Bandićevi bageri protiv Jabuke i sjećanja brojnih generacija

Spala knjiga na dva slova – tako bi se mogla opisati situacija što se tiče nekadašnjih kultnih zagrebačkih klubova. Odavno su nestali Kulušić, Lapidarij, Saloon, SKUC, Studentski centar i druga mjesta gdje su se održavale slušaonice i legendarne svirke te nastali najcjenjeniji koncertni albumi, bujao Novi val uz “Azru”, “Haustor”, “Film”, “Idole”, “Električni orgazam”, “Ekatarinu veliku”…

Ostao je samo kultni alternativni klub Jabuka, točnije sada GSK Jabuka, osnovana 1968. godine, koja je netom proslavila 50 godina postojanja. Kao čestitka, dvije godine nakon što su bageri rušili njezinu terasu, mjesto također legendarnih svirki, ponovno su došli bageri i srušili binu. U Gradu kažu da su u tijeku radovi na rekonstrukciji Osnovne škole Jabukovac, prvog susjeda – dograđuje se trakt s učionicama i dvoranom, vanjski sportski tereni i parkirališna mjesta.

Tvrde da je školska zgrada te igralište i dvorište uknjiženo kao društveno vlasništvo s pravom korištenja škole, da je Grad vlasnik prostora te da bespravni korisnici, bez sklopljenog ugovora, koriste Glazbeno scenski klub Jabuka (u likvidaciji) i Glazbeni klub Jabuka d.o.o.

Bandić: Ja sam izmislio Jabuku

Klub su vlasti pokušale zatvoriti prvi puta 1998. godine, ali je, nakon dobivenog sudskog spora, ponovno proradio 2001. godine.

Na otvorenje je došao i novi gradonačelnik Milan Bandić.

Za vrijeme prve intervencije bagera 2016. godine, Bandić je rekao kako se klub neće zatvoriti, ali da se može dogoditi da klub ne vodi ista osoba, poručivši da je ‘Jabuka uvenula jer se vodi jako loše’.

Danas ponavlja kako ne dolazi u obzir da Jabuka nestane, ali da se mogu mijenjati ljudi koji je vode i ne podmiruju obveze prema Gradu, a da se sadržaj i namjena ne bi mijenjali.

Upitan čemu onda rušenje kluba, zagrebački gradonačelnik je rekao da je on ‘Jabuku izmislio’ i vratio mladima i da ne dolazi u obzir da klub nestane.

Priča je stigla i u saborske klupe – zastupnik Socijaldemokratske partije Gordan Maras ismijao je tvrdnju o tome da je Bandić izmislio Jabuku te poručio: ‘Jabuku nemojte dirati, Jabuku vam nećemo dati.’

Optužio je Grad za devastaciju kulturnog dobra u kojem su odrastale generacije i iz kojeg ‘sigurno nećete čuti melodije koje trešte iz tko zna kakvih klubova u gradu’.

Prostor gdje se svi znaju

Kažu kako su pokrenuli postupak protiv GSK Jabuka radi predaje prostora u posjed Gradu te da korisnici za razdoblje od prosinca 2015. do veljače 2018. godine duguju 168.785 kuna (22.743 eura) s kamatama za račune. Voditelj kluba Marin Viduka Stiv izjavio je da klub vodi dva spora protiv Grada koji se odnose na deložiranje iz 2016. godine te provalu u privatne prostorije te da Jabuka krajem 2016. godine, kada je dobila pismeni nalog za deložaciju, nije imala nijednu kunu duga prema bilo kome.

Neovisno o nerazriješenim imovinsko-pravnim odnosima i računima, mnogi se pitaju koliko je daleko od toga da gradonačelnik Milan Bandić ustvrdi da je “izmislio Jabuku” do odluke da odlučuje o njezinoj sudbini. Prisjećajući se nestanka drugih klubova, zabrinuti su iskustvom da kada politika odluči nešto popravljati, to zna završiti uništenjem.

“To je bio za moju generaciju prostor gdje se skupljala malo progresivnija populacija, prije svega nastrojena prema nekom buntovničkom rock'n'rollu, nekoj urbanoj kulturi, nije nužno bila samo zabava u pitanju. I nekakva mikro sredina se stvorila oko Jabuke, koja je svoju publiku dijelila s još nekoliko lokacija u gradu, a štos je bio u tome da su ti ljudi koji su dolazili u Jabuku bili po nekim karakteristikama slični, sličnog razmišljanja, sličnog svjetonazora. Imao sam uvijek osjećaj kad sam dolazio u Jabuku kao da dolazim u nekakav prostor u puno manjem mjestu, gdje se svi znaju”, kaže Krešimir Končevski, frontmen punk-rock skupine “Zadruga”.

