Oglasi

Bahtić: Nezaboravni majstor odbijenih lopti

Edin Bahtić je počeo i završio svoju karijeru u Željezničaru, a danas živi u Australiji.
Edin Bahtić je odigrao 13 vječitih derbija u kojima je Željo sedam puta slavioUstupljeno Al Jazeeri

Piše: Muhamed Bikić

Sa Edinom Bahtićem, nekadašnjim fudbalerom Željezničara, prvi put sam se blisko susreo (osim što sam ga redovno kao dječak gledao u plavom dresu na Grbavici, Koševu...) ratne 1992. godine u sarajevskoj Skenderiji, gdje smo igrali na malonogometnom turniru, prvom u opkoljenom Sarajevu.

Fićo je igrao za svoju jedinicu iz Hrasna, a ja za odred „Trg heroja“. To su bile i prve nogometne utakmice u nezavisnoj Bosni i Hercegovini i sa tih utakmica su videokasete nošene u UEFA-u i FIFA-u kao dokaz da postoji najvažnija sporedna stvar i u ratnom vihoru. Nakon tog susreta, tj. nakon rata, većinom smo telefonski kontaktirali, ali i vidjeli se nekoliko puta, kada bi legendarni Fićo periodično posjetio rodni grad.

„U Australiji sam više od dvije decenije. U Sydneyju živim sa porodicom, radim kao projekt menadžer u jednoj građevinskoj kompaniji koju vodi naš čovjek, Fahrudin Šišić. Za sada su moji planovi vezani za Australiju, mada mi je ovdje srce, u mom gradu, na mojoj Grbavici“, kaže Edin Bahtić, koji je svoje prve nogometne korake napravio, upravo, u Dolini ćupova.

„Počeo sam u pionirima Želje, da bi kasnije prešao u Vraca i GP Bosna. U tim klubovima sam igrao amaterski, za svoju dušu, a u međuvremenu sam završio Srednju saobraćajnu školu. Kada su me zvali iz Sarajeva, odlučio sam da se vratim na Grbavicu. Prvobitno sam htio šest mjeseci igrati za Želju amaterski, ali sam odmah potpisao profesionalni ugovor. Debitovao sam u gradskom derbiju protiv Sarajeva i postigao svoj prvijenac. Također je bilo prvo kolo u bivšoj Jugoslaviji, kao što je to bio slučaj sada, u ovoj Ligi 12 BiH. Zanimljivo je da sam i u svojoj oproštajnoj utakmici protiv OFK Beograd bio strijelac na Grbavici.“

Prvi strijelac Kupa UEFA

Itekako se sjećam tih Fićinih golova, a bez sumnje, bio je nezaboravni majstor - golgeter odbijenih lopti. Imao je uvijek osjećaj da se nađe u pravo vrijeme i na pravom mjestu i za njega nije bilo izgubljene lopte. Snješko Cerin i on, trećeg takvog kalibra bivša Jugoslavije nije imala.

„Nadavao sam se golova i golova u Želji. Mislim da ih je bilo oko stotinjak, što u zvaničnim, što u nezvaničnim utakmicama. Znao sam dati pet golova Tetexu na Grbavici, pa tri Slobodi na Tušnju, u vječitom derbiju protiv Sarajeva dva... Bio sam drugi strijelac tadašnje Prve lige, odmah iza Snješka Cerina, kojeg spominjete, mada ja nisam izvodio penale. U onoj sezoni kada smo igrali u Kupu UEFA bio sam zajedno sa Garyjem Bannisterom iz engleskog QPR-a najbolji strijelac sa sedam postignutih golova. Skoro na svim utakmicama sam tresao mrežu. To mi je bilo najdraže, dati gol. Fudbal se i igra zbog golova, na kraju krajeva.“

Edin Bahtić je odigrao 13 vječitih derbija u kojima je Željo sedam puta slavio, Sarajevo dva puta, dok su četiri utakmice završene remijem. U tim susretima popularni Fićo je postigao četiri gola.

