Ana D'Apuzzo: Od Novog Sada do članice žirija za uređenje Hyde Parka

'U BiH sam provodila najlepše dane detinjstva, između Sarajeva, Mostara i Posušja, odakle mi je mama', kaže D'Apuzzo (Ustupljeno Al Jazeeri)

Ana D'Apuzzo je rođena u Kruševcu. Diplomirana je arhitektica, sa masterom na području suvremene arhitekture, umjetnica je i dizajnerica. U životopisu piše da „se bavi istraživanjem povezanosti umjetnosti i arhitekture, kroz različite medije: digitalne, ulje na platnu, akvarele, pastele, tintu, kombinovane tehnike“.

Pored „fenomenalnog iskustva“ – izložbi ‘Enlightening’ u Akita Muzeju umjetnosti i Marioki i Shoboji Hramu u Japanu 2018, podaci kažu da se usavršavala na tečajevima o arhitekturi i filozofiji umjetnosti na Harvardu, te o designu i filozofiji mode u MOMA u NewYorku. Mnoštvo kolektivnih i samostalnih izložbi u svijetu. Ana D'Apuzzo živi na obalama jezera Maggiore u Asconi, u Švicarskoj.

Skoro nesaglediv je put od Novog Sada, odakle kaže da je, do Ascone, jer nije bio ni malo pravolinijski. Vrludao je, a nišanio preko Firence, Lisabona, Miami Beacha, Hong Konga, New Yorka do Japana. Pratila sam Anu D'Apuzzo, i svaki put su mi se od njenog rada razgoračile oči, od ljepote, miline i tehnike. Kažu da je umjetnost podijeliti osobnu percepciju, a dalek je put od čovjeka do čovjeka.

Ovih dana u Asconi ima izložbu Ephemeris, i u žiriju je međunarodnog takmičenja za uređenje londonskog Hyde Park muzičkog paviljona. Bože, je li to važno : Hyde Park je jedan od devet kraljevskih parkova, koji vode sve do Buckinghamske palače – kultni prostor gdje se organiziraju koncerti Pink Floyda, Stonsa i Jethro Tulla. Ana je ove godine bila članica žirija Ascona Film & Video Art Festivala.

Zamislite mog iznenađenja, kad mi je Ana rekla: „U BiH sam provodila najlepše dane detinjstva, između Sarajeva, Mostara i Posušja, odakle mi je mama“.

U jednom od svojih twittova Ana citira Francisa Bacona : „Da bi svjetlo tako sjajno sjalo, tama mora postojati“. Sve oko Ane je pokret, igra svjetlosti i sjene, tako sam doživjela njen angažman. Spomenula je i ovogodišnjeg laureata Pritzker nagrade, Arata Isozakija. Kod mene, ocean pitanja, nema ovdje toliko mjesta. Pa evo:

  • Kako izgleda svijet iz Vašeg studija u Asconi, ima li Vaš rad dodira sa vanjskim svijetom, koji nije ni lijep, ni obećavajući?

– Moj unutrašnji i spoljni svet se prožimaju, kao prošlost i sadašnjost. Sve je jedno. Askona je prelepo mestašce, savršeno za kreativan rad, ali sve svoje nosim duboko u sebi, bez obzira gde sam, a kreativni produkti, bilo umetost ili arhitektura, rezultat su toga. Kod mene je itekako prisutan racio i realan pristup životu, jer sam pre svega arhitekta. Arhitekturu sam izabrala zbog spoja umetnosti i tehnike, svakodnevnice i mašte, a u umetnosti i generalno u svom načinu života biram lepotu i svetlost kao izraz i put. Ne negiram postojanje ružne strane, ali duboko verujem da bi svet bio bolje mesto kada bi svi pokušali istaći njegovu lepšu stranu, koja itekako postoji.

  • Japan je jako daleko od Balkana, i od Švicarske. Otkud Vi baš u Japanu?