Stasali su tamo, kaže, brojni danas utjecajni kulturnjaci, umjetnici, intelektualci, pa i političari, i smatra da bi se njihov glas trebao jače čuti da klub opstane kao kulturna točka grada.

“Definitivno nije rješenje u tome da se postavi neki ‘patron’ koji ne kuži duh tog kluba. Bitno je da ljudi koji brinu o klubu dio te zajednice, a ne da je netko čisto administrativno postavljen tko uopće nema doticaja s tim krugom ljudi.”

‘Samo će folklor preživjeti’

Husein Hasanefendić Hus, šef “Parnog valjka”, smatra da su klubovi poput Kulušića i Lapidarija ostavili dublji trag od Jabuke, ali nikako ne bi želio da i ona nestane.

“Osobno sam vezan uz Jabuku iz ‘prethistorije’, ja sam u Jabuci visio u ranoj mladosti, kao ‘Grupa 220’ smo čak neko vrijeme tamo i probali”, kaže Hasanefednić.

U hrvatske političare i njihove motive općenito nema povjerenja. S obzirom na iskustvo s nekim drugim klubovima, pesimističan je.

“Mislim da je sve skupa besmisleno, jer se ništa neće promijeniti, ako je nestala Zvečka, Lapidarij, Kulušić… o čemu pričamo? Mi smo do sada pokazali da nemamo nikakvog smisla za očuvanje tradicije, ako nije folklor u pitanju, i nikakvi apeli, ukazivanje na značenje Jabuke neće uroditi plodom.”

Jabuka je, ističe glavni urednik glazbenog portala Ravno do dna Zoran Stajčić, niz godina bio jedini zagrebački klub alternativne rock scene i time je vrijednost njegova opstanka još veća. Pruža različitost zbog koje i dalje opstaje, a njezina prošlost je, kaže, herojska – mjesto iz kojeg su 90-ih kretale karijere svih danas utjecajnih bendova i izvođača.

“Riječki ‘Laufer’ su upravo u Jabuci imali svoj hrvatski proboj. Dogodilo se tada da je bend nakon odsviranog koncerta ponovio nastup u cjelosti zbog oduševljenja prisutnih, a dan kasnije je opet zasvirao. Gledano uzročno-posljedično, ‘Moja voda’ se dogodila nakon toga. ‘Pipsi’ su se kalili u Jabuci, vinkovačkim ‘Majkama’ je Jabuka bila baza. Sjećam se i kako je ‘Hladno pivo’ upravo u Jabuci svakim koncertom raslo. Prvo su bili predgrupa, iza koje su svirala još dva benda, a nakon drugog nastupa su bili zvijezde večeri. ‘Psihomodo pop’ je upravo u Jabuci promovirao album ‘Srebrne svinje’, ‘Let 3’ album ‘Peace’. Jedino su u Jabuci mogli nastupiti bendovi s riječke i pulske scene, jedino se u Jabuci moglo vidjeti aktere ugaslog Noise slawonische kunsta i kompletne vinkovačke scene. Također ne treba zaboraviti da su i ‘Overflow’, a kasnije i ‘Don't’, također u Jabuci dobili simpatije koje su im dale krila za brojne kasnije nastupe po Europi”, kaže Stajčić.

Ko je iz Grada ‘isisao’ milione?

A koliko uspješno politika popravlja stvari, kaže, pokazuje broj značajnih klubova koji su nestali te što se događa s nekima u koje je intervenirala.

Priselac: Jabuka kao londonski Marquee

Prosvjed protiv rušenja terase prije dvije godine upućen je Ministarstvu kulture iz Hrvatske glazbene unije s apelom na očuvanje kluba.

Mirela Priselac Remi, pjevačica hip-hop skupine ‘Elemental’ i predsjednica Glavnog odbora HGU-a, kaže da ovoga puta nisu slali apel, ali i dalje stoje iza prošloga i sigurna je da će u slučaju potrebe HGU-a ponovno stati iza kluba.

Iz njezine perspektive, Jabuku treba pošto-poto sačuvati te smatra da je ona u Zagrebu ono što je, primjerice, nekadašnji Marquee klub bio u Londonu.

‘Za mene je Jabuka dio kulturnog naslijeđa ovog grada i ove države i muzičke scene i zato smatram da je pošto-poto treba sačuvati. Isto tako, smatram da bi, recimo, i Kulušić trebalo aktivirati, kao i Lapidarij, ako ne kao klubove koji funkcioniraju od 0-24 sata zbog buke, stanara i ostalih stvari, postoje drugi načini na koje se takvi kulturni prostori mogu revitalizirati, na primjer da se od njih napravi nekakav kulturni centar, memorijalni centar, mali muzej hrvatske glazbe, svih ljudi i bendova koji su tamo nastupali, svojevrsni ‘Hall od fame’, kaže Priselac, koja pomoć političara u ovom slučaju ne bi odbila.

