Andrej Gajić: Istraživač National Geographica, a bez posla u BiH

Kao i svaki posao, morate voljeti sve njegove dijelove kako bi ste bili sretni, kaže Gajić (Adla Kahri? / Sharklab ADRIA)

Nije nas malo koji ćemo, općenito frustrirani i hronično mentalno ugroženi, rado odgovoriti izazovu bijega u neki bolji svijet, pa makar bio i digitalan. Okruženju daleko od psihološke agresije medijskog kiča, surovosti politike, nečovječnosti, licemjerja…svega što je preplavilo planetu.

Sa osjećajem spokoja ćemo se naći u smrznutoj američkoj divljini, na prostranstvima afričkih savana i u ledenoj dubini dalekih okeana, dok budemo upoznavali planetu onakvom kakva jeste. Zaplivat ćemo s morskim psima i ražama, istražiti ekosisteme i upoznati sve blagodeti prelijepog blaga koje tako nezahvalno uništavamo u sopstvenoj pohlepi, borbi za interese i materijalizmu.

Ove scene, koje velika većina nas može proživjeti samo kada u ruke uzme daljinski upravljač i odluta u svijet digitalnih kanala, svakodnevnica je momka po imenu Andrej Gajić. Rođen u Jajcu, selio se 16 puta, da bi uspio prokrčiti put do istraživača čuvenog National Geographica, rukovodioca programa SharkTales, koji je nedavno, pred glavnim auditorijem National Geographica u Washingtonu održao govor o istraživanjima koja ispred ove institucije provodi.

Put od Jajca do National Geographica

Njegove riječi slušale su osobe poput dr. Roberta Ballarda, koji je zaslužan za otkriće Titanika i niza najpoznatijih naučnika današnjice, izvršnih direktora National Geographica i mnogih drugih.

Moje mjerilo je samo uticaj na prirodu

Svojim najvećim uspjehom Gajić smatra to što svojim radom može motivisati široke javne mase na pozitivan odnos prema sebi i okolini.

“Svaki e-mail ili poruka podrške koju dobijem, a u kojoj mlade osobe napišu koliki trag im ostave moje emisije, predavanja i slično… Biti nekom uzor za pozitivnu promjenu, najveći je uspjeh, posebice u državi u kojoj, baš kao i većina drugih, nisam mogao naći nikakvo zaposlenje u struci, već sam odlučio da samostalno kreiram svoju karijeru.. Nekada sam bio okupiran uglavnom time koliko ću radova objaviti, u koliko kvalitetnim časopisima, kako ću kotirati u regionu i svijetu…, ali sada me isključivo zanima kakav direktan impakt mogu ostaviti i vidjeti efekte rada kroz pozitivne promjene u ekosistemima. Mjerilo naučnika nije broj citata niti indeks koji on ima, već isključivo uticaj koji ima na civilizaciju i prirodu.

Gajić, koji je inače marinski biolog čija je oblast interesovanja mehanizam nastanka oboljenja morskih pasa i uspostava njihove zaštite kao i mehanizma održivog upravljanja, ujedno radi i na dokumentarcima i člancima National Geographica.

U razgovoru za Al Jazeeru, Gajić, koji još uvijek za mjesto prebivališta navodi Sarajevo, za koje ga, čini se, nažalost više ništa ne veže, govorio je o svom radu, putu do člana tako uglednog društva, klimatskim promjenama i zagađenju u našoj regiji, a na početku se osvrnuo na put koji ge je vodio do ugledne institucije kao što je NatGeo.

