Analitičari: Odbijanje ANP-a znači odbijanje NATO-a

Iako se činilo da bi se pozivom NATO-a Bosni i Hercegovini da podnese prvi Godišnji nacionalni program (ANP), čime bi se otvorio put za prihvatanje Akcionog plana za članstvo (MAP), daljnji put BiH ka Alijansi mogao početi kretati uzbrdnom putanjom, najkasnije nakon sporazuma o Principima za formiranje vlasti na nivou BiH, kojeg su potpisali lideri tri najjače stranke u toj zemlji, Milorad Dodik, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, jasno je da će put atlantskih integracija te zemlje biti dug, težak i u konačnici, neizvjestan.

U članu 3. sporazuma o Principima za formiranja vlasti u BiH se navodi: “Nastaviti integracijske procese sukladno Ustavu i zakonima, usklađujući stavove i interese svih razina vlasti u BiH. Potvrditi opredjeljenje za unapređenje odnosa sa NATO-om, ne prejudicirajući buduće odluke u vezi sa članstvom Bosne i Hercegovine. Sve aktivnosti u ovom smislu provode se u skladu sa svim relevantnim odlukama Predsjedništva BiH, Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH, a imajući u vidu ustavnu nadležnost Predsjedništva za provođenje vanjske politike. Povjerenstvo za NATO integracije BiH će surađivati sa svim relevantnim institucijama s ciljem realizacije odnosa sa NATO-om, uključujući izradu nacrta i planova, na bazi odluka Predsjedništva BiH i Vijeća ministara BiH“.

Član Predsjedništva BiH i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik nekoliko puta je ponovio da ovako definiran član sporazuma ne znači slanje ANP-a u Brisel i da se bh. entitet Republika Srpska protivi ulasku Bosne i Hercegovine u taj vojni savez, te da će u tom pogledu pratiti politiku vojne neutralnosti Srbije.

Dio sporazuma koji se odnosi na NATO nije kompromis

Šef odjela za konfliktnu analizu u Institutu za podršku miru i upravljanje kriznim situacijama na Austrijskoj akademiji za državnu odbranu Predrag Jureković kaže za Al Jazeeru da tačka sporazuma trojice političkih lidera koja se odnosi na NATO put BiH nije kompromis i da produbljuje nejasnoću oko Alijanse i strateške orijentacije BiH općenito.

Smatra da su Dodikove namjere sasvim jasne: “On će dopustiti da se BiH samo onoliko integrira u zapadne strukture, koliko i Srbija to za sebe hoće, znači Evropske unija, ali ne i NATO“.

Upadljivo je, ističe Jureković, zbog toga strateško partnerstvo lidera Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) sa Dodikom, uprkos činjenici da su Hrvati u BiH za integraciju te zemlje u NATO.

Kaže kako će Dodikovo ‘ne‘ NATO-u dodatno otežati ionako komplicirane odnose u Predsjedništvu BiH, pogotovo sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH i liderom Demokratske fronte Željkom Komšićem, koji je naveo da neće glasati za kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara ukoliko nema odluke o slanju ANP-a u Brisel.

Bakir Izetbegović je naveo mogućnost slanja reduciranog ANP-a koji bi trebao sadržavati civilni segment, a vojni zadržati na postojećem nivou.

Denis Avdagić, sigurnosni analitičar INMS-a, konsultantske kompanije iz Zagreba, kaže za Al Jazeeru da je sam ANP dokument BiH koji obuhvata političke, ekonomske, obrambene, resursne, sigurnosne i pravne aspekte, stoga ga, ističe, možete u startu nazvati reduciranim ili manje ambicioznim ako niste spremni na ozbiljniji pristup sveobuhvatnim reformskim promjenama.

“Kada je u pitanju MAP, koji se aktivira podnošenjem Godišnjeg nacionalnog plana, radi se o NATO-ovom programu savjetovanja, pomoći i praktične podrške koji je u potpunosti prilagođen posebnim potrebama zemlje koja ima želju pridružiti se Savezu. Međutim, iznimno je važno naglasiti kako samo sudjelovanje u MAP-u ne prejudicira da će zemlja koja u njemu sudjeluje na kraju i pristupiti samom članstvu jer to na kraju nije samo niti odluka Bosne i Hercegovine nego i članica NATO-a. Godišnji nacionalni program dokument je kojim se fokusira na sveobuhvatne demokratske, sigurnosne i obrambene reforme, koje anualno, odnosno svake godine razvija zemlja partner u konzultaciji s NATO-o“, ističe Avdagić.

