Automobili bez vozača – budućnost prijevoza

Automobili bez vozača su u upotrebi u četiri američke države (Reuters)

Piše: Matthew La Corte

Prošlog mjeseca je kompanija Nissan Motor objavila planove za pokretanje tehnologije autonomne vožnje na svojim vozilima do 2016. godine. Novi automobili će se moći sami parkirati, a do 2018. godine će moći sami upravljati vozilom na cesti sa više traka, procijeniti opasnost te u skladu sa tim i smjer.

U ovim nastojanjima Nissan se pridružio Fordu, koji je nedavno objavio partnerstvo sa Univerzitetom u Michiganu, s kojim će razviti istraživanje autonomne vožnje, kao i Mercedesu, Audiju, Tesli i Googleu u utrci za proizvodnju prvog automobila bez vozača za opću upotrebu.

Čini se da su Nissan i Google, čiji su modeli prešli više od 700.000 kilometara puta na javnim cestama bez nesreće, na čelu utrke, te su obećali modele za opću upotrebu do 2017. i 2020. godine.

Rane procjene pokazuju da će do 2040. godine i do 75 posto američkog voznog parka biti autonomno.

Nakon probne vožnje automobila bez vozača 2013. godine Bill Shuster, zastupnik Komisije za transport američkog Zastupničkog doma, izjavio je da je “tehnologija automobila bez vozača budućnost prijevoza”.

Novi zakoni

Kako se bliži trenutak kada će ova tehnologija biti dostupna korisnicima, zakonodavci određuju odgovarajući nivo regulacija.

Ukoliko zakonodavci odluče da stanu na put automobilima bez vozača, oni će samo odgoditi novu eru transportne sigurnosti i mobilnosti.

Četiri američke savezne države, California, Nevada, Michigan i Florida, donijele su zakone kojima se dopušta korištenje automobila bez vozača na javnim autocestama.

Ova tehnologija ima potencijal da godišnje spasi hiljade života, značajno smanji saobraćajne gužve, te poveća mobilnost onih ljudi koji je trenutno nemaju.

Samostalna vozila voze bez ljudske intervencije (i svih njenih slabosti). Ona koriste napredne računarske sisteme, koji reaguju puno brže na saobraćaj i pješake nego ljudski mozak. Googleovi automobili koriste kombinaciju radara, lasera i kamera na krovu vozila da trenutno detektuju pješake, prepreke i infrastrukturu.

Njihove kamere pokrivaju 360 stepeni, te imaju senzore koji prikazuju obilježja obližnjih cesta, semafore, saobraćajne znakove i pješake. Googleova tehnologija stvara 3D mapu svaki put kada automobil prođe određenom rutom, te je stalno ažurira kako bi se poboljšala sposobnost vožnje.

Tako će senzori na automobilu, ako se iznenada pojavi prepreka kao što je dijete koje je istrčalo na ulicu, brže prepoznati opasnost od ljudskog oka, te odmah zakočiti.

Prednosti povećane sigurnosti će se moći vidjeti nakon što se modeli za opću upotrebu počnu pojavljivati cestama. Raj Rajkumar, vodeći istraživač automobila bez vozača, objašnjava: “Budući da računaru ne možemo odvući pažnju, te da ne može biti pospan ili ljut, on nas čini još sigurnijim. Ova tehnologija to obećava.”

Procjene pokazuju da je 93 posto nesreća uzrokovano ljudskim faktorom poput prebrze vožnje, manjka koncentracije, vožnje u pijanom stanju, agresivne vožnje, te umora kod vozača.

Zamjenom vozača sklonih nesrećama naprednim kompjuterskim sistemom broj poginulih i povrijeđenih Amerikanaca, koji iznosi 35 hiljada poginulih i četiri miliona povrijeđenih, dramatično će se smanjiti.

Odgađajući masovno usvajanje komplikovanih propisa, poput onih u okrugu Columbia, zakonodavci u potpunosti zanemaruju sjajne mogućnosti povećanja sigurnosti cestovnog saobraćaja.

