Bajin referendum – šta košta da se plati

Milorad Dodik je napravio potpuni otklon u javnosti o temama vezanim za svakodnevni život građana, piše autor (Tanjug)

Piše: Mladen Mirosavljević

Tema svih tema – kako političkih, tako i onih svakodnevnih, bar u bh. entitetu Republika Srpska, ali i tema koja to nije samo u njemu – ona je o referendumu o obilježavanju Dana Republike Srpske i svega što on sobom nosi. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da je “Republika Srpska u nekom ranijem periodu bila više puta satanizovana i sada su neki ocijenili da im je zgodna prilika da plasiraju laži koje se tiču Republike Srpske. Za razliku od njih, mi, umjesto tih njihovih galama, otvaramo autoput, fabrike, radimo i pripremamo se za jačanje ekonomije, a ne za ratnu opciju. Da se pripremamo za rat, ne bismo ulagali u infrastrukturu i trošili ogroman novac, već bismo uzimali oružje i tenkove”, istakao je Dodik.

Time je htio da “spusti loptu” i smanji tenzije oko referenduma, ali i umiri građane da bi moglo doći do nekih eventualnih sukoba zbog njegovog održavanja. Međutim, to što je u čitavoj priči mnogo važnije i što je, u stvari, njena poenta, a na što građani neće, bar ne na taj način, obratiti pažnju, ono je što je direktno vezano za predizbornu kampanju i predstojeće lokalne izbore, a što je Dodik veoma vješto i, kao veoma bitno, provukao kroz biračke uši – da se troši ogroman novac za jačanje ekonomije, otvaraju autoputevi i fabrike, što je, naravno, samo djelić onoga po čemu ga građani ovog entiteta prepoznaju kao “bolji dio Bosne i Hercegovine”.

On je ocijenio da je histerija koja se stvara u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine u vezi sa referendumom dio strategije Bošnjaka da prikriju naraslu prijetnju od terorizma u okviru radikalnog islama, na šta je u Njujorku upozoravao i ministar inostranih poslova Austrije Sebastijan Kurc. Time je Dodik nastavio, vješto koristeći priču o referendumu, da kompletnu priču na kraju sasvim otvoreno poistovjeti sa pričom o uspjesima vladajuće koalicije i izdajništvu opozicije koja učestvuje u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući nesnalaženju opozicije, koja nema ni koncept, ni strategiju na kojima gradi svoju prepoznatljivost, veliki dio građana je počeo da vjeruje u tu priču, pogotovo što lideri opozicije svo vrijeme samo odgovaraju, braneći se od Dodikovih optužbi, ili se, kao u slučaju referenduma, potpuno poistovjećuju sa Dodikom.

Šah-mat za opoziciju

Sve one teme koje je opozicija, na trenutak, nastojala da nametne, počev od korupcije, kriminala, dugova, stranačkog zapošljavanja…. negdje duboko su potisnute, a vidljiv je jedino Dodik i njegova borba za nacionalne interese i opstanak Republike Srpske. On je, na kraju, čitavu priču poentirao tako što je, i prije i tokom predizborne kampanje, napravio potpuni otklon u javnosti o temama vezanim za svakodnevni život građana i svim onim koja su najvažnija za funkcionisanje i lokalnih zajednica i entiteta, nametnuvši priču o referendumu, da bi u finišu predizborne kampanje veoma efektno u javnost plasirao priču da se njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata odriče predizborne kampanje i posvećuje isključivo onoj referendumskoj. Koju, opet, vode on i njegova stranka, koristeći sve one resurse koji joj, kao vladajućoj, stoje na raspolaganju. Bravo, majstore. Šah-mat za opoziciju.

A, tek posjeta Vladimiru Putinu. “Rusi su se pokazali kao jedni od najboljih partnera”, naglasio je Dodik. O posljedicama čitave priče, naravno po sve nas, niko nije ni zucnuo. Bar ne javno. Ni o tome da će “Kolegijum Narodne skupštine Republike Srpske razmatrati zakazivanje skupštinske sjednice koja bi trebalo da bude održana 11. oktobra, kada će biti poznati rezultati referenduma, tako da će se Narodna skupština dalje baviti pitanjem provođenja odluke Ustavnog suda” Bosne i Hercegovine, što znači da je referendum isključivo konsultativnog karaktera, niko ništa ne govori. Do tada će biti poznati i rezultati lokalnih izbora i ubrzo će biti i vidljivo da li je Dodik ispao dobar taktičar, a loš strateg, ili se pokazao dobrim na oba polja, odnosno katastrofalan strateg čija je politika dugoročnije porazna po Srbe u Bosni i Hercegovinu i Republiku Srpsku.

Vješto objedinjujući priču o referendumu i izbornoj kampanji, Dodik je u javnosti nametnuo jednu drugu, koja se javno ne potencira, ali se nameće sama po sebi. Da se njegov SNSD žrtvuje u ime nacionalnih interesa i odriče sopstvene kampanje, pa i novca za kampanju, zarad interesa nacije i opstanka Republike Srpske, time potencirajući ranije nametnutu priču i stavljajući znak jednakosti između nje i sebe kao jedinog i posljednjeg njenog čuvara i poistovjećujući stranku i sebe sa entitetom. Znači, jedini budući garant njenog opstanka su SNSD i Dodik i ako oni odu sa vlasti, neće biti ni nje.

Da li je u svemu možda nevažna, ili je itekako važna, činjenica da će direktno u procesu sprovođenja referenduma biti uključeno oko 15.000 ljudi, kao i da će da će čitav posao oko referenduma koštati 1,42 miliona konvertabilnih maraka (oko 700.000 eura)? Za neke jeste, ali ako je suditi o tome da to takođe malo koga zanima, za većinu očito nije. Pare i interesi su opet ostali u drugom planu, za razliku od patriotizma, koji je istaknut u prvi. Za koga će glasati tih 15.000 ljudi kao i članovi njihovih porodica? Ne znamo, ali sigurno im neće biti svejedno za koga. Ni broj ljudi, ni novac za referendum nisu mali. Poređenja radi, ovogodišnji lokalni izbori u Bosni i Hercegovini 2. oktobra koštat će oko osam miliona KM (oko četiri miliona eura), a decembra 2010. godine, na osnovu saopštenja iz Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, na prethodnim izborima SNSD je za kampanju zvanično potrošio 1,17 miliona KM (oko 600.000 eura).

Posljedice ćemo trpiti svi

Možda sve to zajedno što se događa oko referenduma i izbora nema nikakve veze, kao ni novac koji se troši, a kojeg ionako nema, ali u državi u kojoj je bavljenje politikom i patriotizmom najunosnije zanimanje sve itekako ima veze. Pogotovo ako se ili zameće, ili prati trag novca, u zavisnosti od interesa. Dio istine pokazaće se već u oktobru.

Ono što je već sada jasno vidi se iz zaključaka Kolegija Narodne Skupštine Republike Srpske da “Kolegijum Narodne skupštine konstatuje da je u toku postupak provođenja Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine”, kao i da Kolegijum, u cilju provođenja te Odluke “traži od Vlade Republike Srpske da u skupštinsku proceduru uputi prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o praznicima Republike Srpske”.

Prevedeno na svakodnevni jezik, jasno je da je referendum pravno ništavan i ne proizvodi nikakve posljedice, osim psiholoških i političkih. I, da li to onda znači da su duple pare – one za referendum, i one za kampanju – kao i svi ostali resursi, poslužili, ustvari, samo za ciljeve predizborne kampanje jedne koalicije, jedne stranke i jednog čovjeka, a posljedice ćemo trpiti svi?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera