Balkanci u misiji osvajanja Crvene planete

Piše: Vedrana Maglajlija

Kozmičko zračenje, meteoroidi, dug put u skučenom prostoru, zatim slijetanje, vježbanje zbog atrofiranih mišića, rad u stakleniku i istraživanje okoline – ovako svoj dolazak i život na Marsu zamišljaju Sarajka Ana Vodopivec i Osiječanin Ivan Lehocki.

Za sada je to samo naučna fantastika, ali njihov prvi korak ka drugoj planeti već je napravljen. Od 200.000 kandidata koji su se prijavili za projekat Mars One, čiji je ambiciozni plan da pošalje prvu ljudsku posadu na Crvenu planetu do 2025. godine, izabrani su među njih 705.

Selekcija za potencijalne astronaute, čiji bi zadatak bila kolonizacija Marsa, još nije završena. Na put bez povratka, pod nazivom “Sljedeći veliki korak za čovječanstvo”, zamišljeno je da prvo ide šest timova sastavljenih od četiri kandidata, a u ‘uži izbor’ iz zemalja regije još su ušli i Kira Maras i Marko Lukić iz Hrvatske te Miloš Vujković iz Crne Gore.

Međutim, misija holandske neprofitne organizacije Mars One već na Zemlji nailazi na astronomske prepreke, sa prilično velikim brojem skeptičnih naučnika koji odmahuju glavom pri njenom spomenu te nedostatkom finansijskih sredstava za projekat za čiji je uspjeh potrebno više milijardi dolara. 

Osnivač Mars Onea Bas Lansdorp ipak ne odustaje od putovanja. Otvarajući nove horizonte, ne samo na polju istraživanja svemira, nego i marketinga i televizije, najavljuje da će cijelu selekciju astronauta, njihov odlazak i slijetanje na Mars – pretvoriti u reality show. Sve kako bi osigurao potrebnih šest milijardi dolara za osvajanje druge planete i gledalaca na Zemlji.

Big Brother na Marsu

Reality show nije stran Lehockom, geofizičaru koji završava studij svemirskih nauka u Švedskoj, koji je već bio u jednoj takvoj emisiji u Hrvatskoj. Međutim, kako kaže, u ovom slučaju nije oduševljen takvom televizijskom formom.    

Donacije iz regije

Osim pretvaranja cijele misije u reality show, osnivači Mars Onea pokušavaju na razne načine prikupiti novac potreban za putovanje. Tako je na internetskoj stranici projekta svim korisnicima i pristalicama misije omogućeno da doniraju novac – od jednog do 200 dolara mjesečno.

Do 8. maja na taj način je skupljeno 573.923 dolara. Iz Srbije je donirano 411 dolara, Slovenci su dali 406, Makedonci 38, dok je jedan Bosanac i Hercegovac uplatio dolar. Iz ostalih zemalja regije još nema donacija.

Uplata donacije ujedno je i jedan od dva načina da se postane član online zajednice Mars Onea, preko koje se može komunicirati sa kandidatima. Drugi način je kupovina proizvoda u online prodavnici, a u ponudi su majice, šolje, posteri i druge stvari sa znakom misije, koje koštaju do 100 dolara.

Ipak, osnivači se najviše oslanjaju na sponzore, odnosno donacije velikih kompanija, među kojima su, između ostalih, i pravne firme, kompanije koje se bave marketingom, prevođenjem, medicinskim uslugama te izdavaštvom.   

“Žao mi je što moraju pribjeći ovakvom načinu prikupljanja novaca, kroz koncept Big Brothera, no ne vidim bolji način da pokušaju ostvariti svoj ambiciozni naum.”

Sarajka Ana Vodopivec, koja je u ratu otišla u Njemačku, tamo diplomirala informatiku i magistrirala ekonomsku informatiku te se zaposlila na Univerzitetu u Wurzburgu, smatra da je to jedan novi format eksperimenta “koji otvara još puno novih diplomatskih, pravnih i moralnih pitanja”.

Na njihovo prijavljivanje za misiju na Marsu, okolina, prijatelji i porodice reagovali su na različite načine i, kako kažu, na početku im je to sve bilo zabavno, dok nisu prošli među 705 kandidata.

Sada su pred njima različiti testovi i izazovi kojima komisija želi bolje razumjeti kandidate i njihove motive za upuštanje u ovu “pustolovinu”.

“Primjerice, zatvorit će nas u skučenu prostoriju na dva do tri tjedna. Recimo, u slučaju Sunčeve erupcije astronauti će se morati skloniti u vrlo mali i vodom okružen dio svemirskog broda koji će ih uvelike, ali ne u potpunosti, štititi od opasnog i pojačanog Sunčevog zračenja. Naravno, zasad nema efikasnog štita od konstantnog pozadinskog kozmičkog zračenja. Dakle, taj ‘jednostavan’ test uvelike će filtrirati i izbaciti mnoštvo preostalih kandidata”, navodi Lehocki.

Intervjui kandidata pred komisijom bit će snimani i tu počinje reality show.

“Odnedavno se zna i ko će nas snimati – Darlow Smithson Productions iz Londona koja pripada Endemolu, poznatom po Big Brother formatu”, objašnjava Vodopivec.

