Anatomija ISIL-a: Nastanak, rast i pad

Borci koje podržava SAD na sirijskom istoku proglasili konačnu pobjedu nad ISIL-om i tako okončali četverogodišnje borbe protiv ove grupe (Reuters)

Piše: Farah Najjar

Samer se prisjeća užasavajućeg šoka kada je vidio obezglavljeno tijelo njegovog prijatelja kako visi iznad glavnog trga u Raqqi. Ovo sjećanje, iz ljetnog toplog rada 2015. godine, definira njegov život pod vladavinom ISIL-a u Siriji.

„Niko ga nije smio dodirnuti niti ga skinuti za ukop“, govori on o tijelu prijatelja koji je bio diplomac engleske literature u svojom 20-im godinama i koji je ubijen zbog „aktivizma“.

„Ne mogu opisati šta sam vidio jer nema riječi koje bi to mogle opisati. Pao sam u nesvijest među okupljenim narodom i odmah su me odnijeli“, nastavlja Samer kojem je ovo pseudonim zbog sigurnosti.

Javna smaknuća su bila svakodnevnica u nekadašnjoj samoproglašenoj prijestolnici „halifata“, brutalna taktika s ciljem ušutkavanja neslaganja i utjerivanja straha u kosti stanovnicima.

Na vrhuncu moći u januaru 2015. godine, ISIL je vladao teritorijom u Siriji i Iraku koja je bila približne veličine Velike Britanije i privukao 40.000 stranih boraca koji su se borili za njegove ciljeve.

U subotu su borci koje podržava SAD na sirijskom istoku proglasili konačnu pobjedu nad ISIL-om i tako okončali četverogodišnje borbe protiv ove grupe. Zvaničnik Sirijskih demokratskih snaga (SDF) objavio je poraz oružane grupe u Baghouzu, gradu u sirijskoj provinciji Deir Az Zor koji je bio posljednje uporište.

No, pad Baghouza vjerovatno nije kraj ISIL-a kao sile u regiji smatraju analitičari. Kako kaže Joshua Landis, direktor Centra za bliskoistočne studije Univerziteta Oklahoma, napadi „udari i bježi“ koje će izvoditi „spavači“ ISIL-a postojat će u Iraku i Siriji.

„Daleko je od toga da je ISIL uništen kao teroristička organizacija“, navodi on.

Nastanak i širenje

Oružana grupa Islamska država Irak i Levant (ISIL, ISIS) nastao je kao filijala al-Kaide u Iraku koja je 2006. godine postala poznata kao Islamska država Irak (ISI). Pokret, predvođen ključnim figurama al-Kaide, imao je veliku ulogu u vođenju sektaškog sukoba nakon američke invazije 2003. godine.

Tokom ovog perioda, ISI je izvodio smrtonosne napade u iračkoj prijestolnici Bagdadu, ciljavši plemenske lidere koji su imali podršku Zapada i lokacije američke vojske prije nego što je protjeran. No, to ih nije zaustavilo pa su se uskoro pojavili u Mosulu, drugom gradu Iraka po veličini koji su koristili kao uporište za izvođenje napada.

Trenutni lider grupe Abu Bakr al-Baghdadi imenovan je 2010. godine za šefa ISIL-a. Dvije godine kasnije, on je pokrenuo pristalice ISI-a da naprave ogranak u Siriji, državi koja je bila primorana da se nosi sa vlastitim građanskim ratom. Članovi ogranka, koji je bio poznat kao Jabhat al-Nusra, spojili su se s glavnom organizacijom u ISIL.

ISIL je brzo jačao na ratom osiromašenim, ranjivim i podijeljenim područjima Sirije i Iraka, pa je lako grupa zadobijala snagu i utjecaj.

U međuvremenu u Raqqi, ISIL je radio na slabljenju Slobodne sirijske armije (FSA) koja se protivila snagama lojalnim sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu. Vremenom je izbacila dvije najveće frakcije FSA na početku 2014. godine.

„ISIL nam se prikrao, radio je u tajnosti i koristio špijune kako bi oslabio FSA koja je imala puno posla u borbi protiv režima“, kazao je za Al Jazeeru Mostafa Sager, bivši pripadnik FSA koji je živio pod vladavinom ISIL-a u Raqqi do ljeta 2015. godine.

‘Nije utopija’

Na počecima je ISIL „agresivno“ jačao, govori Sager koji se diskretno predao nakon što je izbačen iz FSA.

Prisjeća se kako se ubrzo osjećao strancem u Raqqi. Grad su brzo preplavila strana lica, većinom Evropljani, Čečeni i ljudi sa sjevera Afrike, a znakovi sirijske revolucije, koju Sager naziva „zlatnom erom“, brzo su prebojani i uklonjeni.

Samoproglašeni halifat svojim pristalicama je obećavao utopiju, a kršenja ljudskih prava Assadove Vlade i frakcija FSA su bila sve veća. Sager govori kako su neki odlučili podržati grupu u počecima jer su tražili „pravdu i slobodu“ od rada i Assadovih „okova“. Uz politička isključenja i kršenja prava, loša ekonomska situacija i nezaposlenost također su pomogli ISIL-u.

Zato je ISIL bio „veoma uspješan kao pokret protesta“, ističe profesor Landis.

„Mogao je mobilizirati stotine hiljada, osvojiti simpatije još više ljudi i postati pokret od kojeg je strahovao svijet“, dodaje on.

