Beljak: Jugoslavija je pozitivna, ali katastrofalno realizirana ideja

Krešo Beljak, HSS
Beljak: Antifašizam je ugrađen u Ustav RH i svako propitkivanje ili negiranje antifašističkog pokreta u Hrvatskoj znači kršenje Ustava (Davor Puklavec / Pixsell)

Hrvatsku političku scenu s nezanemarivim društvenim posljedicama u posljednje vrijeme potresa ‘pošast’ političkih prebjega. U pravom planu je, naravno, Hrvatski sabor, u kojem je od izbora prije dvije godine gotovo 30 zastupnika promijenilo ‘dres’, tako da Sabor dobrim dijelom više ne liči na ono što su građani izabrali.

Glavni ‘skupljač’ raznih ‘nezadovoljnika’ je Milan Bandić, koji je svoj klub zastupnika povećao do razmjera da vladajuća većina praktički ovisi o rukama njegovih zastupnika, što je on već počeo koristiti za svoje ciljeve.

Svoje ‘pregovaračko umijeće’ potvrdio je nedavno i u zagrebačkoj Skupštini kada je bilo očekivano da prijedlog proračuna neće proći, no nakon njegovog dolaska na štakama iz bolnice na sjednicu došlo je do preokreta – tri su se zastupnika ‘predomislila’ i proračun je prošao, a Bandić se mirno mogao vratiti u bolnicu na liječenje.

Jedan od onih koji su se iznenada predomislili je Ilija Ćorić, dugogodišnji lojalni član i tajnik Hrvatske seljačke stranke (HSS), osoba od povjerenja stranačkog vrha, koji je predsjedniku stranke Kreši Beljaku, kako je Beljak sam rekao, na njegovo pitanje zašto je to učinio odgovorio da ga je na to “život natjerao”.

Državno ‘treniranje strogoće’
  • Slučaj Darka Kovačevića Daruvarca uzburkao je strasti na hrvatskoj društvenoj i političkoj sceni do te mjere da se i sam državni vrh u vezi toga očitovao, a resorni ministar najavio izmjene zakona. Ima li sličnosti između procesa protiv jednog nasilnika i nekih drugih procesa u kojima su glavni akteri bili ili još jesu daleko veći ‘igrači’, bivši i aktualni visoki politički dužnosnici i drugi ‘moćnici’?   

Sličnosti između određenih postupaka, odnosno sramoćenja državnih pravosudnih institucija, dakako ima. No, ne bih dovodio to jedno s drugim u vezu. Pravo i pravednost su i inače dva različita pojma, a ta razlika je u Hrvatskoj dovedena do apsurda. Teška kaznena djela, poput primjerice ubojstava u prometu ili pokušaja ubojstava, što slučaj Darka Kovačevića nedvojbeno jest, pretvaraju se pravnim igama i igricama u praktički bezazlene prekršaje, dok se s druge strane benigni prekršaji, poput uzgajanja par stabljika indijske konoplje zbog zdravstvenih razloga, tretiraju kao teška kaznena  djela. Taj apsurd govori o tome da isti zakoni ne vrijede za sve jednako, odnosno da država trenira strogoću na malim ljudima, dok se velike zvjerke, s dobrim političkim ili kriminalnim vezama, provlače sa smiješno niskim kaznama.

Predsjednik HSS-a, jedne od povijesno najznačajnijih stranaka koju su 1904. godine osnovala braća Stjepan i Antun Radić, za Al Jazeeru komentira ‘fenomen’ političkih prebjega, političke trgovine i korupcije, stanje hrvatske političke scene te povijest, ali i sadašnjost područja bivše SFRJ.  

  • HSS je jedna od najnovijih ‘žrtava’ političkih prebjega. Što odgovor Ilije Ćorića govori o hrvatskoj političkoj sceni jer dojam je da mnoge u politici, pogotovo u posljednje vrijeme, život počesto tjera na takve poteze pa se postavlja pitanje jesu li u politici zbog služenja građanima koji ih biraju ili zbog nečeg drugog?

– Ne znam doista koje bi motive netko imao na takav način izdati stranku i otići iz nje preko noći, a u kojoj je gotovo 30 godina, u kojoj ima stalan te dobro plaćen posao. Reći da te je “život natjerao”, može značiti samo jedno i apsolutno ništa više – da je riječ o korupciji. Na nadležnim državnim institucijama je da taj slučaj ispitaju, a što se mene osobno i HSS-a tiče, taj slučaj je završen.

