Atentat otvara Rusiji prostor u Siriji

U preciznijem opisu atentata na ruskog ambasadora u Ankari Andreja Karlova može se reći kako dolazi u presudnom momentu u nastojanju da se promiješaju karte. Pored toga da je u pitanju atentat na ambasadora jedne velike države, sam tajming, konteksti i činjenica da je do atentata došlo baš u glavnom gradu Turske otvara vrata još složenijim implikacijama. 

Atentat – zašto sada?

Jedno od najvažnijih pravila za analizu bilo kojeg događaja, pogotovo ako se radi o onom sigurnosne vrste, jeste potraga za stranom koja ima korist u svemu tome kao i pitanje odabira samog vremena za izvođenje atentata.

Slučaj ubistva ruskog ambasadora prepun je ovih konotacija, kako na nivou razvoja dešavanja u sirijskoj krizi, tako i na nivou rusko-turskih odnosa. 

Zbližavanje Turske i Rusije

Do atentata na ruskog ambasadora dolazi u fazi zbližavanja između Turske i Rusije, i to nakon što su njihovi odnosi bili uveliko uzdrmani poslije pada ruskog borbenog aviona 24. novembra 2015. godine.

Ovo približavanje dvije države rezultiralo je dijalogom Turske i Rusije o Halepu, koji je okončan sporazumom o evakuaciji civila iz opkoljenog grada. Također, do napada dolazi i nakon izlaska većeg broja opkoljenih građana u Halepu i nakon što su rusko-turski krugovi prešli u fazu razgovora o potrebi da se učvrsti prekid vatre i pređe na politički proces.

Napad, također, dolazi i na marginama rasprava Vijeća sigurnosti o sirijskoj krizi i izradi rezolucija koje se odnose na Halep te bave pitanjem slanja međunarodnih posmatrača koji će pratiti proces evakuacije građana iz ovog grada.    

Međutim, još značajnija stvar, kada se radi o odabiru samog termina za izvršenje atentata, počiva u tome da je incident preduhitrio (za jedan dan) sastanak u Moskvi  na kojem će se razgovarati o Halepu/Siriji na nivou ministara vanjskih poslova i odbrane iz Rusije, Turske i Irana. 

Dva narativna konteksta

Pored samog tajminga i konteksta u kojem dolazi do ovog napada, može se reći kako on sa sobom nosi i nekoliko detalja koji ga dovode u vezu sa razvojem dešavanja u Siriji i Halepu, u smislu osvetničkog napada. Atentat je uslijedio nakon istaknute ruske uloge u bombardiranju Halepa, kada Moskva počinje djelovati samostalno u sirijskom pitanju.

Također, turski policajac, izvršilac atentata, ponovio je riječi: “Mi smo ti koji su Muhammedu dali zakletvu na džihad dok god smo živi“, na slabom arapskom jeziku, prije nego je nastavio na turskom „Nemojte zaboraviti Halep, nemojte zaboraviti Siriju!“, dodavši: „Nećete biti sigurni sve dok vaša braća nisu sigurna!“

Ove riječi i fraze nisu dovoljne da se napad stavi u kontekst osvete zbog ruske uloge u Siriji općenito, a posebno u Halepu. On nadilazi navedeno, te ukazuje kako je riječ o individualnom činu koji je motiviran strašću i srdžbom zbog onoga što se dešava u Siriji, ili da je riječ o ‘džihadističkoj’ pozadini napada, na šta ukazuju parole grupe Islamska država Iraka i Levant (ISIL) ili Al-Kaide. Posebno ukoliko se uzme u obzir upadljiva podudarnost između rečenice koju je koristio turski policajac i poznate rečenice Osame bin Ladena o Sjedinjenim Američkim Državama i Palestini.         

Međutim, brojni drugi detalji ukazuju na drugi narativni kontekst, a on se tiče uzimanja Ankare za metu, njenog uvlačenja u problem i nanošenja štete tursko-ruskim odnosima. To se mnogo više ističe od samog pitanja povezanosti ovog slučaja sa sirijskom krizom.