Tokom godina, nekoliko oružanih grupa izvan Bliskog istoka, uključujući dijelove Afrike i jugoistoka Azije, iskazali su savezništvo sa ISIL-om, preuzimavši odgovornost za napade i na civile i snage sigurnosti. Iz UN-a je 2016. objavljeno kako su najmanje 34 grupe iz cijelog svijeta iskazale vezu sa takozvanim „halifatom“.

Vršeni su i pojedinačni napadi u ime ISIL-a, uključujući masovne pucnjave u SAD-u i Evropi.

No, usred turbulentnog rata, ISIL-ovi pokušaji da stvori vlastito društvo nisu bili uspješni.

„Pristalice su mislile kako dobijaju čisto, nekorumpirano političko tijelo umjesto centralne vlade. No, ubrzo su naučili kako je riječ o organizaciji srednjovjekovnog stila koja vlada strahom. To nije bilo oslobađanje niti je bila utopija“, za Al Jazeeru navodi Bessma Momani, profesorica političkih nauka sa Univerziteta Waterloo.

‘Ovo nije islam’

Zloglasne taktike grupe prinudile su mnoge da se pokušaju oduprijeti ili pobjeći od zlostavljanja, hapšenja i smrti. Dok je muškarcima bilo zabranjeno da se briju, ISIL-ova vjerska policija Hisbah tjerala je žene da pokrivaju lica.

„Hisbah je naročito zlostavljala žene ako nisu nosile ‘ispravnu odjeću'“, navodi Samer koji je napisao „Dnevnik iz Raqqe“, priču iz prve ruke o životu pod ISIL-om.

Takav život značio je i ograničen kontakt s vanjskim svijetom. Internet kafići su praćeni, TV uređaji zabranjeni, a imanje mobitela je značilo sarađivanje sa „stranim agentima“.

„To je bilo kao da zidovi imaju uši“, objašnjava Samer takav život.

Kako se situacija pogoršavala, i Sager i Samer su osjećali kako moraju uraditi nešto.

„Morali smo probuditi ljude i pokazati im kako ovo nije ispravno, kako to nije islam“ navodi Samer koji je 2017. pobjegao u Tursku.

Dok je Samer pisao o onome što je vidio, Sager je uspio prošvercati male kamere, veličine dugmeta, u Raqqu i tajno dokumentirao život pod ISIL-om – neki njegovi snimci, među kojima su javna smaknuća, kasnije su objavljivani u medijima. Ova dva muškarca se sjećaju kako je ISIL uvijek napadao „bespomoćne civile“, kako kaže Samer.

„Kad god su osjećali da gube teritoriju, oni su jačali stisak nad civilima“, objašnjava on.

Tako je bilo kada je koalicija predvođena SAD-om počela voditi borbe protiv ISIL-a u Iraku i Siriji. Samo nekoliko mjeseci nakon Baghdadijeve objave prekograničnog halifata u Mosulu 2014. godine, grupa se našla na udaru koalicijskih zračnih udara.

No, ona se nastavila širiti na sjeveru Iraka koji su kontrolirali Kurdi i gdje je porobila manjine, među kojima su članovi jezidske zajednice.

Stalni zračni udari, uz kopnene borbe, s vremenom su doveli do pada ISIL-a, ali to je imalo veliku cijenu. Kako navodi Airwars, britanska grupa koja je pratila zločine nad civilima, zračni udari koalicije usmrtili su najmanje 6.000 civila u Iraku i Siriji jer su izvođeni na gusto naseljenim urbanim sredinama.

Iz ove grupe navode za Al Jazeeru kako je od 8. avgusta 2014. do 23. februara 2019. izvedeno 33.961 zračni i artiljerijski udar. Većina njih je bila u Siriji uglavnom tokom kampanje za osvajanje Raqqe.

Slijedeći koraci

Uprkos teritorijalnom porazu, analitičari smatraju kako će ISIL-ova ideologija i dalje živjeti.

Columb Strack, bliskoistočni analitičar pri IHS Markitu, navodi kako se ISIL „već reorganizira kako bi uspostavio sigurna utočišta u skoro nepristupačnim područjima sunitskog dijela Iraka tako što gradi mreže podrške u okolnim simpatizerskim zajednicama sunitskih Arapa“. To će se vjerovatno desiti i u susjednoj Siriji iz koje SAD priprema povlačenje trupa sa sjeveroistoka.

Analitičari vjeruju kako je povratak stranih boraca ISIL-a u domovine ključno u sprečavanju povrata grupe. Stotine boraca koji su se predali kurdskim snagama SDP-a u Baghouzu proteklih sedmica su stranci, ranije je iz ovih kurdskih paravojnih snaga rekli za Al Jazeeru.

No, te domovine oklijevaju ponovo preuzeti građane koji su bili dio ISIL-a. Prošlog mjeseca je američki predsjednik Donald Trump zahtijevao da njegovi evropski saveznici „preuzmu više od 800 ISIL-ovih boraca koje smo uhvatili u Siriji i da im se sudi“ – taj poziv su odbile neke države među kojima su Francuska i Velika Britanija.

Sa takvim opasnostima, ljudi poput Samera, koji je izgubio oca u zračnom udaru koalicije, navode kako nemaju drugog izbora već da žive u egzilu. On navodi kako je ISIL-ovo preuzimanje bilo „nož u leđa“ i kroz svoje dnevnike želi svijetu pokazati kako su ISIL i Assadova Vlada „dvije strane istog novčića“.

„Kada su Assadove snage bile otjerane, živjeli smo zlatno dobar. Osjećaj slobode je bio neopisiv, to mi najviše nedostaje“, opisuje on rane dane sirijskog ustanka.

Izvor: Al Jazeera