Balkan, pomoćni pravac nadmetanja NATO-a i Rusije

Na sastanku ministara vanjskih poslova država članica NATO-a povodom sedamdesete godišnjice, dogovorene su dalje mjere prema Rusiji, dok je i Kina označena kao potencijalni rival.

Takođe se diskutovalo i o povećanju izdvajanja evropskih država za NATO, a Balkan nije bio na listi prioriteta o kojima se razgovaralo.

Dijana Gupta, profesorica sa Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bijedić i predsjednica Atlantskog vijeća BiH, iz perspektive Bosne i Hercegovine komentariše trenutno stanje:

„Kada pogledamo naše regionalno okruženje mogli bi reći da je Bosna i Hercegovina na neki način privilegovana kada je u pitanju njen euroatlantski put. Ono što potpišemo, uglavnom ne provodimo, a još 2009. godine smo potpisali zadnju stavku MAP-a o perspektivnoj vojnoj imovini. Do danas je to na čekanju, a samo parcijalni dio toga smo i ispunili. Prošle godine u decembru bez obzira što nismo ispunili obaveze koje smo potpisali, od NATO-a smo dobili poziv za izradu godišnjeg Nacionalnog plana prema NATO-u. Nerazumljivo je da naši političari ne prepoznaju tako strateški važan dokument, a iz tog proizlazi da imamo krizu u unutrašnjoj politici i konsenzusu koji se odnosi na važna politička pitanja za državu.“

Da je Balkan duži niz godina bio zanemaren od stratega NATO-a potvrdila su i neka svjedočenja pred američkim kongresom, ali i u britanskom Parlamentu, da bi posljednjih nekoliko godina ta situacija bila promijenjena. Sve to je i rezultiralo stvaranjem političke klime u kojoj su stvoreni preduslovi za učlanjenje prvo Crne Gore, a zatim i Sjeverne Makedonije u NATO.

Globalni procesi

Bivši ministar odbrane BiH i profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Selmo Cikotić nedavno je sa kolegom Fikretom Muslimovićem promovirao knjigu „NATO i sigurnost Evrope“. Navedena knjiga je sistematizirala šta se dešavalo između NATO-a, Evrope i Rusije, sa akcentom na balkanskom području. Vezano za razvoj situacije u Evropi, u svjetlu odbrambenih politika, Cikotić je stava da će to više zavisiti od globalnih nego od evropskih procesa. Evropa deklarativno radi na vlastitim vojnim kapacitetima, ali će u dogledno vrijeme u tom smislu biti i dalje zavisna od SAD.

NATO-a počiva na zajedničkim vrijednostima, te mnogi analitičari, posebno u SAD-u, javno postavljaju pitanja budućnosti odnosa unutar saveza. Prvenstveno se tu misli na Njemačku zbog nedovoljnog izdvajanja za odbranu, ali i Tursku i Mađarsku, a vezano za neke odbrambeno-političke poteze ovih država, koji ne nailaze na odobravanje većine članica NATO-a.

Nadovezujući se za ulogu Turske, Cikotić dodaje: „Turska je zasebna država – ona je samostalnija od mnogih evropskih država, ali ujedno je vrlo važan geostrateški NATO saveznik, te je i jednoj i drugoj strani u interesu jako savezništvo“.

Gupta obrazlaže da euroatlantske integracije jesu proces, ali ne i stagnacija i neprovođenje odluka koje smo dužni implementirati.

„Crna Gora zadnja je dobila državnost kada su u pitanju formalne republike SFRJ, ali na vrijeme je spoznala važnost NATO-a i ulogu očuvanja mira, sigurnosti kao i sve benefite koje su dobili ulaskom u najveći vojni politički savez na svijetu. Smatram da je Bosna i Hercegovina u određenoj mjeri ostala izolovana u okruženju i vodi politiku kružnog toka. Sve ovo se mora puno ozbiljnije shvatiti i krenuti u izradu  godišnjeg Nacionalnog plana prema NATO-u“, mišljenja je ova profesorica.

