Andrej Plenković uzdrman, a protivnici čekaju novu slabost

Iako su istraživanja i procjene govorili o vjerojatnih pet mandata za Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) i tri za najveću hrvatsku oporbenu stranku, Socijaldemokratsku partiju (SDP), izbori za Europski parlament iznenadili su rezultatima i prilično protresli hrvatsku političku scenu, pogotovo HDZ i njegova predsjednika Andreja Plenkovića.

Jednak broj od četiri mandata kao i SDP, nešto više od 22 posto glasova, odnosno njih približno 244.000 – neki primjećuju: tek nešto više od broja članova – učinili su od HDZ-a negativno iznenađenje, a od SDP-a i njegovog predsjednika Davora Bernardića s nešto više od 18 posto glasova posve neočekivanu senzaciju, koja je rezultirala i osvajanjem Zagreba te ostalih triju najvećih hrvatskih gradova.

Tanta: Kad odu Picula i Borzan, SDP po starom

I dok HDZ počinje analizu kako je došlo do ovakvog podbačaja, odmah su krenule procjene kako će nova politička realnost utjecati na ovogodišnje predsjedničke i parlamentarne izbore iduće godine, hoće li to i koliko naštetiti poziciji Andreja Plenkovića u stranci, s obzirom na oporbu i protivnike na desnom krilu stranke, te je li to povratak SDP-a, koji je dugo prolazio unutarnju krizu zbog podijeljenog članstva u vezi s vodstvom stranke.

Komunikacijski stručnjak Petar Tanta ocjenjuje da sama kampanja SDP-a nije imala preveliku ulogu u konačnom rezultatu – za uspjeh su, smatra, zaslužni isključivo kandidati Biljana Borzan i Tonino Picula, čiji se rad u Europskom parlamentu itekako vidio.

‘Metla’ za treće opcije

Dojam je, navodi Tanta, da govori u Saboru, često na rubu incidenata, ne pridonose novim glasovima nego, kako ističe, ne nailaze na odobravanje većine. A povijest se ponovno ponavlja – EU izbori, kaže, kao svojevrsna metla čiste treću opciju. Nekad su to bili Laburisti, sada je to Most i pitanje je što će biti do parlamentarnih izbora.

Slično se dogodilo i zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, čija je stranka doživjela potpuni debakl ne samo na nacionalnoj razini nego i u Zagrebu.

“Bandić je poprilično umjetno sagradio svoj politički kapital u Saboru, a i kampanja za EU izbore slala je poruke koje nikako ne stoje i glasači su rekli svoje mišljenje.”

Što se tiče krajnje desnice – za koju neke analize govore da bi, da je bila ujedinjena, možda postigla rezultat koji bi se ozbiljno približavao i HDZ-ovom – Ruža Tomašić, navodi, pokazala je svoju snagu.

“Čvrsto je ponovila svoju poruku da ‘zajedništvo nema cijenu’, dok je Bruna Esih (Neovisni za Hrvatsku) uvrijeđeno tražila krivca za svoj poraz. Sve te opcije nisu propale, ali se pregovaračka moć bitno izmijenila.”

“Njihova pojavnost u medijima u zadnjih pet godina mandata i pozitivne priče koje su izlazile iz njihovih ureda u EU parlamentu rezultirali su preferencijalnim glasovima. Vjerujem, kada se oni vrate u Bruxelles, da će se i SDP vratiti uobičajenim temama, koje često nemaju veze s komunikacijskom strategijom, a tiču se ishitrenih komentiranja pojava na političkoj sceni, pa nerijetko završavaju izrugivanjem”, navodi Tanta.

‘Plenkovićeva samovolja’

Rezultat HDZ-a, pak, može se interpretirati na više načina, a najbitniji je, po Tantinu mišljenju, onaj koji ih je diferencirao od SDP-a – lista na kojoj je bio veliki broj anonimnih kandidata.

“‘Mladi Lav’, kako su mu tepali, [nositelj liste] Karlo Ressler, imao je jako težak posao ubrzanog profiliranja sebe kao političara van stranačkih okvira, a za takvo nešto vam treba puno više vremena od mjesec dana kampanje. Birači su tu prepoznali Plenkovićevu samovolju te u kombinaciji sa smanjenom kampanjom izvlačenja glasača desio se pad. Sekundarno, ništa u ovoj kampanji nije išlo HDZ-u na ruku; priča oko Uljanika zauzela je fokus, a ni ministri nisu bili imuni: prometna nesreća ministrice [Gabrijele] Žalac, imovina ministra [Tomislava] Tolušića i slično.”