  • Kakve su posljedice takvih i sličnih prebjega po karakter i smisao hrvatske političke scene, ali koje su i općedruštvene posljedice jer građani su sve apatičniji i razočaraniji, stalno svjedoče nejasnim i čini se stihijskim putevima funkcioniranja političke scene u cilju interesa koji imaju malo ili nimalo veze s interesima građana, aferama, sudskim procesima protiv visokih dužnosnika iz kojih nikako da se nešto ‘izrodi’?

– Naravno da se radi o izdaji birača, posebice kad se mijenjaju “kaputi” te se iz opozicije prelazi u vladajuću većinu. Što bi to drugo moglo biti? No, ima i primjera neslaganja s vlastitim vodstvom te su neki postali nezavisni zastupnici koji ipak ne podržavaju vladajuće. Kompleksna i konfuzna situacija kakvu gledamo u Saboru, ali i u gradskim vijećima i županijskim skupštinama, može se riješiti promjenom izbornog zakona i to na način da mandat pripada stranci. Kada bi se to napravilo, prevare birača na ovaj ili onaj način više ne bi bile moguće. Naravno, kad birače prevari cijela stranka, onda je to nemoguće spriječiti, ali takve stranke će redovno biti kažnjene već na sljedećim izborima. Nestat će.

  • Dojam je da politička trgovina, kao temelj političke korupcije, čini se da sada izranja u prvi plan – kako protiv toga u situaciji kada i središnja vlast i vlast u Zagrebu, primjerice, te njihovo funkcioniranje, ovisi isključivo o tome?

– Samo izmjenom izbornog zakona. To je jedini mogući način. Ima li volje za to? Ima, ali kod nas iz opozicije. Vladajućima ovaj sustav itekako odgovara i ne pada im na pamet mijenjati ga.

  • Nekoliko dana prije pada vlade Tihomira Oreškovića, kojoj je presudio slučaj potpredsjednika te vlade i tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka, HSS je bio član vladajuće Domoljubne koalicije. Uz Karamarka ste stajali pri njegovim izjavama pred kamerama sugerirajući time svoju podršku, da biste nakon pada Vlade zauzeli čvrstu lijevu poziciju uz Socijaldemokratsku stranku (SDP). U čemu je razlika, kad već govorimo o političkoj trgovini?

– Za predsjednika HSS-a izabran sam tri mjeseca prije pada Vlade Tihomira Oreškovića. Još nisam stigao ni “pohvatati konce” u stranci, a kamoli u koaliciji u koju nas je uveo moj prethodnik. Moj smjer je uvijek bio jasan i nisam ga mijenjao. Jako dobro znamo koji su nam potencijalni politički partneri, a koji to nisu. I sve što se danas događa u hrvatskom društvu samo potvrđuje moje teze da su neke političke opcije pogubne za Hrvatsku i s takvima ne želimo imati nikakvog posla.

  • Predstavili ste nedavno svoju viziju moderne Hrvatske po kojoj “ustaše treba staviti u zatvor, vjeronauk vratiti u crkve, a priziv savjesti u privatne klinike”. Sve tri stvari čine se jednostavnim, no ne i u Hrvatskoj. Kako biste, da ste na vlasti, proveli svaku od navedenih mjera?

– Vrlo jednostavno – zakonskim izmjenama. O ključnim stvarima, koje koštaju milijarde kuna porezne obveznike, trebaju odlučivati upravo oni, porezni obveznici na referendumu. Što se tiče antifašizma, tu nema rasprave i ne smije je niti biti. Naime, antifašizam je ugrađen u Ustav Republike Hrvatske i svako propitkivanje ili negiranje antifašističkog pokreta u Hrvatskoj, znači kršenje Ustava.

Glasovi na govorima mržnje
  • Nedavno je obilježeno 100 godina ujedinjenja južnoslavenskih naroda u zajedničku državu, čije su se obje nasljednice također raspale. U komentarima na osnutak prve južnoslavenske države i rat koji joj je prethodio i koji je uslijedio, a pogotovo u odnosu na posljednji rat, stječe se dojam da ratovi na Balkanu nikad ne završavaju. Što je potrebno da se završi rat, za koji smo mislili da je okončan 1995. godine ili onaj koji je završio 1945. godine?

– Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Ali ipak, uspostavljanjem određenih pravila koja bi zajednički dogovorile sve države nastale raspadom Jugoslavije, i za koje bi se sve obavezale poštivati, moglo bi se izbjeći stalno vraćanje u prošlost i prevenirati neki budući sukob.

Ta pravila bi podrazumijevala prije svega jasan i ujednačen obrazovni sustav, iz kojeg bi se izbacile sve (i tako lažne) mitologije, svi govori mržnje i sve predrasude prema drugim narodima kojima obrazovni sustavi i oni koji ih predvode, obiluju u svim državama. Dalje, kaznene zakone bi trebali uskladiti na način da svatko kazneno goni svoje pojedince koji šire mržnju, netrpeljivost prema drugima te pozivaju na fizičke obračune ili huškaju na neki novi rat.

No, iskreno sumnjam da za to postoji volje među vladajućim elitama bilo koje države, jer upravo te elite žive i dobivaju glasove na govorima mržnje i stalnom održavanju međunacionalnih tenzija i napetosti. Tako da ćemo, nažalost još dugo živjeti u prošlosti, a da citiram Antu Markovića, svoje zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije Europe.

  • U prvoj zajedničkoj državi, Kraljevini SHS i potom Jugoslaviji, stranka kojoj ste na čelu bila je važan faktor. U Titovoj Jugoslaviji nije bilo stranaka, osim jedne. Kako vidite te dvije Jugoslavije – jesu li doista bile tamnice naroda, pogotovo hrvatskoga naroda?

Jugoslavenska ideja nastala je u Hrvatskoj, i iako je bila apsolutno pozitivna kao ideja, realizacija je bila više nego katastrofalna od samog početka. Naime, umjesto ravnopravnosti i slobode svih naroda, zajedničkog interesa i zajedničkog napretka, prvenstveno se hrvatski narod unutar prve Jugoslavije osjećao loše. To je činjenica i to nitko ne može i ne želi osporiti. A kad se osjećaš loše, onda cijela ideja postaje sve više odbojna, stvara se potreba za osvetom, što je naročito eskaliralo u Drugom svjetskom ratu groznim zločinima.

Titova Jugoslavija je bila nešto bolji projekt, ali bojim se da je povijesna šansa za zajedničkim životom definitivno uništena događanjima u Drugom svjetskom ratu i osvetama koje su slijedile u poraću. Komunistički režim nije imao drugog izbora ni načina održavati zajedničku državu osim prisile, a to se najbolje vidjelo u događanjima početkom devedesetih. Iako je moja generacija živjela neopterećeno s događajima iz prošlosti, oni stariji očito nisu. Za mnoge je taj rat bio zapravo samo nastavak Drugog svjetskog rata, a pozitivne tekovine sustavno nametanog i građenog ideala bratstva i jedinstva, očito se nisu najbolje ‘primile’ kod jednog velikog dijela svih naroda.

  • Prvi idući izbori su izbori za Europski parlament. Na tim izborima HSS će izaći s GLAS-om i IDS-om. Od izbora do izbora prave se koalicije. Je li politički mudrije stvoriti koaliciju na duže staze, građanima jasno predstaviti program i nadati se dobrom rezultatu s kojim se dolazi ili ulazi u vlast?

– Izbori za EU parlament biti će prvi test te naše koalicije i nakon toga ćemo vidjeti kako ćemo surađivati dalje. Uvjeren sam da ćemo biti pozitivno iznenađenje već na tim izborima i da će rezultat koalicije HSS-IDS-GLAS-HSU na EU izborima biti temelj izgradnje čvrstog bloka koji će nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj preuzeti odgovornost za budućnost naše domovine.

  • Iako je doživjela programske promjene i predstavlja modernu stranku, HSS-u je u ‘opisu posla’ briga o hrvatskom selu. Je li se hrvatskom selu morala dogoditi ovakva, prije svega demografska, a onda i ekonomska katastrofa? I tko je za to kriv?

– Hrvatsko selo se devastira i uništava već desetljećima, zahvaljujući raznim lošim politikama koje su zanemarivale taj problem, odnosno mislile su da će se selo održati samo od sebe. Mi u HSS-u imamo dugoročni plan i ako dobijemo povjerenje birača, sigurno ćemo ruralne prostore izdignuti, modernizirati i transformirati po uzoru na ostale razvijene europske države.

Izvor: Al Jazeera