– U Japan sam se zaljubila u vreme studija arhitekture u Novom Sadu. Profesor Ranko Radović prenosio nam je svoje misli o Japanu, ne samo arhitekturu, već način razmišljanja i života. Lepota, skromnost i težnja ka savršenstvu su reči koje Japan najbolje opisuju. Kao mlada arhitektica dobila sam poziv za jednomesečnu praksu u malu tokijsku firmu. Kako život piše neverovatne priče, nakon nekoliko godina stigao je email od njihove nevladine organizacije sa pozivom da održim predavanje i radionicu za studente. Kada sam pitala odakle im moj kontakt, rekli su da prate moje postavke na tviteru. Ta saradnja se pretvorila u dugogodišnje prelepo druženje, sve do danas. Nekako smo se prepoznali, kako oni kažu ‘iz nekog od prethodnih života’, i razumemo se bez mnogo reči, kroz jezik kreativnosti.

  • Šta ste uočili, i naučili od Japanca Isozakija? Sjećate li se Zahe Hadid, Pritzkerove nagrade 2004?

– Od velikih japanskih arhitekata, kao Isozaki, naučila sam mnogo. Pre svega značaj svetlosti i senke, da je dobra arhitektura materijalizacija veze prirode, čoveka i objekta. Ova znanja oblikovala su moj slikarski svet i način života.

Prvi put sam čula za Zahu pri kraju studija, kada je jedan profesor uporedio moje radove sa njenim. Revolucionarka u arhitekturi, pomerila je sve granice, a dugo je smatrana „papirnim arhitektom“. Ukazala je na veliku istinu da uspeh zavisi isključivo od posvećenosti svojim snovima.

  • Šta je svjetlost?

– Svetlost je sve, svetlost smo mi. Moje slikarstvo je određeno primarnim bojama spektra, jer želim na taj način zabeležiti život, pokret i suštinu, poput starih impresionista, ali na moj način. Arhitekturu težim oblikovati svetlošću. „Sunce ne zna koliko je veličanstveno dok ne obasja fasadu zgrade“, rekao je čuveni arhitekta Luis Kan.

  • A šta je moda?

– U godinama odrastanja na Balkanu moda je bila beg od stvarnosti devojčici koja je stvarala ono što nije mogla priuštiti sebi i svojoj sestri. Ta strast ka modi se uvek vraćala i traje do danas. Moju modnu priču su obeležile izložba modnog dizajna u galeriji arhitekture, muzejima u Japanu i čak jednom Zen hramu, neverovatno iskustvo boravka u tinejdžerskom dobu kod tetke Lidije Kolovrat, rođene u Bugojnu, jedne od najuspešnijih kreatorki u Portugalu, predavanja na temu mode, do činjenice da ministarka ekonomije Japana nosi moju kreaciju na venčanju svog sina. To je potvrda da je interdisciplinarni pristup kretivnosti moguć i potreban, da probija granice, jer se na taj način šire vidici i dobijaju izuzetni rezultati.

  • Šta je arhitektura danas?

– Arhitektura pre svega mora biti po meri čoveka, pružati radost i obavljati svoju primarnu funkciju zaštite. Naša stvarnost poručuje da ukoliko želimo budućnost, moramo biti racionalni i poštovati prirodu. Prvi i najvažniji zadatak arhitekture je poboljšati život čoveka, bez ugrožavanja drugih vrsta i prirode, i buditi dobre emocije kroz pametno oblikovanje i izbor materijala.

  • Vjerujem da imate poruku, šta želite reći naročito onima koje ne poznajete?

-Proces učenja nikada ne završava. Svakim danom i susretom saznajem nešto novo i više. Ono što sam saznala želim podeliti sa drugima, eto – tviter je jedan od medija, želim se okrenuti lepšoj strani stvarnosti, da zajedno radimo na njenoj promociji, jer ona postoji. Duboko verujem da nam ovakav pristup može doneti bolji svet koji ćemo prepustiti našim naraštajima.

Naša, i tako svjetska – Ana D'Apuzzo.

Izvor: Al Jazeera