‘Beskorisno i riskantno’

Ipak, da se put na Mars ne ostvaruje putem reality showa smatra Danijel Reponj, pokretač i urednik internetske stranice Zvjezdarnica, koja se bavi astronomijom i astronautikom te okuplja brojne naučnike i autore iz te oblasti.

“Let ljudi na Mars neće se dogoditi u idućih pedeset godina, a vrlo vjerojatno ni u idućih sto. Zašto? Već sada se jasno vidi da je razvoj robotike otišao toliko daleko da strojevi samostalno borave godinama na Marsu”, objasnio je Reponj.

Prema njegovom mišljenju, ljudi danas jednostavno ne žele prihvatiti da čovjek nije spreman na avanturu zvanu ‘put na Mars’ jer je filmska industrija zabave toliko savršena da obični ljudi više često ne razlikuju šta je istina, a šta fikcija.

“Prvo, nemamo pogone koji bi bili toliko dobri da bi ubrzali putovanje po svemiru. Nemamo warp niti nadsvjetlosni pogon. Imamo raketne motore na kemijsko gorivo, koji su sve samo ne pogodni za dugotrajno putovanje.”

Nadalje, kako kaže, ne postoji tehnologija koja bi u skoroj budućnosti omogućila čovjeku preživljavanje na negostoljubivoj Crvenoj planeti.

“Troškovi bi u tom trenutku bili toliko skupi da ih nitko ne bi mogao financirati, tim više što se niti jedan dolar ne bi mogao vratiti ulagačima. Potpuno beskorisno, a riskantno do besmislenosti.”

Međutim, kompanija Mars One prvenstveno se bavi marketingom, a ne istraživanjem svemira i napredne tehnologije. Zbog toga će, kako zamišlja njen osnivač, koristiti resurse svemirskih agencija i privatnih tehnoloških kompanija.

Lansdorp je već krenuo ka ostvarivanju svoje misije, potpisujući ugovor sa Paragonom koji bi trebao napraviti sisteme za održavanje života. Paragon je kompanija koja je dizajnirala opremu za više od 70 misija letova u svemir, uključujući one ka Međunarodnoj svemirskog stanici (ISS). 

U svoj plan i pregovore za lansiranje ljudi na Mars uključio je i SpaceX koji se bavi transportom tereta u svemir. SpaceX je prva kompanija koja je uspješno dostavila teret na ISS, lansiranjem rakete Falcon u maju 2012.

Teški prvi koraci

Ipak, ukoliko dođe do lansiranja ljudi, a ne tereta, na mnogo dalju destinaciju od Međunarodne svemirske stanice, iskustvo za izabrane astronaute bit će bolno.

Kandidati i naučnici iz Nase

Za prvo putovanje na Mars prijavili su se kandidati različitih zanimanja i karaktera

Među njima su čak i naučnici NASA-e. Brent Bos, fizičar koji radi u NASA-inom Goddard centru za svemirske letove, aplicirao je za mjesto astronauta jer smatra da je misija ostvariva i da je sve “samo stvar finansija i volje”.

Bos je vjerovatno neko ko bi bio od koristi na Crvenoj planeti, budući da je radio na teleskopima i misiji NASA-e čiji je cilj uzimanje uzoraka sa asteroida 2023. godine. Čak je proveo četiri sedmice na Arktiku, učestvujući u eksperimentu simulacije okoline na Marsu.

Drugi kandidat, George Hatcher je, također, bio inženjer u NASA-i i radio na navigacijskim kontrolama za misije letova u Svemir, a trenutno je zaposlen u Svemirskom centru Kennedy.

“Doživjet ćemo dekalcifikaciju kostiju, koja će za posljedicu imati stvaranje kamenca. Pri samom dolasku na Mars prvi će marsonauti teško napraviti prve korake. Pa, onda, pješčane oluje koje nekoliko mjeseci prekrivaju cijelu jednu Marsovu hemisferu. Shodno tomu, dobar dio Sunčeve svjetlosti bit će blokiran. Nedostatak globalnog magnetskog polja, pa čak i trivijalna stvar kao spoticanje o oštriji kamen mogli bi biti fatalni za prve stanovnike drugog planeta”, svjestan je mogućeg rizika Lehocki.

Njegova potencijalna buduća saputnica svoj život nakon slijetanja na Crvenu planetu također ne vidi kao bezbolno iskustvo.

A da li oni zaista misle da će se jednog dana naći na Marsu, uprkos skepticizmu većine naučnika?

“Misija je sigurno moguća, samo je pitanje kada. Sigurno neće uspjeti biti sve u roku izgrađeno i spremno za naš dolazak, računam sa pet do šest godina kašnjenja”, optimistična je Vodopivec.

S druge strane, kandidat iz Hrvatske smatra kako ni izbliza nije sigurno da će ova misija zaživjeti.

Kako kaže, Mars Oneu ne ide ni u prilog podatak da je više od 50 posto misija poslanih prema Marsu propalo. Ipak, dodaje da se negdje mora početi.

“Mnoštvo je sanjara dalo živote pokušavajući letjeti. Da nije bilo takvih ljudi, i dan-danas bi splavovi i kočije bili glavna prijevozna sredstva. Za stotinjak godina put na Mars vjerojatno će biti trivijalan kao danas let avionom od Londona do New Yorka”, zaključuje Lehocki. 

Izvor: Al Jazeera