Bangkok u doba korone

BANGKOK – Ovdje  većina ljudi nosi medicinske i zaštitne maske. Nije to zbog korona virusa nego zbog teškog stanja zagađenosti zraka u glavnom gradu Kraljevine Tajland, kao i u drugim većim gradovima u zemlji, kao što je Chiang Mai. Slično je stanje u susjednim zemljama. No, maske su postale obvezne u podzemnoj i nadzemnoj željeznici, zračnim lukama i svim većim javnim prostorima zbog straha od širenja korona virusa iz Kine. Sve su zemlje pogođene širenjem virusa, posebno ondje gdje zdravstvena skrb nije tako razvijena. Usporedno gledajući, Tajland ima najbolju zdravstvenu skrb u regiji, koja obuhvaća još Mjanmar, Laos, Kambodžu, Vijetnam, Singapur, Maleziju, Indoneziju i Filipine. No, ovisnost mnogih zemalja o trgovini i turizmu s Kinom otežava stanje i dovodi do jačeg širenja bolesti. Primjerice, premijer Kambodže Hun Sen ne nosi masku i prijeti cijeloj zemlji da ne smiju nositi zaštitne maske jer ne želi ugroziti političke veze s Pekingom. Hun Sen je najdugovječniji vladar u toj regiji i bliski saveznik Kine, te je poznat po svojim vještinama preživljavanja. Ipak, time Kambodža riskira širenje virusa u susjedne zemlje.

U Tajlandu vlada poveća zbunjenost činjenicama i vijestima iz Kine, svijeta i od same države. Mjere su opreza velike, ruke se peru na svakom koraku, maske se nose neprestano, ali su mnoge navike zadržane, pa se i dalje mogu zateći sumnjivo čisti restorani, pribor za jelo, tržnice i sve što Indokinu upravo čini pomalo egzotičnim, ali i teškim odredištem za zapadnjake. Širenje korona virusa, međutim, stvorilo je dva glavna narativa u toj regiji koji mogu duboko promijeniti političku budućnost zemalja ASEAN-a.

Širi li SAD umjetnu paniku?

Prvi je da zemlje koje prihvaćaju državni kapitalizam, kao što je Kina, pokazuju ograničenja koja proizvodi autoritarna vlast. Ona se ne odnosi samo na jednostranačke zemlje, kao što su Vijetnam i Laos, nego i na politički autoritarne (Malezija, Kambodža i Singapur) i vojno autoritarne države (Tajland i Mjanmar). U Kini se epidemija proširila na sve pokrajine, a većina zaraženih osoba u Indokini došla je iz Wuhana i drugih rano ugroženih kineskih pokrajina. Kina je dosad pokazivala znakove rasta u imperij, postavši vodećom svjetskom silom i debelo ugrožavajući poziciju Sjedinjenih Američkih Država. No, Kinezi su svoja politička prava dali za stabilnost i prosperitet. Politička apatija preselila se u razinu državnog kapitalizma, gdje 83 posto gospodarstva čine državna poduzeća, a tek je 11 posto privatni biznis. Budući da banke djeluju ponajviše kroz javni sektor, povećani su zatvaranja ili bankroti privatnog sektora. Logika takvog djelovanja prenosi se i u druge sektore javnog života, kulture i znanosti, što dodatno utječe na protok informacija. Zbog toga nitko u jugoistočnoj Aziji, a vjerojatno i šire, ne zna zapravo što je korona virus, kako se širi i kolika je razina zabrinutosti opravdana. Kada taj novi virus dolazi iz Kine, informacije koje imaju potencijal objašnjenja moraju se mjeriti i promatrati kroz stvarnost prakticiranja znanstvenih istraživanja u Kini. To je posljedica istraživačkih projekata koje naručuje ili odobrava Komunistička partija Kine i koji često služe osobnim ili kolektivnim interesima kineske političke elite nego unaprjeđenju života i zdravlja u zemlji.

Zemlje koje imaju uske političke odnose s Kinom nastoje pratiti istu liniju objašnjenja, ali u Tajlandu se razmatraju i svjetska istraživanja o korona virusu iako Vlada nije iznjedrila nikakvo istraživanje širenja korona virusa u toj zemlji. Svakako je postalo političkom zbiljom da se sve, pa i virusna oboljenja, može koristiti u političke svrhe, u čemu sada prednjače Sjedinjene Američke Države. Kina se već požalila što Amerikanci šire umjetnu paniku, optužujući SAD za nemoralno ponašanje, rasizam i širenje mitologije “žute opasnosti”. U tome su u pravu, jer američki političari koriste svako moguće oružje protiv Kine, ali je u središtu ipak pokušaj preusmjeravanja fokusa na kineske komuniste. Oni su dozvolili širenje virusa u ranim stadijima, nisu obavijestili javnost i susjedne države, a sada nastoje nadoknaditi izgubljeno vrijeme drakonskim mjerama. Društvena kohezija u područjima zahvaćenima epidemijom počela se urušavati, a mjere se suočavaju s otporom. Najgore od svega, poslovična tajnovitost Komunističke partije i pokušaji širenja ograničenih informacija dovode do širenja nepotvrđenih glasina, osobito u odnosu na izvor bolesti. U takvim okolnostima Xi Jinping formirao je odbor za borbu protiv korona virusa, ali nakon što je javnost kritizirala odbor, predsjedanje je dao svom političkom protivniku, premijeru Li Keqiangu.