Četiri problema

Automobili bez vozača, također, obećavaju prednosti u efikasnosti. Više automobila će se moći voziti po istoj autocesti, jer će napredni računarski sistemi smanjiti potrebu za distancom između automobila.

Oni bi mogli drastično smanjiti gužve u saobraćaju, koje američku ekonomiju koštaju 100 milijardi dolara godišnje, a rezultat toga je da Amerikanci potroše skoro dvije milijarde tegli goriva.

Manje gužve znače manje nerviranja za vozače i manje zagađenje zraka uzrokovanog saobraćajnim gužvama.

Drugim riječima, automobili bez vozača će učiniti da američki vozni park postane ekološki osvješteniji bez komplikovanih državnih propisa. Zbog manjeg broja nesreća vozila bi se mogla proizvoditi od lakših materijala, jer zaštita od sudara umnogome zavisi od mase vozila. Lakši vozni park koristi i manje goriva.

Pomoću samostalnih vozila invalidi, starije osobe, mladi, siromašni i pijani će povećati mobilnost bez toga da se brinu za sigurnost. To znači da roditelji više neće morati biti na dva mjesta u isto vrijeme kako bi osigurali da njihovo dijete stigne na trening fudbala, pijani posjetitelji kafića neće krivudati cestom u tri sata ujutro, a stariji vozači, čije su reakcije usporene, neće se naći iza volana. Automobil bez vozača može osigurati mobilnost svi ovih ljudi, dok povećava sigurnost.

Da bi bila javno prihvaćena, ova tehnologija mora odgovoriti na četiri problema. Prvi je što automobil bez vozača stvara veoma ozbiljan strah od nepoznatog. Bryant Walker Smith sa Stanford Univerziteta ovako formuliše status quo udobnosti: “Dovoljan je samo jedan naslov u novinama ‘Mašina ubila dijete’ naspram 30 hiljada smrtovnica godišnje ljudi koji su poginuli na cesti.”

Drugi problem je to što postoje stvarni problemi vezani za odgovornost i osiguranja ovih vozila. Treći problem je to što su neki izrazili svoju zabrinutost o sigurnosti računarskog sistema. Naprimjer, šta ako bi se ovi automobili mogli hakirati?

Četvrti problem je što neki vjeruju da će autonomna tehnologija povećati nezaposlenost, ali oni moraju uzeti u obzir da će se troškovi putovanja smanjiti za sve korisnike.

Ovi problemi su lako savladivi i nestali bi kada se uporede sa nadmoćnim dokazima koji govore o sposobnosti automobila bez vozača da spašava živote.

Djelimični razlog odgađanja upotrebe ove tehnologije je taj što programeri provjeravaju da li su svi tehnički problemi riješeni. Osiguravajuće kuće za njima nikada ne zaostaju toliko da ne mogu ponuditi neke nove police osiguranja.

Što se tiče zapošljavanja, postoji obilje mogućnosti za širenje radne snage. A veoma duga putovanja na nova radna mjesta su mnogo privlačnija kada se može spavati ili raditi na putu do posla.

Nijedna druga inovacija nije povećala mobilnost kao automobil. Automobili bez vozača nude posve novu dimenziju mobilnosti, koja prije nije bila moguća. Ova tehnologija će biti najradikalnija promjena američkog kopnenog prijevoza od kada je prije više od pola stoljeća izgrađen međudržavni sistem autocesta.

Melanie Schultz van Hagen, ministrica za infrastrukturu i okoliš u Holandiji, rekla je da će „za 20 godina napredak i razvoj u ovoj oblasti promijeniti odnos između vozača i vozila više nego što se promijenio u proteklih 100 godina“.

Novi zakoni ili zbunjujuća pravila bi mogli dovesti do većih troškova i odgađanja u transformaciji američkog voznog parka. Odgovorni zakonodavci bi trebali dati sve od sebe da omoguće sigurnost svim Amerikancima.

Spašavanje hiljada ljudskih života, te stotina ljudi od povreda i ušteda milijardi dolara svake godine je plemeniti cilj koji je u potpunosti izvediv u narednih deset godina kroz autonomni transport.

Izvor: Al Jazeera