Austrijske laboratorije ključne za sudbinu nuklearnog sporazuma
Nakon što je američki predsjednik Donald Trump ponovo uveo obuhvatne sankcije Iranu, svi sa zebnjom iščekuju kakva će biti sudbina međunarodnog sporazuma s Iranom o njegovom nuklearnom programu.
Mjesto koje bi moglo osjetiti posljedice Trumpove odluke neugledan je laboratorijski kompleks u blizini austrijskog grada Seibersdorfa, na prvi pogled beskonačno dalekog od geopolitičkog manevriranja u vezi s iranskim nuklearnim programom, prenosi Hina.
No, na toj su lokaciji laboratorije Međunarodne agencije za atomsku energiju, koje imaju ključnu ulogu u provjeravanju toga poštuje li Iran međunarodni sporazum, punim nazivom Zajednički obuhvatni akcijski plan (JCPOA), potpisan 2015.
Laboratorija za nuklearne materijale
U tim laboratorijama IAEA-ini naučnici provode mukotrpne analize uzoraka koje su njihovi inspektori prikupili na terenu.
Postoje dvije glavne grupelaboratorija: prve za testiranje prijavljenih nuklearnih materijala, a druge za obradu uzoraka iz okoline kako bi se utvrdila moguća neprijavljena nuklearna aktivnost.
U prvom slučaju uzorci se uzimaju iz spremnika nuklearnog materijala, koji mogu težiti stotine kilograma.
“Dok stignemo do laboratorije, težit će milioniti dio grama”, objašnjava Steve Balsley, voditelj Laboratorije za nuklearne materijale.
Laboratorija za nuklearne materijale obrađuje približno 500 uzoraka godišnje, ali su joj kapaciteti daleko veći.
Drugi glavni tip testiranja odnosi se na uzorke iz okoline, a sastoji se od složenih analiza “briseva”, koji podsjećaju na male kvadrate tkanine.
Nasumični brojevi sprečavaju pristranost
Rezultati upućuju na vrste nuklearnih aktivnosti koje se provode na određenoj lokaciji.
Analiza može, naprimjer, otkriti tragove različitih izotopa uranija na nekoj lokaciji kako bi se utvrdilo postoje li izotopi koji nastaju prilikom obogaćivanja uranija preko nivoa koji je zemlja prijavila međunarodnim tijelima.
Takav posao mogao bi biti ključan za provjeru provedbe sporazuma kao što je JCPOA, čiji je centralni element ograničenje obogaćivanja uranija kako bi se osiguralo da nuklearni program nema vojne svrhe.
No, da bi se izbjegla pristranost, uzorci se označavaju nasumičnim brojevima kako naučnici ne bi znali odakle dolaze.
Kod obje vrste analiza povećani obim posla može se dogoditi kad inspektori dobiju pristup nekoj lokaciji i moraju utvrditi osnovne informacije o aktivnostima koje se tamo provode.
Mašine koštaju milione eura
Takav intenzivan posao vjerovatno bi bio potreban kad bi IAEA imala ulogu u provjeri mogućeg budućeg sporazuma o nuklearnom programu Sjeverne Koreje, jer je mnogo vremena proteklo otkad su inspektori Ujedinjenih naroda protjerani iz zemlje 2009.
Zavisno od toga koliko je u konačnici potrebno pojedinosti, jedan “bris” može se analizirati sedmicama i to može koštati nekoliko hiljada eura u radnim satima i hemikalijama.
Mašine koje se koriste za najosjetljiviji posao, koje mogu, naprimjer, analizirati česticu plutonija 50 puta manju od prečnika ljudske dlake, koštaju nekoliko miliona eura.
Postoji ograničen broj ljudi u svijetu koji znaju s njima raditi, što znači da slobodna radna mjesta nije lako popuniti.
“S obzirom na to da naučnici rade na tako sićušnim uzorcima, 60–70% vremena posvećeno je samo kontroli kvaliteta kako bi se osiguralo da podaci do kojih dođu budu vjerodostojni”, kaže Stephan Vogt, voditelj Laboratorije za analizu uzoraka iz okoline.
Svaki proces ostavlja tragove
No, vjeruje da će takav mukotrpni proces uvijek otkriti nuklearnu aktivnost.
“Bilo kakav nuklearni proces koji provodite ostavit će u okolini tragove materijala s kojima ste radili”, rekao je.
Njegova laboratorija često radi punim kapacitetom, ali IAEA također može iskoristiti mrežu partnera u nekoliko drugih zemalja kojima može poslati uzorke na analizu.
Bez obzira na to kako impresivne kapacitete i stručnjake IAEA posjeduje, kad je riječ o opstanku sporazuma kao što je JCPOA, tehnički rezultati u konačnici manje su važni od politike.
Izvor: Agencije