Posljednje istraživanje javnog mnijenja o odnosima Srbije i NATO-a, koje je proveo Institut za evropske poslove u saradnji sa Ninamedia istraživačkom kućom ima sljedeće rezultate: članstvo Srbije u NATO ne podržava 79 posto ispitanika, 64 posto ne bi prihvatilo izvinjenje NATO-a za bombardovanje, 61 posto ne podržava saradnju Srbije i NATO-a, ali 43 posto ispitanih smatra da je, nakon 20 godina od bombardovanja, vrijeme da se dođe do pomirenja.

Pitanje neutralnosti

Svetlana Janković, penzionisana pukovnica Vojske Srbije i članica Koordinacionog tijela za rodnu ravnopravnost Vlade Republike Srbije, o odnosima Srbije i NATO-a kaže: „Prošlo je deset godina kako je Srbija proglasila vojnu neutralnost, a diskusija  još ne jenjava, podrazumijevana tema uz tu diskusiju je NATO. Očigledno je da korelacija postoji, ali čitav proces saradnje sa NATO-om do sada je u velikoj mjeri prošao ‘ispod radara’ javnosti. Razlog tome je negativan stav prema NATO-u koji preovladava u najvećem dijelu srpske javnosti“.

O stavovima javnosti Janković dodaje da imajući u vidu da NATO većina građana Srbije povezuje isključivo sa intervencijom 1999. godine, jasno je da stav javnog mnijenja dominantno oblikuju emocije.

„Jedino se predsjednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković zalaže za to da Srbija uđe u NATO. Prema njegovim riječima, ako sutra kosovski žar bukne u plamen, on veoma lako može zahvatiti i Bosnu i Makedoniju, a postoji samo jedna sila koja će taj plamen gasiti, a to je NATO“, navodi Janković.

Saradnja Srbije i NATO-a prema riječima pukovnice Janković je intenzivirana zadnjih 20 godina, te dodaje: „Nakon pristupanja Partnerstvu za mir 2006. godine, saradnja Srbije sa Alijansom išla je uzlaznom putanjom. Korak prekretnice u unaprjeđenju saradnje bilo je potpisivanje Individualnog akcionog plana partnerstva (IPAP) u januaru 2015. godine. Ovaj sporazum predstavlja najviši nivo saradnje koju država partner može da ostvari, bez namjere da postane punopravna članica. U periodu od 2012. do 2018. godine, Vojska Srbije učestvovala je u 11 međunarodnih vojnih vežbi u saradnji sa NATO-om, kao i u 98 međunarodnih vojnih vježbi u saradnji sa državama članicama NATO-a“.

Nema otpisanih

Iako sve države zapadnog Balkana još nisu članice NATO-a, na neki način su sve one uključene u zajedničke aktivnosti i projekte sa NATO snagama, što govori da ni jedna država nije „otpisana“ u smislu budućeg članstva u savezu.

Gupta je stava da je BiH do sada puno izgubila, kada je u pitanju njen euroatlantski put.

„Odgađanje izvršenja potpisanih obaveza državu vodi nazad, iako NATO cijeni svaku aktivnost koja će pomoći da se ti započeti procesi ubrzaju. Po velikodušnoj podršci koju NATO daje BiH na svim poljima od obuke do savjetovanja, vidljivo je da su ti napori i  vrijednosti ono što trebamo duboko cijeniti, a najveća odgovornost leži na političarima. Jer NATO put je definitivno put koji vodi u sigurniju i srećniju budućnost sve nas, u to nema sumnje“, poručuje.

Prijemom Crne Gore i Sjeverne Makedonije u NATO, prema mišljenju stručnjaka, NATO je spriječio stavljanje tih država pod zonu interesa Rusije, te su stvorene pretpostavke za dalje širenje NATO-a na području Balkana.

Cikotić o važnosti članstva u Alijansi zaključuje: „Balkan će biti pomoćni pravac prestiža i nadmetanja SAD i Rusije. Na ovom prostoru Rusija u odnosu na NATO i EU postiže najviše efekata s najmanje investicija, a Kina je tu prisutna u geopolitičkom i geoekonomskom smislu“.

Izvor: Al Jazeera