Njegovo prihvatanje u bilo kojem obliku od strane Saveza, naglašava, podrazumijeva otvaranje procesa MAP-a, što znači kako zemlja ima načelnu želju pristupiti članstvu u nekom vremenskom roku.

Postoji politička volja među članicama NATO-a

Spremnost na članstvo je prema tome reformski put prilagodbe koji nema svoj određeni vremenski okvir ukupne dužine trajanja:

“Moje razumijevanje ovog kompromisno skovanog termina znači da se nudi spori put prema dostizanju završetka nužnih reformi demokratske i sigurnosne spremnosti za eventualno članstvo.“

Moguće je, kaže Avdagić, u Brisel poslati „reducirani” ili manje ambiciozni plan i isto tako vjeruje da ako postoji politička volja među članicama da se i takav ANP može prihvatiti.

“Osobno vjerujem da bi u NATO-u bilo dovoljno ‘osjećaja’ za trenutak i da postoji razumijevanje prema BiH. Načelno mislim da bi tu Bosna i Hercegovina trebala otvoriti komunikaciju s Hrvatskom koja može u tom kontekstu biti zagovornik i posrednik kao zemlja koja najbolje razumije stanje i situaciju, a i do sad je bila glavna podrška euroatlantskim integracijama BiH“.

Ovako u sporazumu trojice lidera definirano objašnjenje, nastavlja Avdagić, pruža mogućnost predaje ANP-a, “ali naravno stvar je u onome tko čita i kako to definira“.

“Radi se očito o kompromisno napisanom obrazloženju koje očito odgovara i tumačenju o tom tako nazvanom – reduciranom ANP-u. Da ponovim, samo sudjelovanje u Akcijskom planu za članstvo ne znači da će BiH na kraju i postati članica NATO-a, međutim, ukoliko se odbije sudjelovanje u njemu, dakle predaja ANP-a, onda to znači i da je zemlja u ovom trenutku odbila i potencijalno članstvo u Savezu“.

Članstvo u NATO-u bilo bi, naglašava Avdagić, itekako bilo korisno za BiH.

‘Vrijeme liječi sve rane‘

Čak i samo sudjelovanje u MAP-u, navodi on, bi bilo od koristi jer podrazumijeva asistenciju Saveza u reformama na praktičnom nivou i to u potpunosti prilagođeno potrebama i izazovima koje BiH ima.

“Ukoliko stvari postavimo tako i napominjemo kako sudjelovanje u MAP-u ne prejudicira samo članstvo i odluku o tomu ali može koristiti cjelokupnom društvu onda vjerujem da je to put kompromisa prikladan političkoj realnosti u Bosni i Hercegovini. Ne treba se zavaravati, put do punopravnog članstva vremenski neće biti kratak, a ovo je svakako dobra prilika da se političari uvježbaju na realnoj potrebi postizanja kompromisa. Kažu da vrijeme liječi sve rane, vrijedi isto i za nesuglasice. Kao što ne možemo prejudicirati odluku o članstvu u NATO-u ne možemo znati niti što će biti sa unutarnjo-političkim odnosima u BiH za četiri ili pet godina ali u postizanju kompromisa i stalno aktivnom dijalogu nema ništa loše. To podrazumijeva napore od svih strana ali i odluku da se i potencijalno članstvo u ovom trenutku ne odbacuje. Naime, bez obzira na današnju politiku Srbije, ne možemo odbaciti niti da će se tamošnji pristup euroatlantskim integracijama s vremenom promijeniti. Treba biti otvoren prema budućnosti, to se očekuje od odgovornih političara”, zaključuje Avdagić.

Bosna i Hercegovina je 2006. godine pristupila NATO-ovom programu Partnerstvo za mir (PfP), da bi 2008. bio dogovoren prvi Individualni akcioni plan partnerstva (IPAP). Već 2010. pozvana je da se pridruži Akcionom planu za članstvo (MAP). NATO je 2018. odobrio Bosni i Hercegovini da podnese prvi ANP iz MAP-a, čime je odobrena aktivacija Akcionog plana za tu zemlju.

Izvor: Al Jazeera