 “Prije svega, s obzirom na odrastanje u ratnim i poslijeratnim uslovima i za česte selidbe, trebalo je prije svega mnogo vjere, kao i neopisivo mnogo volje, truda i odricanja. Prije nego što sam imenovan za rukovodioca Shark Tales projekta, te i sve daljnje angažmane, vodio sam Sharklab ADRIA – Centar za marinsku i slatkovodnu biologiju sa regionalnim sjedištima na Malti, u Bangaledešu i u BiH, u sklopu kojeg sam koordinirao desetine projekata, publicirao više od 60 bibliografskih referenci, uključujući dvije knjige, te predavao na više od 30 konferencija, većinom u SAD-u, Engleskoj, Španiji, Gruziji…. Sve to, u kombinaciji sa, prije svega, originalnom idejom koja je adresirala razumijevanje uticaja zagađenja ali i razvoj dugoročne zaštite ciljanih taksa, odigralo je vrlo značajnu ulogu u ostvarivanju pozicije”, priča Gajić.

Gajić je nedavno održao govor na čuvenom Grosvenorovom auditorijumu, glavnom auditorijumu pri National Geographicu

Govor na čuvenom Grosvenorovom auditorijumu, glavnom auditorijumu pri National Geographicu, usmjerio je, kaže, na trenutne studije uticaja zagađenja na razvoj bolesti morskih pasa u Sredozemnom moru, kao i na uspostavu regionalne zakonske zaštite vrsta koje se danas, isključivo čovjekovom krivicom, nalaze na rubu opstanka.

Najveća čast za naučnika

Biti pozvan govoriti pred najistaknutijim naučnicima današnjice, kaže, najveća je čast koju možete imati kao mladi naučnik, bez obzira na poziciju i kvalifikacije.

“Nikada u životu nisam niti zamišljao da ću doći do toga, što mi se hvala bogu ove godine ostvarilo. No u svim u uslovima sam radio istim intenzitetom i ljubavlju, što je smatram i ključno za sam uspjeh – koji nije ništa drugo nego ustati nakon svakog novog pada”, priča Gajić.

U zagrljaju s ajkulom

Prisjećajući se mnogobrojnih doživljaja s terena, Gajić među najfascinantnije navodi susrete sa morskim psima.

“Svaki susret sa životinjama, bilo pod vodom ili na kopnu, uvijek me iznova fascinira. Dešavalo se da tokom bliskih interakcija pri istraživanju bolesti u akvarijumima doslovno zagrlim ajkulu veću od dva metra koja počne da se znatiželjno igra sa mnom kroz vodu. To su najljepši i najzahvalniji trenuci u karijeri svakog terenskog naučnika”, kaže Gajić.

Među svim izazovima, onaj koji je vezan za rad s morskim psima je svakako među najvećim. Mnogi ćemo se zapitati – kako je raditi taj posao?

“Ovaj poziv spada, zasigurno, među najinteresantnije, najspecifičnije i objektivno visokozahtjevne poslove. Po pravilu, sa sobom nosi visok medijski interes, no ono što se prenosi medijima, samo je mali procenat posla, koji je u prirodi daleko stresniji i zahtjevniji nego što se to može i pomisliti. Posao svakog istinskog naučnika nije posao sa fiksnim radnim vremenom, stabilnošću i sigurnošću – što predstavlja izazov za normalan život. Kao i svaki posao, morate voljeti sve njegove dijelove kako bi ste bili sretni”, kaže on.

Posljednjih sedmica, balkanski medijski prostor bio je ispunjen informacijama o morskom psu u Jadranu, no, ovaj ekspert za njih kaže da njegova pojava nije ništa neprirodno.