Stanje u Tajlandu znatno složenije

Iz perspektive Bangkoka ne osuđuju se ni Kina ni druge velike sile koje se politički okorištavaju bolešću. Stanje u Tajlandu znatno je složenije, a slično se događa i u drugim zemljama regije iako s manje jasnih informacija. U vrijeme pisanja ovog članka u središtu tajlandske prijestolnice Tajland broji 33 zaražene osobe, od kojih su neke umrle, a neke su izvan životne opasnosti. Gotovo svi zaraženi su Kinezi ili osobe koje su bile u bliskom dodiru s njima. Iako je broj zaraženih relativno malen, mjere sigurnosti u Tajlandu su visoke, ali su mnoge zemlje označile cijelu Indokinu kao regiju velikog rizika. Singapur ima 50 zabilježenih oboljenja, a nije poznato koliko je točno zaraženih u Laosu, Kambodži i Vijetnamu. Južna Koreja, Japan, Izrael i djelomice Velika Britanija, među ostalim, uveli su obvezne 14-dnevne karantene za sve osobe koje su posjetile Kinu i zemlje jugoistočne Azije. Prekinuti su mnogi letovi za Kinu. To je izazvalo jednu od najvećih gospodarskih zabrinutosti s kojima se Tajland suočava u posljednjem desetljeću.

Tajland obilježava složene političke tijekove, u kojima jača prosvjedni pokret protiv vojne diktature, događaju se masovni izgredi i pucnjave, gospodarstvo je u snažnom opadanju, pa se većina nade u bolje sutra ulaže u turizam. Taj sektor čini između 12 i 20 posto bruto domaćeg proizvoda Tajlanda, a velik dio tog prihoda dolazi iz Kine. U 2019. u Tajland je otputovalo gotovo 11 milijuna Kineza, što je najveći udio turista te godine i iznosio je 27,6 posto. Kako vlasti u Pekingu i njihove kolege širom svijeta ograničavaju putovanje kineskih državljana u nastojanju da zaustave napredovanje korona virusa, Tajlanđani su oprezni. Mnogi stanovnici Bangkoka sada odbijaju kupovati u trgovinama koje posjećuju kineski turisti. Unatoč tomu, nagli pad posjetitelja iz Kine mogao bi biti velika opasnost za Tajland kao i sam korona virus.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Tajlandsko Ministarstvo turizma i sporta očekuje da će broj kineskih turista na Tajlandu opasti na devet milijuna. Još prije pojave korona virusa tajlandski dužnosnici izrazili su zabrinutost zbog nedostatka kineskih posjetitelja. U prvih šest mjeseci 2019. broj kineskih turista potonuo je za pet posto nakon nesreće u tajlandskom turističkom gradu Phuketu, što je rezultiralo smrću 47 kineskih turista. Povećanje vrijednosti bata, tajlandske valute, također je učinilo tajlandske turističke atrakcije skupljima za Kineze, koji su već bili pogođeni američkim trgovinskim ratom. Korona virus je dodatno opteretio tajlandsku industriju, koju već pritišću izazovi. Thai Airways, jedna od najmoćnijih zračnih kompanija u jugoistočnoj Aziji, upozorio je u listopadu 2019. da bi mogao bankrotirati, a Tajland je morao zatvoriti jednu od svojih najpopularnijih plaža prošle godine jer su turisti oštetili obližnji koraljni greben. Izvješće RHB banke predviđa da će Tajland izgubiti 3,51 milijardu dolara zbog korona virusa i posljedičnog pada turizma u Kini.

Odsustvo turista iz Kine

Tajland se pod upravom premijera i vojnog vlastodršca Prayuta Chan-o-chaa približio Kini. U intervjuu za 2018. za Time je opisao Kinu kao “partnera broj jedan”, dodajući veze dviju zemalja rekavši kako “prijateljstvo Tajlanda i Kine postoji već tisućama godina”. Prije posjeta kineskog premijera Li Keqianga Bangkoku 2019. Prayut je nagovijestio kinesko-tajlandske odnose u uzlaznoj fazi i sudjelovanjem Tajlanda u kineskim infrastrukturnim inicijativama. Na sastanku u rujnu s visokim kineskim diplomatom Prayut je izrazio zahvalnost zbog Kine, koja potiče turizam u Tajlandu. Mjesec ranije tajlandski dužnosnici uveli su plan za ukidanje viza kineskim turistima.

Kakav će učinak širenje korona virusa imati na suradnju Kine i Tajlanda na turizmu ostaje pitanje na koje dužnosnici u Bangkoku i Pekingu još moraju odgovoriti. U kratkom roku izbijanje korona virusa prisililo je Tajlanđane da se bore s posljedicama ovisnosti svoje zemlje o kineskim turistima. U svjetlu nedavnih procjena da turizam iz Kine čini 2,7 posto ekonomije Tajlanda odsustvo kineskih posjetitelja uzrokovalo je pad vrijednosti bata. Tajlandske su vlasti također izdale zahtjev da svaki kineski putnik preda medicinske zapise prije ulaska u zemlju, što dodatno sužava prostor za razvoj turizma i tajlandske ekonomije u cjelini. 

Iako je korona virus otkrio opasnosti kojima se Tajland izložio postajući ovisnim o Kini zbog gospodarskog rasta i turizma, tajlandski dužnosnici nisu pokazali da preispituju odnos koji je njihovu zemlju doveo u dvostruku financijsku i zdravstvenu krizu. Prayut i njegov unutarnji krug mogli su zaključiti da bi se, bez obzira na troškove oslanjanja na Kinu, cijena odvikavanja od svjetske sile mogla pokazati daleko višom.

Izvor: Al Jazeera