‘Zato što smatram da kao što se Bandić busa u prsa da je on izmislio Jabuku, ja vjerujem da tako postoji i oporba u Gradskoj skupštini koja će vrlo rado, da bi diskreditirala Bandića, stati na stranu ovaj puta kulture. Pa zašto ne bismo iskoristili njihov osobni probitak i njihovo osvajanje političkih bodova za to da Jabuku ostavimo na životu?’

Što se tiče imovinsko-pravnih odnosa, tko je vlasnik prostora i slično, Priselac kaže da u Zagrebu malo koji prostor postoji, a da ti odnosi nisu nerazjašnjeni, pa se, ako se želi, gotovo svaki može dovesti u situaciju koja je sporna.

“Nedavni slučaj cvjetanja s novim vodstvom pokazuje se i u slučaju ‘Jazz i cabaret cluba Kontesa’ na Jelačićevom trgu. Riječ je o bivšem VIP clubu, u kojem je Milan Bandić postavio novo vodstvo. Taj klub je u nepunih godinu dana isisao od Grada 2,1 milijun kuna [280.000 eura] i kasnije 117.000 kuna [16.000 eura), plus što je i opremljen iz kuće ljudi, a da nitko tko se bavi kulturnom scenom u gradu ne zna što se u tom klubu događa. Ima li uopće program, gdje se taj program oglašava, nastupa li tamo itko?”

Jabuka je, kaže novinar, glazbeni kritičar i angažirani sudionik zagrebačke klupske scene posljednjih desetljeća Dubravko Jagatić vrsta geta u koji je uvijek mogao ući svatko, bez obzira kako izgleda, razmišlja, kakvih je političkih, glazbenih i drugih svjetonazora, a da ga nitko zbog toga ne proziva – klub u kojem nikad nije bilo “frke”. Tomica Petrović, Pavle Podolski i on, zajedno s ljudima koji su 80-ih vodili klub, 90-ih su pokrenuli nagradu “Crni mačak”, koja je rock scenu podignula na daleko višu razinu nego je danas i bila pandan “Porinu”.

“Spomenuta dvojica su prije toga pokrenula i diskografsku kuću ‘Jabukaton’, koja je izbacila bendove koji su danas apsolutno krema hrvatske rock scene – ‘Hladno pivo’, ‘Majke’, ‘Pips, Chips and Videoclips’ – dakle, nekakvih top-ten bendova koje su oni gurali i koji su radili to na diskografski način na koji ni prije ni poslije nitko nije radio. Pritom je 80-ih, pa i dobar dio 90-ih Jabuka kroz svoje DJ-a nudila publici glazbu koja se nije mogla čuti baš na svakoj radio-stanici u Hrvatskoj, istovremeno predstavljajući sve nove trendove u glazbi, s naglaskom na nezavisnu scenu, bez obzira da li se radilo o elektronici, industrialu, metalu, gothicu ili dream-popu.”

Stoga klubu želi još mnogo desetljeća, no trebao bi, kaže, više poraditi na svom programu, jer se “opustio” – potreban je povratak progresivnom stavu. U trenutačnom sporu ne bi zauzimao stranu, no ne smatra da je intencija rušenje Jabuke, kakvi god bili planovi Grada i gradonačelnika.

Nije malo 50 godina…

“Sporna je terasa bila oduvijek, i otkad su bili fenomenalni koncerti na terasi i unutra u klubu, koncerti su uvijek bili sporni zbog susjedstva i položaja koji ima Jabuka, specifična zbog finog kvarta u kojem se nalazi.”

Iako smatra da je povijest pokazala da se događa upravo suprotno od onog što se treba događati kada politika krene nešto popravljati, kaže da i gradonačelnik i Jabuka krivo funkcioniraju – Jabuka je, navodi, još prije nekoliko godina trebala početi raditi na organizaciji 50. obljetnice, čime se malo koji klub u Europi i svijetu može pohvaliti, i zajedno s gradskim vlastima, na obostranu korist, napraviti spektakl.

“Da sam na mjestu Bandića, apsolutno bih napravio spektakl na Trgu bana Jelačića, pozvao ‘The Cure’, častio Zagrepčane povodom 50 godina kluba i napravio zaista nešto da se pamti, jer 50 godina je jako puno”, zaključuje Jagatić.

Izvor: Al Jazeera