Morski pas u Jadranu može biti agresivan

“Nikada mi nije bilo jasno zašto se pravi senzacija od nečega što je uobičajeno. U vodama Jadranskog mora zabilježene su 33 vrste ajkula, od kojih vrlo vjerovatno više od 17 tu stalno obitava. Istina, prilazak većih pučinskih vrsta, poput nedavno snimljene mako ajkule, nije baš uobičajen za naše vode, ali daleko od toga da je senzacionalan. Morski psi kosmopolitski su rasprostranjene životinje, te samim tim nastanjuju i Jadransko more i to vrlo uspješno gospodareći pojedinim ekosistemima”, kaže Gajić, koji je na pitanje koliko je ona opasna, odgovorio:

Povećanje temperature može se katastrofalno odraziti na ekosisteme kakve mi poznajemo u daljnjoj budućnosti, upozorava Gajić

“Mako ajkula snimljena nedavno itekako može biti agresivna i opasna ukoliko se isprovocira, no objektivna šansa za napad u vodama Jadrana je zanemariva, te ni u kojem slučaju ne postoji razlog za strah. Od preko 450 opisanih vrsta morskih pasa, njih svega 20-ak je uopšte opasno dok sve ostane vrste ni u kojem slučaju ne predstavljaju opasnost za čovjeka i to je najbolja statistika koje treba biti svjestan. Čovjek godišnje lovi stotine miliona jedinki dovodeći pojedine vrste do ruba opstanka. Ipak, u vodama istočnog Jadrana zabilježeno je oko 17 napada morskih pasa, od čega 12 fatalnih. Ulaskom u more, čovjek ulazi u stanište mnogih vrsta, na sopstvenu odgovornost, te toga treba uvijek biti svjestan”.

Govoreći na temu klimatskih promjena, kojima se, i pored svih naučnih upozorenja, i dalje ne prilazi na adekvatan način, Gajić kaže da su vidljive golim okom.

“Mislim da svako može pogledati šta se dešava tokom godine. Do danas, u vodama Mediterana zabilježeno je gotovo 300 autohtonih crvenomorskih vrsta, a od toga značajan broj i u samom Jadranu. Povećanje temperature svakako se može katastrofalno odraziti na ekosisteme kakve mi poznajemo u daljnjoj budućnosti”, kaže on, osvrnuvši se na još jedan problem modernog svijeta – zagađenje.

Naša mora se guše u mikroplastici

Kako kaže jedna nedavna studija, stanje zagađenja Jadrana je zabrinjavajuće.

“Plastično i mikroplastično zagađenje svakako predstavlja jedan od najvećih problema današnjice. Obzirom da iznimno nisku cijenu, plastiku nalazimo svuda – u kozmetici, higijenskim proizvodima i mnogim drugim. Pogledajte samo ulice gradova našeg regiona i sve će se samo kazati. Bojim se da se sva naša more guše u mikroplastici koju mi ne možemo vidjeti golim okom, a ima katastrofalne posljedice za živi svijet, primarno usljed POP-a (Postojani organski polutanti) koji se često za nju vežu, a visoko su toksični i lako dospjevaju u krv, a zatim i sva tkiva životinje. Upravo takvo zagađenje se može vrlo negativno odraziti na brojnost, pa i opstanak pojedinih vrsta”, konstatuje Gajić.

Kao Bosanac i Hercegovac čiji je rad iskočio iz granica države, Gajić živi svoj san. No, zaposlenja na teritoriju BiH nema, pa će, baš poput hiljada mladih, biti prisiljen i fizički napustiti svoju domovinu.

“Moj primjer može biti dobar primjer da treba vjerovati i pratiti svoje snove ma kako neostvarivo nekad djelovali, jer to zaista vrijedi. Nažalost, bez obzira na više od 65 naučnih publikacija, tri objavljene knjige, angažman naučnika u National Geographicu, članstvo u Savjetodavnom vijeću za istraživače pri NatGeu, predavanja na preko 30 kongresa, snimanjima za NatGeo, NatGeo Wild, Deutsche Welle, BBC, Fox i druge, žalosno je da ne mogu naći adekvatno zaposlenje u BiH, jer je upravo to ono što sam želio. Da stečena znanja ipak proširim i u BiH. Ma koliko tražio i borio se da tu ostanem i doprinesem razvoju nauke i obrazovanja, bojim se da ću, zato, biti prisiljen da odem”, kaže Gajić.

Izvor: Al Jezeera