Anđeli Sarajeva vraćaju se u grad

Piše: Vedrana Maglajlija

Kada su građani Sarajeva u opkoljenom gradu na zidovima porušenih i spaljenih zgrada ugledali velike crno-bijele fotografije djece i ljudi sa dodatim krilima anđela, reakcije su bile različite.

Nekima su se svidjele, neki su ih pocijepali, a drugi vraćali poderane dijelove natrag na zidove. Tako je poznati francuski slikar i fotograf Louis Jammes, prvi put došavši u ratno Sarajevo 1993. godine u humanitarnom kamionu, počeo putem svojih radova komunicirati sa ljudima i gradom pod opsadom.

Više od 20 godina kasnije sarajevska galerija Duplex 100m2 predstavila je njegovu izložbu “Anđeli Sarajeva”, koja će trajati do 28. septembra.

“Sarajevo je bilo usred Evrope i pomislio sam da moram ići tamo, moram nešto uraditi. Nakon Drugog svjetskog rata ideja fašizma je opet bila tu i nisam mogao vjerovati da se to dešava u Evropi, toliko blizu Pariza. Tako sam došao i počeo fotografirati ljude na ulici”, objašnjava ovaj umjetnik pokazujući izložene radove.

Na te fotografije slikanjem i različitima tehnikama dodao je krila i druge detalje, te na kraju njihove printove zalijepio na porušene zgrade.

Louis Jammes počeo je sa radom osamdesetih godina, sarađujući sa poznatim umjetnicima Keithom Haringom, Jean-Michel Basquiatom, Robertom Combasom, Andyjem Warholom, ali je, objašnjava, odlučio svoj rad iz studija “spustiti na ulice” – prvo one Pariza, gdje je fotografirao obične ljude, a zatim na ulice Černobila, Groznog, Sarajeva, Gaze, Bagdada, Fukushime, Kaira…

Tako počinje koristiti isti teren kao ratni fotoreporteri i novinari, odlazeći tamo gdje su ratovi, nemiri i katastrofe, gdje su se rušili sistemi, pokušavajući proširiti granice običnih fotografija, koje prikazuju samo činjenice, i dati im lično svjedočanstvo, ispunjeno, kako kaže, emocijama i poezijom.

Irak – Louis Jammes

“Prvog dana kada je Saddam pao, nije bilo više policije, ni reda, ni zakona, nije bilo države, jer su Amerikanci sve uništili i ostavili ljude. Samo je postojao ministar nafte i to je bilo to. Ulice su bile potpuno prazne, svuda je bio dim, kao nakon neke bitke. Nakon dva-tri dana ljudi su počeli izlaziti na ulice i sami se organizirati, to sam vidio prvi put u životu.”

Dodaje da su tada na njega poseban utisak ostavili muslimani šiiti, koji su nakon nekoliko decenija prvi put obilježeli praznik Ašuru, popraćen tradicionalnim ritualom u kojem vjernici sami sebe bičuju po tijelu i udaraju se noževima. 

“Bili su sretni jer mnogo godina nisu mogli prakticirati religiju. Mlađi ljudi to nikada nisu radili, pa su im stariji pokazivali kako se to radi. To im je bio prvi put. Mislio sam da je to važan momenat za šiite i napravio sam fotografije toga.”

Kako iznijeti filmove iz Gaze

Pričajući o zemljama Bliskog istoka, prisjeća se i svog odlaska u Gazu devedesetih godina, gdje mu je bilo nemoguće izložiti fotografije na ulice, za razliku od Sarajeva pod granatama.

“Bio sam tamo u vrijeme kada je [Yitzhak] Rabin još bio živ, tokom 90-tih. Sada je veoma teško ući u Gazu kada postoji blokada Izraela, ali tada je također bilo teško.”

Ipak, našao je način da uđe u Gazu, ali i da iznese filmove za fotoaparat nakon toga. 

“Bio je to veliki problem, filmove sam dao nekim drugim ljudima, turistima koji su ih ponijeli iz zemlje, jer su mene pregledali kada sam ulazio u Izrael. Dvojica vojnika su me ispitivala 45 minuta, ponavljali ista pitanja, kao da sam uradio nešto loše. Nije ih bilo briga čime se bavim, po njima nisam imao pravo da idem u Gazu, nisam imao pravo da slikam. Ipak, nadam se da ću se jednog dana vratiti tamo.”

Nakon Sarajeva, kaže, zasigurno će se vratiti u Egipat, jer je njegov prijatelj još u zatvoru, a nakon toga planira opet ići u Fukushimu, gdje je bio 2011. godine nakon zemljotresa, cunamija i nesreće u nuklearnoj elektrani.

Jammes razgovor završava komentirajući izbjegličku krizu u Evropi, političku situaciju u Francuskoj i valove imigracija u toj zemlji.

“Kao građanin Evrope mislim da je veoma važno baviti se tim pitanjima”, zaključuje.

Izvor: Al Jazeera