Sada je, navodi, činjenica da je Plenković oslabio – i u stranci i izvan nje. Istodobno kreće novi ciklus izbora. Predsjednički su, kaže, praktički već počeli i Plenković je u novoj poziciji jer slijedi turbulentno razdoblje u kojem neće biti primaran akter, a imat će velik utjecaj na ishod.

“Vjerujem da će, kao iskusan političar, znati iskoristiti tu poziciju. Što se tiče same stranke, po ovim izborima vidljivo je koju su poruku glasači poslali HDZ-u. Ono što je [Tomislav] Karamarko ujedinio u Domoljubnu koaliciju sada se rasulo i, ako se želi napraviti neki bolji rezultat, netko će morati početi razgovarati s Ružom Tomašić (Suverenisti)”.

Gjenero: Bernardić dijete sreće

Ovi su izbori, kaže, iznjedrili nove kandidate, poput suca Mislava Kolakušića, također iznenađenja izbora, čija komunikacijska strategija ima smisla.

“On priča o stvarima koje su ljudima bliske, daje obećanja s kojima se prosječan glasač može poistovjetiti i ima znanstveno uporište za sve što priča. Pravnik je po struci i kad krene ozbiljnija rasprava, svima može rastumačiti kako on vidi situaciju. Pritom se jako vješto služi društvenim mrežama i digitalnim oglašavanjem.”

Predsjednik HDZ-a i premijer, pak, u pravu je kad kaže da se na desnici dogodila disperzija glasova, no ona se, zaključuje, dogodila i na drugom spektru.

Politički analitičar Davor Gjenero, pak, smatra kako je Bernardić na ovim izborima bio dijete sreće.

“U samom finalu, dok su se brojali glasovi u gradu Zagrebu, izborni rezultat se preokrenuo i, zahvaljujući minimalnom pomaku, došlo je do toga da je SDP-ov četvrti količnik u nizu postao većim od petoga količnika HDZ-ove liste, pa je D'Hondtova metoda pretvaranja glasova u mandate dovela do neočekivane devijacije: umjesto da, kako to obično čini, nagradi nadzastupljenošću najveću kandidacijsku listu, ovog je puta nagradila drugu po redu i njoj – dakle, SDP-ovoj, a ne više HDZ-ovoj – osigurala ‘nadzastupljenost’. Do tih devijacija mora dolaziti jer nije moguće osigurati potpunu razmjernost, koja bi iziskivala ‘dijeljenje’ zastupnika”, kaže Gjenero.

SDP-ova lista i HDZ-ova transformacija

Osim toga, navodi, Bernardić je sastavio odličnu listu, koja je bila privlačna SDP-ovom tradicionalnom biračkom tijelu, a kampanju je vodio umjereno i pristojno te se pokazalo da ne uživa naklonost samo članova stranačkih tijela i organizacija koji su ga branili od napada oponenata nekad okupljenih oko bivšeg šefa stranke i premijera Zorana Milanovića nego i birača.

“Opstrukcija grupe koja nije htjela povratak pristojnog, demokratskog, račanovskog SDP-a nego je nastojala nastavljati propalu politiku društvenih konflikta, koju je osmislio bivši premijer Milanović, sada je definitivno pobijeđena, a Bernardić će nakon ovog uspjeha moći na miru pripremati svoju stranku za parlamentarne izbore.”

S druge strane, razloga za relativni neuspjeh HDZ-a ima više, a dio je tog neuspjeha i “uračunat”, jer je, navodi, bilo jasno da je transformacijom iz nacionalističkog pokreta u demokratsku stranku HDZ izgubio dio biračkog tijela, koje se vezalo za nacionalističke radikale.

“Gubitak je bio i nešto veći zbog opstrukcije unutarstranačke desnice, koja nije u kampanji podržala skupinu mladih političara, kojima je premijer Plenković poklonio povjerenje za europske izbore. U kampanji Plenkovićevim odabranicima nije uspjelo mobilizirati biračko tijelo i, protivno očekivanjima, HDZ nije na izborima uspostavio položaj dominantne političke stranke”.