„Naša generacija je bila uspješnija od komšija, mada su oni tada imali sjajnu ekipu. U tom periodu je za Sarajevo igrao i Sušić, ali ipak smo mi bili puno bolji, to pokazuje statistika iz tog perioda. Mene je čuvao Mirza Kapetanović, bili smo van terena veliki prijatelji, a na derbiju nismo jedan drugog poznavali. Nezaboravni derbi je onaj na Koševu pred preko 50.000. Izgubili smo 2:1, Pape i pokojni Keli (Želimir Vidović) su pogodili za komšije, a Nikić za nas.“

Kobni Videoton

Kup UEFA i kobni Videoton i za Edina Bahtića su nezaboravni. I da se nije desilo ono što se desilo ne bi se toliko spominjalo, što bi rekao Bahtićev šef Ivica Osim.

„Nije nam se dalo. Nije bilo suđeno. Imali smo sve, rezultat do pred sami kraj susreta, ali onda tako jeftino primismo gol. Pa to uopšte nije bila akcija. Mogli smo Mađare prekinuti najmanje tri puta i onda se nekako odbije lopta i završi iza leđa našeg golmana. To mi je velika bolna rana, kao i finale kupa protiv Veleža. Dva puta smo vodili i na kraju izgubili pehar. Žao mi je što naša generacija nije uspjela osvojiti neki trofej, a tako smo bili blizu. Trebali smo biti i prvaci države. Nešto nam je falilo, što i danas ne znam objasniti. Često me novinari pitaju, kako nismo ništa osvojili, a ja nemam odgovor."

Nakon niza godina provedenih u Želji, Bahtić je otišao u inostranstvo.

„Još dok sam bio u Želji, zvali su me Dinamo i Zvezda, ali ja nisam htio iz rodnog grada. Zatim su uslijedili pozivi iz Švicarske i Španije, ali ja sam se na kraju odlučio za Grčku. Bio sam u Arisu zajedno sa svojim saigračem iz Želje Nikolom Nikićem. U Grčkoj sam ostao dvije sezone, odigrao 60 utakmica, postigao desetak golova i vratio se na Grbavicu, gdje sam i završio karijeru. Odigrao sam za Želju preko 200 prvenstvenih utakmica.“

'Željo je moj život'

Za reprezentaciju Jugoslavije Bahtić je sakupio dva nastupa. Debitovao je 12. septembra 1984. protiv Škotske (6:1) u Glasgowu, a državni dres nosio je i 3. juna 1985. u porazu od Bugarske (2:1) u Sofiji.

„U moje vrijeme je bila žestoka konkurencija, tako da nisam bio pozivan. Bio sam sa Mešom (Mehmed Baždarević) pozvan na pripreme pred Svjetsko prvenstvo u Španiju 1982. godine. Selektor je bio Miljan Miljanić, ali nismo se našli među putnicima na Mundijal. Zvao me je i selektor Miloš Milutinović. Odličan stručnjak, kao i moj najbolji trener Ivica Osim. On je nama bio sve: trener, pedagog, otac... Najzaslužniji za naše karijere. Trenirali su me još  Nedjeljko Gugolj, Josip Bukal, Blagoje Bratić, a u Grčkoj Gojko Zec.“

Mada je daleko od svoje domovine, Bahtić redovno prati nastupe Želje i bh. reprezentacije.

„Željo je moj život i tako će uvijek biti. Gdje god bio, šta god radio, pratit ću Želju. Sad mi je puno lakše, ima internet, društvene mreže... Što se tiče reprezentacije BiH, naravno da je pratim od njenog nastanka 1992. godine. Da sam tada igrao, naravno da bih igrao za moju Bosnu i Hercegovinu.  Posebno mi je drago što nas je naš najbolji fudbaler svih vremena, Safet Sušić odveo na Mundijal u Brazil, a nadam se da će i Mehmed Baždarević ponoviti njegov uspjeh i da idemo u Rusiju. Upravo sam dva dana proveo na moru sa Mešom i pričali o svemu u i oko reprezentacije.

Siguran sam u uspjeh naše reprezentacije. Imamo sjajne igrače i naravno selektora, moga velikog prijatelja i nekadašnjeg saigrača sa Grbavice“, kaže na kraju Edin Bahtić.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.