Oglasi

Barikade na putu BiH u NATO

Uslov za imenovanje Zorana Tegeltije iz SNSD-a na poziciju predsjedavajućeg Vijeća ministara je pristanak na potpisivanje Nacionalnog godišnjeg programa.
Ministar vanjskih poslova BiH podsjetio je ranije da je obavezu BiH prema MAP-u stvorio svojevremeno član Predsjedništva BiH i član SNSD-a Nebojša Radmanović Arhiva

Jedan od načina da se člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda Milorada Dodik privoli da prihvati Akcioni plan za članstvo u NATO-u (MAP) je kombinacija domaćeg i međunarodnog pritiska, ponuda i ucjena, ali i relaksiranjem odnosa BiH i Rusije kao bitnog faktora na tom putu, smatraju analitičari.

Članovi Predsjedništa BiH iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda Željko Komšić i Šefik Džaferović potvrdili su da je uslov za imenovanje Zorana Tegeltije iz Saveza nezavinsih socijaldemokrata (SNSD) na poziciju predsjedavajućeg Vijeća ministara da vlast u bh. entitetu Republika Srpska pristane na potpisivanje Nacionalnog godišnjeg programa, čime bi se aktivirao i MAP.

Iz Republike Srpske se pozivaju na Odluku Narodne skupštine RS-a o vojnoj neutralnosti, iako u skladu sa odlukom Ustavnog suda tog bh. eniteta od 04.12.2017. godine ona “nema obavezujući karakter”.

Povodom ponude NATO-a oglasili su se i strani zvaničnici.

Dejtonski sporazum i MAP

Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak podsjetio je ranije da je obavezu BiH prema MAP-u stvorio svojevremeno član Predsjedništva BiH i član SNSD-a Nebojša Radmanović i “da se ne možemo praviti da toga nema”.

Za Al Jazeeru je kazao da su, što se tiče njega, stvari poprilično jasne i da postoji Strategija o vanjskoj politici koju je usvojilo Predsjedništvo BiH.

“Imamo odluku Predsjedništva koje se tiče MAP-a i okvir u kojem se krećemo. Taj okvir je da u narednih pet godina nema razgovora o članstvu u NATO-u. Okvir u kojem se krećemo je saradnja i partnerstvo sa NATO-om, uključujući MAP. U to vrijeme je Republika Srpska preuzela obaveze koje se odnosne na MAP i ja mislim da je interes Republike Srpske da sprovede te odluke”, istakao je Crnadak.

Podsjetio je da je Radmanović nedavno kazao kako je njegova odluka stara osam godina i da se zbog toga ne može smatrati relevantnom.

“Iz ugla nekog ko predstavlja Republiku Srpsku, ovo je jedna nepromišljena izjava. Za nas iz Republike Srpske je najvažnija zajednička odluka koju smo donijeli u BiH stara 23 godine. Zove se Dejtonski sporazum. Po Radmanovićevoj logici, neko može sutra reći Dejton je zastario i za nas više ne važi“, naveo je Crnadak.

Dok je američki državni sekretar Mike Pompeo u pismu pozvao tročlano Predsjedništvoda prihvati Nacionalni godišnji program, ističući da ne postoji razlog za zabrinutost da bi to moglo imati utjecaja na odnose sa susjedima, šef ruske diplomatije Sergej Lavrov kazao je da se njegova država ne može složiti sa pristupanjem BiH NATO-u.

Prisutp NATO-u nije usmjeren protiv Rusije

Novinar iz Sarajeva Benjamin Butković zahtjev dvojice članova Predsjedništva BiH shvata više kao kriterij, a manje kao uvjet za formiranje novog saziva Vijeća ministara.

Jasno je, kaže Butković, da taj kriterij ne odgovora mnogim akterima političkog života u BiH, “jer su do sada pokazali da, svako iz svojih razloga, ne poštuje Ustav, odluke Ustavnog suda BiH, niti zakone ove zemlje”.

“Tehnički mandat Vijeća ministara BiH suštinski nije dobar, ali može poslužiti kao poruka predsjedniku SNSD-a da njegovi ultimativni zahtjevi neće biti bez odgovora. Ne vjerujem da tehnički mandat može trajati četiri godine, ali dugo neće doći do okupljanja novog saziva. Dodika je moguće privoliti da prihvati NATO integracije kombinacijom domaćeg i međunarodnog pritiska, ali i relaksiranjem odnosa Bosne i Hercegovine i Rusije kao bitnog faktora na tom putu”.

Direktnim kontatkom sa zvaničnom Moskvom, smatra on, moguće je objasniti da pristup BiH NATO-u nije usmjeren protiv Rusije niti njenih interesa na Balkanu.

“Kriza će potrajati, ali ovo je ključno pitanje za održavanje stabilnosti i mira na Zapadnom Balkanu i u tom procesu treba biti krajnje odmjeren, ali uporan”.

Politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić ističe da su blokade i nadmudrivanja u BiH postali sastavni dio formiranja vlasti.

U posljednjih nekoliko izbornih ciklusa, podsjeća Marić, na formiranje vlasti se čekalo i po duže od godinu dana nakon izbora.

“U zakonima su predviđeni rokovi za formiranje vlasti ali niko se više i ne obazire na njih osim kada se međusobno prozivaju za nepoštivanje propisanih rokova koje ni sami ne poštuju na nekom drugom nivou vlasti. Zakonodavac je u većini slučajeva propustio da propiše postupak i sankcije za nepoštivanje rokova pa to političari obilato zloupotrebljavaju. Ali čak i tamo gdje su sankcije propisane niko ne poduzima predviđene korake”.

Skretanje pažnje

Urednik BIRN-a Srećko Latal strahuje da će u situaciji, “gdje u BiH sve više jačaju tri ili četiri jednoumlja, i gdje je sve manje prihvatanja i poštivanja drugog i drugačijeg, ne samo u politici več i u široj javnosti, različiti stavovi i interesi etno-političkih blokova samo nastaviti koristiti ove i mnoge druge teme kako bi produbili političku krizu i etničke tenzije koje u suštini sluše političkim elitama kako bi skrenule pažnju javnosti sa onih istinski bitnih stvari, kao što se ekomonija, zapošljavanje, bolja socijalna zaštita, javni servisi itd.”.

Veliki problem za brzo formiranje vlasti je, kaže, i nepovjerenje među političarima.

“Najduža koalicija postoji između stranaka Stranke demokratske akcije (SDA) I Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a ujedno između ove dvije stranke postoji i najveće neslaganje i nepovjerenje. Izetbegović je u nekoliko navrata izigrao povjerenje građanskih stranaka pa mu oni više ne vjeruju na riječ. Dodik je također neko na čiju riječ se ne možete osloniti. Zbog svega toga i ovaj put se trebamo pripremiti na iscrpljujuće pregovore oko formiranja vlasti uz mnoštvo uvjeta tj. ucjena jer je za naše političare to jedini način formiranja vlasti koji poznaju”.

Kombinacija ponuda i ucjena

Marić dodaje da će vladajuću koaliciju na državnom nivou najvjerovatnije činiti HDZ, SDA i SNSD, “uz možda još neku manju stranku iz bošnjačkog političkog spektra”.

”HDZ i SDA su i u ovom mandatu u vladajućoj koaliciji pa im se ne žuri previše oko formiranja nove vlasti. Jedini kojem se mnogo žuri da smijeni predstavnike SDS-a i PDP-a u bh. institucijama i postavi svoje ljude je Dodik. Čović, doduše, nema interes za skorim formiranjem nove vlasti jer i u ovoj ima dovoljno utjecaja ali ipak insistira na žurnom imenovanju SNSD-ovog mandatara kako bi dao očekivanu podršku svom vjernom partneru Dodiku. Probošnjačke i probosanske stranke tu Dodikovu želju za skorim formiranjem vlasti iskorištavaju za postavljanje svojih uvjeta tj. ucjena za formiranje vlasti. Jedan od tih uvjeta je prvobitno formiranje vlasti u Federaciji BiH, a drugi, sada mnogo aktuelniji je i pristanak na MAP. To je za sada jedini način da se Dodika natjera da nastavi ići putem koji je on zajedno sa svojim stranačkim kolegama započeo”.

Drugi način je, mišljenja je ona, da međunarodna zajednica iskoristi svoju moć i da kombinacijom ponuda i ucjena natjera Dodika da pristane na MAP.