Rezultat se već odražava

Rezultati su se, smatra Gjenero, već odrazili na predsjedničke izbore jer je Mislav Kolakušić – koji je posljednjih godina učestalo javno upozoravao na problem korupcije te kritizirao vlasti i institucije – nakon što je izborio mjesto u EP-u, odmah najavio i predsjedničku kampanju. Kolakušić je, navodi, dobro tempirao kampanju i protukorupcijskom retorikom uspješno se obratio najradikalnijim društvenim nezadovoljnicima.

S druge strane, Ruža Tomašić osvojila je najveći broj preferencijalnih glasova i kapitalizirala svoj prvi europarlamentarni mandat, koji je, kako kaže, dobro odradila.

Izlaznost je bila približno 30 posto u odnosu na nešto više od 25 posto na posljednjim europskim izborima, a Gjenero smatra da je riječ o čak i visokoj izlaznosti s obzirom na opće razočarenje politikom i političkim elitama.

“Hrvatski građani manje od onih u nekim drugim državama osjećaju dobrobiti članstva u EU-u, pa je i njihova izborna motivacija niža. Politička je elita, pak, kampanju za EU izbore kontaminirala nacionalnim temama, a o europskima se gotovo i nije razgovaralo. To u velikoj mjeri utječe na apstinenciju hrvatskih građana.”

Gubitak kredibiliteta i moći

Andrej Plenković, navodi, nakon ovoga će izgubiti dio kredibiliteta i moći unutar stranke, no stranačka oporba neće odmah krenuti sa suprotstavljanjem nego će čekati njegovo daljnje slabljenje ili neku kritičnu situaciju.

“Jasno je da sada Plenković više nema snage za odlučujuću borbu s unutarstranačkom desnicom, a to znači i to da su njegovi reformski kapaciteti do kraja mandata bitno oslabljeni”, zaključuje Gjenero.

Analitičar Slaven Letica ocjenjuje da, bez obzira na dobar rezultat, SDP nema razloga za veliki trijumfalizam.

“Jer je u doba Zorana Milanovića on dobivao i po 27, 28, 29 posto glasova, pa se procjenjivalo da ga je pregazilo vrijeme, a sada su dobili 18 i pol”, navodi Letica.

S druge strane, smatra, Plenkovićev HDZ doživio je fijasko u odnosu na izbore prije pet godina po broju glasova i mandata. To je, kaže, posljedica okolnosti da se Plenković olako riješio vrlo bitnog dijela tradicije HDZ-a koji se tiče Franje Tuđmana.

Letica: Izvorna tradicija HDZ-a protjerana na marginu

“I to nije samo doktrina Franje Tuđmana nego je ona posuđena – Franjo Tuđman je uzeo pravaštvo od Ante Starčevića, pa je uzeo malo HSS-a od braće Radić, pa je uzeo malo HSS-a od Vladka Mačeka, malo antifašizma, malo od hrvatske intelektualne ljevice i stvorio jedan hibrid na kojem je počivala njegova stranka. A Andrej Plenković je od toga svega uzeo samo bistu, koju stalno drži iza sebe, i sina Franje Tuđmana, Miroslava.”

Taj je HDZ, kaže, protjerao na marginu i sada ga ima kao oporbu te se suočava s opstrukcijama. Umjesto oslanjanja na ljude koji pripadaju izvornoj tradiciji Tuđmanovog HDZ-a šef HDZ-a, navodi, oslonio se na mlade ljude koji ga slijede, ali nemaju iskustva ni znanja, a birači su rekli svoje – u politici, kaže, treba pokušati definirati programe i doktrine koje izražavaju potencijalnu političku volju naroda.

“A Plenkoviću je važnije kako on kotira u eurokratskoj, birokratskoj strukturi briselskoj nego kako stoji među biračkim tijelom. I to je jedna fatalna pogreška, po meni, koja će imati reperkusije ne samo na HDZ nego i na izborne šanse Kolinde Grabar-Kitarović.”

Dobra startna pozicija SDP-a ako se ne ‘umisle’

Istovremeno, SDP sada, smatra, ima dobru startnu poziciju za iduće “utakmice” ako si ne umisli da je rezultat njihova zasluga, jer je to uglavnom zasluga onih na vlasti.

“Obično ljudi glasaju protiv vlasti. To je već 30 godina slučaj u većini bivših komunističkih zemalja. Osim toga, tu se nakupilo mnoštvo problema vezanih uz osobno Andreja Plenkovića i HDZ. To su korupcijski problemi.”

To će se sve do izbora politizirati, no Plenković je, zaključuje, nakon ovoga jako uzdrman, dok je SDP pravi pobjednik izbora.

Izvor: Al Jazeera