Napadač je pripadnik specijalnih snaga u policiji, koja je bila jedno od najvažnijih uporišta Gulenove grupe ili „paralelnog entiteta“. On je zapravo i završio Policijsku akademiju koja ima relacije sa ovim paralelnim entitetom, dok njegova smirenost i način izvođenja akcije ukazuju na kvalitetno planiranje i visoku obučenost.     

Turski mediji su, u velikoj mjeri, bili suzdržani kada je riječ o upozorenjima stranim diplomatskim predstavništvima u Turskoj na Twitter račun koji se dovodi u vezu sa Gulenovom grupom samo nekoliko dana prije atentata. Također, uzimanje ruskog ambasadora u Ankari konkretno za metu napada evocira sjećanje na obaranje ruskog borbenog aviona prošle godine.

Ankara i Moskva trenutno se slažu u vezi s tim da je Gulenova grupa odgovorna za taj slučaj, što opisuju kao pokušaj udara na bilateralne odnose. U ovom slučaju, pak, džihadističke parole koje je uzvikivao turski napadač mogu se protumačiti kao pokušaj kamuflaže i usmjeravanje pažnje na organizacije poput Al-Kaide, Fronta Al-Nusre i ISIL-a više nego što je u pitanju izraz stvarnih stavova napadača.     

Reperkusije atentata

Turska je uložila velike napore kako se ne bi ponovio scenarij krize koja je uslijedila nakon obaranja aviona, što je dovelo do zatezanja odnosa sa Rusijom. Erdogan smatra da je napad pogodio „Tursku i njen narod“, te je izrazio spremnost države da formira bilateralnu komisiju s ciljem provođenja istrage, zajedno sa Moskvom, kako bi se otkrile okolnosti incidenta. Također, ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu je iz Moskve poručio kao smatra da ovaj napad nije bio usmjeren samo prema Rusiji, već i prema Turskoj i prema odnosima Rusije i Turske te njihovim pozitivnim trendovima u posljednje vrijeme.   

Prve izjave koje su pristizale iz Moskve bile su u određenoj mjeri ohrabrujuće te pozivale na nastavak tursko-ruskog zbližavanja. Kao odgovor na to da je bila meta ovog napada, pored poziva da se trilateralni sastanak o Siriji ne odgađa i ne otkazuje; uprkos tome da se kontekst zatezanja odnosa uoči obaranja ruskog aviona razlikuje od konteksta zbližavanja i obostrane potrebe koja je prisutna danas, teško je sa sigurnošću tvrditi šta bi Putin mogao uraditi te kako će se ruski stavovi razvijati kako istraga bude napredovala i dokazi budu pristizali. Naročito ukoliko istraga pokaže nešto što bi se moglo odnositi na saučesništvo, propuste ili slabost u sigurnosnim procedurama.       

Rusko-turski odnosi su i dalje nestabilni i osciliraju između zbližavanja i napetosti. Prema tome, pojedini smatraju da ubistvo ruskog ambasadora na teritoriji Turske, koje je izveo policajac na dužnosti, stavlja Ankari na teret određeni dio odgovornosti koji Putin neće moći zanemariti. Drugi, pak, smatraju da bi uvjerenost Turske i Rusije u to da su se zajedno našle na meti ovog napada mogla nagnati ove dvije strane na dodatno zbližavanje ili približavanje stavova.

Takva situacija bi, naravno, ostavila posljedice i na sirijsku krizu na vojnom i političkom planu.

Atentat će ojačati stav Moskve i otvoriti joj veći prostor u Siriji nakon što preuzme na sebe ulogu žrtve, te učiniti da jezičak na vagi prevagne u njenu korist tokom dijaloga i dogovora sa Ankarom.