Urednik Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRN) Srećko Latal smatra da se Republika Srpska i njeni lideri niti mogu niti trebaju tjerati da prihvate opciju prihvatanja Nacionalnog godišnjeg programa, jer bi po njemu bilo kakav sličan pokušaj zasigurno još više produbio već ionako duboku i ozbiljnu krizu u BiH.

”I nakon mnogih prethodnih izbora je formiranje vlasti u BiH trajalo jako dugo. S jedne strane je to donekle razumljivo imajući u vidu kompleksnost našeg administratvnog uređenja i potrebe da se koordiniraju politički procesi na raznim nivoima, što najčešće rezultira situacijom u kojoj "ništa nije dogovoreno dok nije sve dogovoreno. S druge strane, u proteklih nekoliko izbornih ciklusa je postalo očigledno da zastoji i odgađanja sve više nastaju i kao rezultat političkog spletkarenja i fokusa na lične i stranačke interese i netrpeljivosti, bez obzira na potrebe naroda i države. Nakon zadnjih izbora reklo bi se da se ovo "otuđenje" politike od naroda dodatno pogoršalo i da se mnoge stranke više i ne trude i ne žure da formiraju vlast na svim nivoima, več razmatraju mogućnosti parcijalne implementacije izbora.”, kaže Latal.

Reforma odbrambenog i sigurnosnog sistema

Imajući u vidu takvu političku situaciju ali i pravnu regulative u BiH, Latal smatra da nije nemoguće da sadašnje Vijeće ministara ostane "na vlasti" u tehničkom mandatu nekoliko mjeseci, “pa možda čak i godina”.

“Međutim mislim da se isto ne može desiti sa državnim parlamentom, niti sa formiranjem zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji. Dakle ili će neki od aktera morati popustiti, ili će se ova politička kriza i nastaviti i produbiti. Ko će prvi popustiti teško je reći imajući u vidu da našom politikom sve više vlada inat, a sve manje zdrave logike”.

Mišljenja je da je neophodno da se pitanje aktivacije MAP-a za BiH sagleda u realnom kontekstu današnje kako političke tako i etničke situacije u BiH i regiji.

Očigledno je, nastavlja, da je šansa za aktivaciju MAP-a propuštena još prije nekih šest-sedam godina, kada su Dodik i mnogi drugi zvaničnici Republike Srpske bili spremni da to prihvate.

”Od tada se situacija u BiH, u regionu i u svijetu bitno promijenila tako da sada mislim da nije realno očekivati da će BiH prihvatiti MAP ili bilo kakvo drugo približavanje NATO-u bez da se i Srbija uključi u taj proces. Sličnu situaciju smo imali 2002-2009 godine kada su neki od tadašnjih najviših međunarodnih zvaničnika u BiH neuspjelo pokušali natjerati Republika Srpsku da prihvati centralizaciju policijskih snaga u zemlji, što je na kraju samo proizvelo kontra efekat i doprinijelo produbljivanju političkih i etničkih tenzija u BiH“.

Latal smatra da postoji dosta nerazumijevanja u javnosti oko samog MAP-a, kojeg mnogi vide kao neku vrstu članstva u toj organizaciji i time i kao garant sigurnosti i stabilnosti BiH.

“Treba naglasiti da je MAP suštinski samo još jedna lista reformi koje NATO traži da se ispune, a koje BiH lideri u ovako posvađanom stanju sigurno neće uraditi za još puno godina.  Umjesto sile i prisile, koja kod nas nikad ne daje dobre rezultate, politički lideri u BiH bi se mogli dogovoriti da čak i bez formalnog MAP-a pokrenu neke od ključnih reformi iz tog programa, posebice imajući u vidu da je upravo g. Dodik u proteklim godinama zagovarao neke od tih reformi - kao na primjer one koje bi išle u pravcu racionalizacije vojne potrošnje i smanjivanja broja vojnog osoblja”.

Na taj način, zaključuje on, “ali uz uzajamno prihvatanje i poštivanje umjesto pokušaja prisile, bi BiH mogla pokrenuti jednu kvalitetnu reformu svog odbrambenog i sigurnosnog sistema čak i bez formalne ektivacije MAP-a, čime bi se postepeno pripremala i za MAP ili čak i za članstvo u NATO-u, ukoliko jednog dana lokalne, regionalne i međunarodne okolnosti omoguće taj put”.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.