Analiza: Boltonov haos u Siriji otkriva najveći rizik u vezi nafte

Znaci slabe potražnje i promjene dilera koji pokušavaju smanjiti rizik na knjigama prodaje također su bili prisutni u prodaji nafte (AP)

Piše: Liam Denning

Teško je reći ko je trenutno više ljut na savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona: njegov šef predsjednik Donald Trump ili turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.

U pokušaju da razuvjeri Izrael ovog vikenda o povlačenju američkih vojnika iz Sirije Bolton je dodao neke nijanse koje su potaknule Trumpa da na Twitteru piše kako se ništa nije promijenilo a onda su izazvale bijes kod Erdogana, koji je preskočio sastanak s ciljem razuvjeravanja koji je trebao imati s Boltonom.

Državni sekretar Mike Pompeo sigurno se naslađuje izgledima za svoju turneju o ograničavanju štete po Bliskom istoku, koja je u toku.

U međuvremenu, u nešto pitomijoj okolici Teksasa, Banka federalnih rezervi Dallasa upravo je objavila najnovije izdanje svoje kvartalne energetske ankete i citirala je jednog anonimnog naftnog zvaničnika da je rekao:

„Lažni potez administracije sa Saudijcima koji treba da zavara u vezi sankcija Iranu, nakon kojeg je uslijedio slučaj ubistva Khashoggija u Saudijskoj Arabiji, kompromitirali su dinamiku na tržištu cijena nafte. Nepostojanost ovog energenta i glavnog tržišta je uznemirujuća, zajedno sa izazovom za vođstvo administracije koji predstavlja demokratska većina u Zastupničkom domu. Administracija je naša najveća nesigurnost u našem poslu u ovoj tački, jer oni žele niske cijene nafte i uradit će sve što je u njihovoj moći da isporuče niske cijene nafte.“

Trumpova želja da povuče vojnike iz Sirije ne bi trebala predstavljati šok. Antipatija za američke strane zaplete bila je jedna od konzistentnijih pozicija za ovog predsjednika i uklapa se u širi pomak u globalnom poretku koji prethodi Trumpu i koji će ga vjerovatno nadživjeti.

Šokantan je bio način na koji je Trump objavio ovu odluku prošli mjesec, nakon čega su ubrzo uslijedile ostavke ministra odbrane Jamesa Mattisa i Bretta McGurka, američkog izaslanika koji je nadzirao napore da se porazi grupa ISIL. Neusklađenost u vezi tog šta se zaista dešava, kako i kada samo je rasla od tada.

Bilo da ovo posmatrate kao 10-deimenzionalni šah ili kao puki nered, bez sumnje se možemo složiti da je nepostojano i da kreira jednu od onih margina gdje nesporazum može cvjetati.

Da li je Bijela kuća žrtveni jarac?

„Lažni potez“ u vezi iranskih sankcija zbog kojeg žali taj naftni zvaničnik dobar je primjer ovoga na djelu.

Raširena pretpostavka da će Washington odmah zategnuti situaciju s Iranom, u padu, raspirila je naftno okupljanje iako je Saudijska Arabija pojačala proizvodnju da odagna bilo kakvu zabrinutost u vezi snabdijevanja. Trumpovo pružanje ustupaka nekoliko država koje uvoze iransku naftu (s okom na benzinu pred tzv. midterm izbore) snizila je to, podudarivši se sa ubrzanim padom cijena. Ne čudi da je drugi anonimni naftni šef rekao Banci federalnih rezervi u Dallasu sljedeće: „Najveća smetnja obavljanju posla je nesigurnost zbog nestalnog i disfunkcionalnog ponašanja trenutne predsjedničke administracije.“

Da li od Bijele kuće u određenoj mjeri prave žrtvenog jarca? Bez sumnje. Znaci slabe potražnje i promjene dilera koji pokušavaju smanjiti rizik na knjigama prodaje također su bili prisutni u prodaji nafte. Štaviše, u istoj ankeri Banke federalnih rezervi u Dallasu, gotovo polovina ispitanika je rekla da je njihov primarni cilj u 2019. da povećaju proizvodnju. Samo je sedam posto za prioritet imalo vraćanje kapitala dioničarima. Uzimajući u obzir pokvaren odnos ove industrije sa investitorima, ovo je suprotno od slijeđenja programa.

Pa ipak, dodatni sloj rizika koji proizilazi iz Washingtona, je dovoljno stvaran i zapravo je nova stvar. Prije nekoliko godina, naftni šefovi su se brinuli zbog ove ili one federalne regulative. Sada se mršte zbog geopolitičkih krivulja i direktnih intervencija na naftnom tržištu, što se tradicionalno pripisivalo članovima OPEC-a i njima sličnima, a ne SAD-u.

Ako je to novi osjećaj kod Houstonovih šefova, zamislite kako se odigrava u palatama i ministarstvima Bliskog istoka. Regija u kojoj se doslovno svaka država mora oslanjati na američku podršku (ili je posmatrati kao pouzdanog neprijatelja) sada se mora prilagoditi na ne samo transakcijski Washington već i na onaj sa sukobljenim glasovima i setom lica koji se mijenja. Ukratko, rizik da se lokalne vlade i SAD ne razumiju, porastao je u regiji gdje je prostor za nesporazume sve manji.

Agresivan stav Saudijske Arabije

Korisno je da je anonimni zvaničnik E&P-ja naveo aferu Khashoggi jer udara na ono što bi mogao biti najveći i najneočekivaniji rizik. Sukob u vezi ubistva novinara Jamala Khashoggija jasno je uhvatila Saudijsku Arabiju i njenog de facto lidera prestolonasljednika Mohammeda bin Salmana (MBS) nespremne.  U nekoliko pogleda – javno mnijenje, sloboda Kongresa da zauzme drugačiji stav od Bijele kuće – to nije imalo nikakve veze sa samim Trumpom.

Ali u svjetlu prihvatanja MBS-a od strane administracije i Trumpovog truda da ovaj incident umanji, legitimno je pitati koliko se osnaženo princ osjeća u provođenju politike. To je posebno tako jer je vanjskopolitički stav Saudijske Arabije postao znatno agresivniji, uporedo sa transformacijom strukture moći od konsenzusa među vladajućom porodicom prema više autokratskom modelu.

Dodatni problem su Trumpove domaće glavobolje, kao što se vidi na primjeru trenutnog sukoba sa Zastupničkim domom koji kontrolišu Demokrate u vezi njegove ideje za zid. Ovi pritisci će vjerovatno povećati Trumpovu sklonost ka dramatičnim potezima i populističkim krstaškim ratovima, sa vanjskom politikom i cijenama nafte kao velikim stavkama (ponajprije zato što su van dometa Kongresa).

Što se tiče prošlogodišnjih ustupaka za sankcije Iranu, uzajamno djelovanje američke politike, naftnih tržišta i pomiješanih poruka administracije bi moglo dovesti do brojnih nesporazuma. Razmotrite šta bi se moglo desiti ako, kao Erdogan danas, MBS bude napravio planove za hrabar potez računajući na američku podršku koji se ispostavi manje otvoren nego što se očekivalo.

Odnos između Washingtona i Rijada može izgledati čvršći nego što je bio dugo vremena. To bi mogao biti najveći problem.

Ovu analizu originalno je objavio Bloomberg News.

Izvor: Al Jazeera