Balkanske zemlje gube milijarde eura

Borba između pobunjenika i Gaddafijevih lojalista (Reuters)

Firme iz regije koje su u Libiji radile uglavnom na velikim građevinskim projektima, nadaju se da će i nakon odlaska Muammara Gaddafija moći nastavati poslovati na libijskom tržištu.

Hrvatska

U Libiji je do početka nemira na radu bilo oko 500 hrvatskih državljana. Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova, njih otprilike 380 bilo je angažirano preko hrvatskih firmi Montmontaža, Viadukt, Crosco i Geofizika, oko 50 ih je radilo za strane firme, dok su ostali imali dvojno državljanstvo.

Hrvatska građevinska kompanija Viadukt u Libiji je imala oko 100 radnika koji su bili angažirani na rekonstrukciji i proširenju 300 kilometara ceste između gradova Naldut i Gadames u zapadnom dijelu Libije blizu granice s Tunisom. Cijeli posao vrijedan je 130 miliona eura, a na rekonstrukciji ceste, osim hrvatskih radnika, radili su i Makedonci.

Kompanija Crosco koja je u vlasništvu Ine zapošljavala je više od 100 radnika u ovoj zemlji. Firma je specijalizirana za istraživanje i proizvodnju nafte i plina, a u Libiji je radila na tri projekta. Vodstvo kompanije nije htjelo objaviti vrijednost ovih projekata, tvrdeći samo da se radi o vrijednim ugovorima.

I kompanija Montmontaža je ostala na gubicima nakon izbijanja nemira. Ova hrvatska firma je radila hidrograđevinske radove na projektu uređenja umjetnog jezera i prostora za sport i rekreaciju u centru Bengazija. Ugovor je vrijedan 60 miliona eura.

Rušenje Gadafijevog režima odgodilo je planove i onih kompanija koje su planirale poslovati u ovoj zemlji. Tako je tvornica željezničkih vozila Gredelj ušla u najuži izbor na konkursu za gradnju 103 putnička vagona u Libiji. Na čekanju je i veliki projekat zagrebačke kompanije Geofoto, kako tvrdi rukovodstvo ove firme. Geofoto se bavi geoinformatikom i geodezijom, a već duže vrijeme su pregovarali sa libijskim državnim institucijama o sklapanju vrijednih poslova.

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore,  robna razmjena Hrvatske i Libije u 2010. godini vrijedila je 61,2 miliona dolara, od čega velika većina otpada na hrvatski izvoz.

Bosna i Hercegovina

U trenutku izbijanja krize u Libiji je bilo oko 1.500 bh. građana, koji su većinom evakuirani u narednim danima. Oni su uglavnom bili zaposleni u 17 bh. firmi koje su poslovale u ovoj zemlji, a manji dio njih je radio za strane kompanije. Nakon dobrih iskustava sa firmama iz bivše Jugoslavije, Libija je nastavila nuditi poslove kompanijama iz BiH, ali i iz regije. Procjenjuje se da je ukupna vrijednost ugovora bh. kompanija u Libiji iznosila oko milijardu eura, a gotovo pola milijarde eura zarade u ovoj zemlji na godišnjem nivou trebalo je stići u BiH.

Koliko je Libija bila bitna za ekonomiju BiH govori i podatak da je samo Energoinvest za ovu i narednu godinu imao ugovorene poslove u vrijednosti od 315 miliona eura, kako je za medije izjavio Emir Baralić, direktor poslovne jedinice Energoinvesta u Tripoliju. Ova firma u Libiju ulaže već 40 godina te u ovom trenutku od nje potražuje oko 11,5 miliona eura. Kako je ranije ove godine tvrdio direktor Energoinvesta Džemail Vlahovljak, planirane poslove u vrijednosti od 100 miliona KM neće biti moguće realizirati, a propalo je i 40 miliona KM koji su bili pred ugovaranjem.

Osim Energoinvesta, među najvećim izvođačima radova u Libiji bile su i Hidrogradnja, Širbegović grupa te Mims Jafare.

Faruk Širbegović, vlasnik Širbegović grupe, rekao je da je samo njegova kompanija planirala izvoz u Libiju u vrijednosti od 30 miliona maraka. Ova kompanija je pokrenula  nekoliko građevinskih projekata u Libiji koji zajedno vrijede oko 100 miliona eura. Jedan projekt se odnosio na izgradnju prostrane turističke četvrti u libijskom primorskom gradu Misurata.

Također, kompanija Mims Jafare koja je imala pogone za proizvodnju hrane i sokova u predgrađu Tripolija, obustavila je sve projekte u ovoj zemlji i evakuirala svih 100 radnika iz zemlje.

Još jedna bh. državna građevinska kompanija, Hidrogradnja, suočila se sa gubicima zbog nemira u Libiji. Ona je angažirana u Libiji više od 40 godina, a kada su neredi započeli, implementirala je najmanje četiri građevinska projekta, uključujući izgradnju vodenih tornjeva u gradu Aydabiyai. Zbog ovoga se preko 120 radnika Hidrogradnje našlo na listi čekanja za nove poslovne angažmane.

Najveći problem bh. kompanija nakon obustavljanja svih projekata jeste to što nisu naplatile svoja potraživanja prema Libiji, a puno opreme i materijala ostalo je u ovoj zemlji. Problem predstavlja i to što su radnici zaposleni u ovim kompanija većinom ostali bez posla.

Srbija

U Libiji se prema procjenama Srbije u trenutku izbijanja nereda nalazilo oko 700 građana ove zemlje, od kojih je po 300 bilo u Tripoliju i gradu Rasla Nuf, a između 60 i 100 u Bengaziju. Osim toga, jedan dio Srbijanaca koji se nalazio u toj zemlji radio je za libijske i strane firme.

Na libijskom tržištu bilo je angažirano oko 15 firmi iz Srbije, kao što su Jugoiport SDPR i Kofis, koje se bave izvozom oružja, Jat, Geološki institut, Energoprojekt,  Petrolcomet, Mobikom, kao i nekoliko projektantskih firmi.

Kompanija IMK angažirala je 210 radnika u Libiji, Jugoimport njih 48, a  Petrolcomet je zapošljavao oko 65 osoba u ovoj arapskoj zemlji.

Libija je do 1990. godine bila jedan od najznačajnijih partnera bivše SFRJ jer su jugoslovenska preduzeća bila glavni izvođači u velikim investicionim projektima. Takav odnos sa ovom zemljom zadržala je i Srbija.

Samo šest mjeseci nakon što je stupio na dužnost, Boris Tadić je bio prvi srbijanski predsjednik koji je posjetio Libiju. Tadić je posjetio Gaddafija još tri puta nakon toga. Uslijedile su i brojne vizite srbijanskih ministara ovoj zemlji, između ostalih ministara vanjskih poslova Vuka Jeremića i odbrane Dragana Šutanovca, te mnogih drugih.

Firme iz Srbije su na libijsko tržište 2010. godine izvezle robu vrijednu oko 6,7 miliona dolara. Najveći izvoznici bili su Hemofarm iz Vršca, Utva iz Pančeva, Jomil, Galenika te Jugoiport SDPR.

Izvor: Al Jazeera, agencije