Oglasi

Beranski četnici Pavla Đurišića: Zašto se stidite reći - ja sam fašista!?

Otužnom skupu u čast koljača prisustvovao je i potpredsjednik Skupštine opštine Berane Goran Kiković.
Na bošnjačkim kućama u Beranima iscrtani grafiti Pavla ĐurišićaArhiva

Najprije su se, koliko juče, četnici okupili u selu Gornje Zaostro kod Berana. Za one koji ne znaju: Zaostro je za četnike kao Woodstock za hipike, CBGB za pankere ili čitav Manchester za rejvere. Kultno mjesto, što bi rekli.

Zašto je četnicima važno Gornje Zaostro? Zato što je tu bio smješten štab četničkog koljača Pavla Đurišića.

Zašto im je važan Pavle Đurišić? Zato što je, da se ne lažemo, klao muslimane.

Đurišić je 13. februara 1943. Draži Mihailoviću poslao raport o “akciji protivu muslimana” u “Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu”, u kojem, crno na bijelo, piše: “Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Žrtve. Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece”.

Otužnom skupu u čast koljača prisustvovao je i potpredsjednik Skupštine opštine Berane Goran Kiković, funkcioner Demokratskog fronta koji predvodi četnički vojvoda Andrija Mandić.

Za slučaj da je neko zaboravio, da ga podsjetim: to je isti onaj Kiković koji je prije tri godine najavio da će u Beranama biti podignut spomenik Pavlu Đurišiću. “Nadamo da će ova Vlada podržati podizanje spomenika prvom antifašisti i oslobodiocu Berana". Vlada nije podržala, a policija je četničke frikove ove godine pohapsila.

Onda je tokom noći – ma ko bi to, zaboga, mogao biti? – neko na kućama beranskih Bošnjaka ispisao fašističke grafite.

Najbolje je optužiti Mila

Predsjednik opštine Berane, prezimenom Šćekić, koalicini partner Andrije Mandića, umjesto da osudi Kikovića i zatraži njegovu smjenu, povikao je: grafite je napisao Milo. Pa jasno: zar je uopšte moguće da bi ljudi koji obožavaju čovjeka koji je klao muslimansku djecu mogli pomisliti, a kamoli napisati nešto “protivu” muslimana?

Teza da je Milo kriv za to što su četnici švrljali po kućama Bošnjaka ima smisla koliko i nedavna tvrdnja Janeza Janše, koji je za genocid u Srebrenici optužio komunizam: “Masakr u Srebrenici ne bi se dogodio da je teritorij bivše Jugoslavije nakon raspada očišćen od komunističke ideologije, a osuđeni su poslijeratni pokolji u Sloveniji i drugdje”.

“Komunistička ideologija” je za Srebrenicu kriva koliko i antibiotik za smrt od upale pluća izazvane korona virusom – samo zato što nije uspjela da ga spriječi. Kad smo već kod toga: možda bi posao završila jača i veća doza – i antibiotika i komunizma? Komunizam genocid u Srebrenici nije spriječio između ostalog jer je u to vrijeme, da prostite, već krepao. Da nije, ne bi danas četnici šetali Beranama, a Šćekić i ostali opozicionari izigravali šokirane nevine djevojke.

Šta da vam kažem… Od svih ogavnih stvari vezanih za njih, ipak je najodvratnija stvar kod fašista to što kukavički odbijaju reći: da, ja sam fašista.

Ako ste sigurni u to što ste, zašto se stidite to reći? Zašto izmišljate eufemizme (“prvi antifašista u Evropi”) kojima opisujete sebe? Zašto ste fašisti kad je mrak i kad ste u krdu, a svog se crnog boga, svog fašizma, odreknete i poreknete ga, čim vas uhvate u fašističkim svinjarijama?

Dragi fašisti, vi koji volite Antu i Dražu, Maksa i Pavla, Radovana i Ratka, recite da, ja sam fašista – pa to ionako svi znaju.

Ruke u džepovima

Čemu ta poza, te ruke u džepovima, to nehajno zviždukanje pjesmica o klanju i pogled uperen u nebo, dok stojite gologuzi, sa nožem u ustima, nasred centralnog gradskog trga? Mislite da je, zato što vas je puno, i sve vas je više, vaše pretvaranje uvjerljivije, da je vaša ideologija zbog toga manje sramna i zla – jer jedan gologuzi, nožozubi čovjek na trgu je ludak, a mnoštvo takvih politički pokret – šta pokret, nacija?

Naši su fašisti, pa i oni iz Berana, nalik na čovjeka koji mučki, sotto voce, ispod glasa pusti gas u prostoriji punoj ljudi, pa se, kad zasmrdi i počne da štipa za oči, zagleda u plafon i prstom pokaže na drugoga.

Šta bi im čovjek mogao reći kada kažu: „nisam ja“?

Šta osim: naravno, naravno, ali života ti, otvori širom prozor i, ako Boga znaš, nemoj opet. 

Ili to, ili: mrš.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.