Anksioznost i depresija posljedice dugotrajnog rada od kuće

Da li osjećate tegobe u želucu, lupanje i ubrzan rad srca, stezanje u prsima ili grlu, napetost, pojačano znojenje, imate suha usta, trnce po tijelu, glavobolje, burno reagujete, javlja vam se gubitak interesa, motivacije, želje, volje, umor, gubitak energije i uznemirenost? Ovo su fizički simptomi anksioznosti i depresije izazvane sada već višemjesečnim radom od kuće zbog pandemije korona virusa. 

Rad od kuće može imati svoje prednosti, ali on često predstavlja opasnost po mentalno zdravlje pogotovo u ovako dugom periodu gdje se brišu sve granice između poslovnog i privatnog, ne postoji puno fizičke aktivnosti i socijalnog kontakta, a radnici su često dostupni 24 sata.

Na to upozoravaju psiholozi u Bosni i Hercegovini te pozivaju građane koji osjete posljedice da se jave u centre mentalnog zdravlja koji postoje u gotovo svim općinama, pogotovo jer je neizvjesno kada će se situacija vratiti na staro, odnosno kada će radna mjesta biti sigurna za povratak. 

“Sa online sastanka u dnevnom boravku idem do kuhinje da pravim ručak, pa onda na online nastavu jer dijete naravno ne zna kako sve to pokrenuti”, opisuje svoje iskustvo jedna građanka Sarajeva. 

“Na početku kada su nas stavili u ‘lockdown’ meni je to prijalo jer ne volim raditi u svom okruženju na poslu”, nastavlja prepričavati te dodaje da su se nakon određenog vremena počeli gomilati svi zadaci i obaveze te javljati prve posljedice.

“Moraš završiti svoje radne obaveze, moraš završiti njegove, jer on to ne zna, a istovremeno i praviš ručak. Nigdje se ne krećeš, i čovjek nije svjestan toga dok ne prođe određeno vrijeme i tek onda vidiš i te fizičke posljedice, a kada krenu razmirice sa mužem, djecom, najbližima, tek tada vidiš i pod kakvim si stresom. Ja sam nakon dva mjeseca shvatila da je sve to ostavilo velike psihičke posljedice na mene.”

Dugotrajni, iscrpljujući rad

Remzija Šetić, psiholog u Centru za mentalo zdravlje Stari Grad, kaže da stalno dobijaju pozive od ljudi koji traže podršku zbog stresa koji nastaje u smislu usamljenosti, izolacije, anksioznosti i depresivnosti. 

“Zbog toga je to izuzetno važno pratiti, jer šest mjeseci je jedan dugotrajan period takvog načina rada. Zapravo se najčešće dešava da su osobe dugotrajno anksiozne. Nama je u to u jednom momentu svima odgovaralo, ljudi su jedva dočekali ali ovo već dugo traje i iscrpljuje, pogotovo što to proizvodi i drugu vrstu kriza, jer kod ljudi izazva veliku nesigurnost. Mi se svi pitamo kad će se ovo završiti.”

Šetić dodaje da im se posebno obraćaju roditelji kojima je iscrpljujuće bilo raditi od kuće i istovremeno pratiti online nastavu sa djecom, a strah od takvih obaveza im se ponovo vraća sada kada počinje nova školska godina, dok stručnjaci najavljuju crne prognoze za zimu i jesen i možda ponovno zatvaranje. 

“Osobe koje sada rade od kuće ne mogu da uspostave tu granicu u odnosu prema drugim ljudima koji im postavljaju zadatke, pa se često dešava da oni dobijaju radne zadatke bezgranično, u različitim vremenima u toku dana, pa čak i noći, i onda se to pretvara u jedan dugotrajan, iscrpljujući rad, naročito u onim profesijama gdje postoji taj pritisak za ostvarenjem određenih postignuća”, objašnjava. 

Povećana upotreba lijekova

Zbog anksioznosti i depresije povećala se i upotreba antidepresiva i sredstava za smirenje. Zvanične statistike za države regije nema, ali ljekari, farmaceuti i stručnjaci ističu da itekako primjećuju ovaj trend. 

Nataša Jokić Begić, profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, rekla je da je generalano u toku pandemije došlo do narušavanja psihičkog stanja prije svega kod osoba koje su i inače osjetljive. Istaknula je i da je korona kriza pogotovo utjecala na samce, i to one koji su radili od kuće.

“Od marta radim od kuće, živim sama, a zaposlena sam u jednoj farmaceutskoj kompaniji”, kaže jedna Sarajka koja nije htjela da joj se navodi ime i prezime. 

“Bilo je jako stresno na početku, bila sam dostupna stalno, radno vrijeme se produžilo, ljudi su znali poslati mail u 19 sati i reći odgovor mi treba večeras do 21 sat, samo zato što smo kući. Isto tako imali smo pozive kasno navečer. U početku su mi radne navike bile užasne, nisam ni jela ni uzimala pauzu, dok kasnije, kada sam se i ja malo navikla, to sam nekako organizovala. Mi smo još dobijali upute od firme, kako da se ponašamo, da odvojimo vrijeme za pauzu, da prošetamo, sada su nam uveli online jogu zbog leđa, tako da je sada dobro. Međutim, bilo je osoba koje su imale panične napade. Sada puno vremena potrošim na telefon, nedostaje ta komunikacija uživo. Imam osjećaj da mi se cijeli dan svede na pričanje telefonom, što u kancelariji ne bi imala osjećaj. Još niko ne zna kada ćemo se vratiti na posao.”

Pshičke potrebe

Šetić ističe da je jako važno da se ljudi polako počnu vraćati u uobičajeni način života, fizički se aktivirati i imati socijalni kontakt sa ljudima uz sve mjere koje će spriječiti širenje virusa. 

“Tim kontaktima mi zadovoljavamo određene psihičke potrebe na koje smo malo zaboravili, stavili smo ih sa strane tokom ovih šest mjeseci, jer je cijeli pritisak na javnost u smislu zaštite od COVID-a 19, a veoma malo se vodi računa o drugim potrebama čovjeka. Još uz to da ne govorim o izvorima stresa koji su nastali kao posljedica pandemije, u smislu problema sa poslom, gubitak posla, smanjenje plate”, kaže Šetić. 

Skoro svaka općina u oba entiteta, dodaje, ima svoje centre za mentalno zdravlje u kojima rade interdisciplinarni timovi stručnjaka, te poziva sve građane koji osjećaju psihičke posljedice rada od kuće i generalno od pandemije da se jave i potraže pomoć. 

Izvor: Al Jazeera