Odnos sa SAD-om

Međutim, još je nejasno na koji način atentat „odvraća“ ili koja je njegova navodna „poruka“ kada je riječ o ruskom ekskluzivitetu i dominaciji u Siriji.

Jedan od direktnih efekata je i napad na turski sigurnosni sistem i dovođenje u pitanje sposobnosti Ankare da zaštiti sebe i akreditirane ambasadore koji se tu nalaze. Pogotovo ako se ovom slučaju doda i niz samoubilačkih napada koji su se dogodili nedavno, poput napada u blizini stadiona nogometnog kluba Besiktas u Istanbulu i na autobus sa vojnicima u gradu Kayseri.

Na ovaj kontekst se nadovezuje i drugi, koji se tiče turskog turizma (i to uoči novogodišnjih praznika) te turske ekonomije koja je pod velikim pritiskom već nekoliko nedjelja, dok turska lira gubi vrijednost u odnosu na američki dolar.

Ukoliko se dokaže veza policajca sa paralelnim entitetom ili grupom Fethullaha Gulena, to će onda dodatno osnažiti tursku vladu da provede plan za borbu protiv ove organizacije unutar države. Osim toga, povećat će efikasnost turskog pritiska na Sjedinjene Američke Države da predaju Gulena i onesposobe njegove institucije na njihovoj teritoriji, što bi moglo dovesti do povećanja napetosti u tursko-američkim odnosima, kao i u odnosima SAD-a i Rusije. 

Najveći strah počiva u reperkusijama atentata na sigurnosne izazove sa kojima se Ankara može susresti u budućnosti. Šta ako razmjer incidenta i odabir upravo ovog vremena za njegovo izvršenje ukazuju na to da se povećava nivo prijetnji, uzimanja za metu napada i da je na pomolu nova faza pod nazivom – ‘atentati i haos u Turskoj’? To je scenarij koji smo i očekivali nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara u Turskoj u julu.

Ne treba umanjiti mogućnost da se navedeno i desi, kao i sve opasnosti koje vrebaju iz toga, ne daj Bože, naročito ukoliko se osvrnemo na posljednje riječi atentatora Mevluta Merta Altintasa, koji je pred samu smrt rekao: „Svako ko je umiješan u ovu nepravdu, platit će cijenu toga.“    

Početak svjetskog rata?

Što se tiče očekivanja da bi ovako veliki događaj mogao prouzrokovati krize na međunarodnom nivou, što bi moglo dovesti do trećeg svjetskog rata, u scenariju sličnom onome kada je pred Prvi svjetski rat izvršen atentat na austrougarskog prijestolonasljednika, ona ostaju samo preuranjena i nepotpuna nagađanja slabe vjerovatnoće, bez dovoljno pokazatelja koji bi na to ukazivali.

Uprkos tome, ta mogućnost ostaje otvorena u svjetlu onoga što se dešava na regionalnoj i međunarodnoj sceni, na kojoj je prisutna ekonomska recesija, globalna konkurencija, uspon desnice, sučeljavanje planova i sukob interesa, prisustvo snažnih i ambicioznih vođa na čelu nekoliko država, koji imaju svoje interese u Siriji, stoga niko ne može garantirati dalji tok događaja.

Na kraju, bez obzira na veličinu ovog događaja i mnoge misteriozne okolnosti koje ga okružuju, ubijanje atentatora u sukobu sa policijom prije nego je uhapšen i prije njegovog svjedočenja, smanjuje šanse da se dođe do stvarnih činjenica i podataka kada je riječ o tome ko stoji iza njega, a kamoli da se još očekuje da će to biti obznanjeno.

Ipak, ovakva dešavanja ostavit će duboke i direktne tragove u tursko-ruskim odnosima i sirijskoj krizi. Štaviše, utjecat će i na odnose Turske i Zapada te Rusije i Zapada, zavisno od toga šta će pokazati istraga te od načina na koji će sve strane nastojati iskoristiti ovaj događaj i na njemu profitirati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera