijalnom centru Hohenschoenhausen, jedinom mjestu na kojem o svom iskustvu može govoriti.

"To je zato jer sam se prekasno počeo s time nositi", kaže on, kako prenosi Hina.

Prije četiri godine su mu iznenada počela navirati sjećanja, sve je izašlo na površinu - ćelija bez prozora, izolacija, strah.

Istočnonjemačke vlasti kaznile su ga na devet mjeseci zatvora jer je dijelio letke s pozivom na poštivanje slobode govora.

"Pad zida bio je jedan od najsretnijih dana u mom životu", kaže Lietsche suznih očiju. Ali su ga noćne more još dugo opsjedale.

Nikada nije potražio svoju tužiteljicu.

"Nemam nikakvu želju za osvetom", objasnio je.

Razočarenje na istoku

Mnogi ljudi na istoku Njemačke do danas se osjećaju uskraćeno, iako je od 1989. životni standard porastao, nezaposlenost pala, a gradovi su dotjerani.

Na istoku, međutim, ukazuju na niže mirovine, umiruća sela i odlazak kvalificiranih radnika.

Na izborima u studenome krajnje desni populisti Alternative za Njemačku (AfD) postali su druga snaga na području bivše Istočne Njemačke.

Gregor Gysi, jedan od osnivača stranke Ljevica, ima jednostavno objašnjenje.

"Istočnonjemačko porijeklo smatralo se nekako manje vrijednim", kaže Gysi, jedan od rijetkih političara iz bivšeg komunističkog režima koji je ostvario uspješnu političku karijeru nakon ujedinjenja Njemačke.

Najveći propust procesa ujedinjenja bilo je to "što zapad nikada nije bio stvarno zainteresiran za istok", smatra Gysi.

Mnogi kritiziraju što poviješću nabijen prostor oko kontrolne točke Charlie izgleda poput neke vrste Disneylanda.

Predloženi muzej Hladnog rata, koji se već godinama planira, nikako da krene u realizaciju.

Opasnost od glorifikacije i mitova

Vladina dužnosnica Anna Kaminsky u međuvremenu ističe kako nema nijedne katedre ni na jednom fakultetu za poučavanje povijesti Istočne Njemačke.

Znanstveno istraživanje DDR-a godinama je u padu, a u zapadnom dijelu države ga gotovo i nema.

"Ne samo da to ima teške posljedice za edukaciju budućih učitelja povijesti, nego i za svenjemačku kulturu sjećanja", kaže Kaminsky.

Ankete pokazuju da mladi malo znaju o demokraciji i diktaturi nakon 1945. godine.

"Takav deficit može lako stvoriti nostalgiju, glorifikaciju i mitove o DDR-u", rekla je.

Bivši politički zatvorenik Lietsche ne želi da se to više ikada ponovi.

"Toga se bojim. Diktature mogu nastati brzo, a omogućuju ih tihe većine", rekao je.

Izvor: Agencije

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.