Američki protesti i odjeci imperijalnog nasilja

Dok se svijet čudio šokantnim prizorima policijske brutalnosti protiv afroameričke zajednice u SAD-u i agresivnom stavu predsjednika Donalda Trumpa protiv demonstranata, važan događaj je promakao mnogim posmatračima. Dvadesetdevetog maja, američka Carinska i granična služba (CBP) je koristila dron predator, mašinu koju koriste da ubijaju osobe koje sumnjiče kao terortiste širom svijeta. Ovaj dron je nadlijetao nad demonstrantima u Minneapolisu.

Upotrebu ovog drona odmah su osudile grupe za prava građana na tlu, jer grad Minneapolis leži izvan 100 zračnih milja granične zone nad kojom CBP ima nadležnost.

Ovaj incident je značajan jer održava spremnost američkih vlasti da koriste tehnologiju razvijenu da propagira imperijalne projekte vani protiv svojih građana. Ovo, međutim, nije prvi put da su metode imperijalnog nasilja upotrebljavane kod kuće.

Stručnjaci odavno tvrde da tehnologije rata koje se koriste u imperijalnim avanturama vani imaju snažnu tendenciju povratka kući gdje proganjaju domaću populaciju.

Od suzavca do dronova

Za one od nas koji su živjeli u žarištima sukoba otkako je počeo „rat protiv terroizma“, ratovanje dronovima blisko je vezano za pitanja imperije, nasilja i odgovornosti. Razmotrite slučaj Pakistana, gdje američki napadi dronom protiv osoba za koje sumnjaju da su teroristi započeli 2004. Od 2004. do 2013. američka vojska je izvela više od 300 napada dronom u regiji koja graniči s Afganistanom. Najmanje 890 civila je ubijeno američkim dronovima, a Amnesty International smatra da se neki od tih napada mogu smatrati „ratnim zločinima“.

Pa ipak, jedan od najbizarnijih aspekata programa ratovanja dronovima je taj da ga godinama nisu priznavali ni Pakistan ni SAD.

Ovo je sve više karakteristika modernog ratovanja: čitav rat može biti vođen bez da se on prizna, što omogućava globalnoj ili regionalnoj sili da nametne besprimjeran teror stranom duštvu dok istovremeno zadržava pravo da se odrekne svog nasilja.

Godine 2013, američka vlada je prvi put priznala da je njen program dronova ubijao američke građane. Napade je naredio tadašnji predsjednik Barack Obama, koji je drastično eskalirao upotrebu dronova u ratu u Pakistanu i čija je administracija javno branila efikasnost ratovanja uz upotrebu dronova.

Uzimajući u obzir da je dronska tehnologija dobro primljena u vojnim i političkim krugovima u Washingtonu, bilo je samo pitanje vremena prije nego bude stavljena u upotrebu kod kuće da podrži napore sve moćnijih i militariziranijih policije i granične službe.

Tokom nedavnih protesta, dronovi nisu bili jedino oružje s imperijalnim korijenima koje je liberalno korišteno protiv demonstranata. Korišten je i suzavac.

Suzavac su izumili francuski naučnici početkom 20. stoljeća kao alat za kontrolu nereda i vjeruje se da ga je prvi put upotrijebila francuska vojska protiv Nijemaca tokom Prvog svjetskog rata.

Po okončanju rata, izbili su masovni protesti i ustanci protiv kolonijalne vladavine u mjestima kao što su Indija (1919), Egipat (1919) i Palestina (1920). Nemire su odmah ugušile kolonijalne vlasti, u nekim mjestima sa brutalnom silom koja je uzrokovala velik broj žrtava.

Jedan od najužasnijih incidenata britanskog kolonijalnog nasilja jeste masakr Jallianwala Bagh iz 1919. u Armitsaru, gdje je oko 400 civila ubijeno jer je prekršilo policijski sat da bi prisustvovali tradicionalnom proljetnom festivalu sa svojim porodicama. Ovaj obim nasilja doveo je do interne britanske istrage i uzrokvoao ogromnu sramotu britanskoj imperiji, podstaknuvši uspon nacionalizma na podkontinentu.

U svojoj sjajnoj knjizi Tear Gas: From the Battlefields of World War I to the Streets of Today, Anna Feigenbaum detaljno objašnjava kako je nakon ovih događaja, suzavac djelovao kao „humaniji“ oblik kontrole nereda protiv nenasilnih demonstranata u mjestima kao što je kolonijalna Indija.

Kolonijalni zvaničnici su pretpostavljali da ljudi u kolonijalnom svijetu nisu u stanju razmišljati racionalno o svojim interesima i da su djelovali fanatično u grupama. Suzavac, sa svojom sposobnošću da uzrokuje nesnošljivo gušenje, trebao je da prisili konstitutivne elemente mase da misle „racionalno“ i da se „rasprše“ za samoočuvanje.

Suzavac je vremenom postao redovno obilježje kolonijalnog nadziranja u Aziji, Africi i na Bliskom istoku.

Kriminalizacija radikalne politike

Upotreba sve sofisticiranijih tehnika nadziranja pod kolonijalnim režimima dovela je do značajne razlike između „spontanih protesta“ i „političkih huškača“. Spontane proteste su vodili apolitični subjekti s problemima, i trebalo ih je držati podalje od aktivista koji su propagirali „opasne ideje“ kao što su nacionalizam, antikolonijalizam i komunizam. Ova je situacija kreirala suprotnost unutar kolonijalne ideologije.

Ideološko zdanje kolonijalizma izgrađeno je na premisi da su kolonizirani podanici nesposobni da politički razmišljaju i da trebaju biti pripremljeni za samovladavinu pod kolonijalnim patronatom.

Pa ipak, zvaničnici su se najviše plašili antikolonijalnih mislilaca prvenstveno zbog njihovog političkog razmišljanja i njihove sposobnosti da povežu nepravde sa širom realnošću kolonijalne vladavine.

Stoga, dok je kolonijalna ideologija propagirala ideju da lokalci nisu u stanju razmišljati racionalno, kolonijalne vlasti su zabrinuto primijetile sve veću uključenost u radikalne političke ideje među njima. Brutalno kažnjavanje mnogih od njih zbog političke aktivnosti pod kolonijalnom vladavinom iznijelo je na vidjelo paradokse kolonijalnog pokroviteljstva.

Ovaj aspekt imperijalne historije kriminaliziranja politike jasno je izražen u aktuelnim protestima u SAD-u. Desničarski mediji i vlada pokušavaju prikazati smrt Georgea Floyda kao pojedinačnu nepravdu. Trump je razgovarao sa Floydovom porodicom i pozvao na pravdu nedugo nakon što je na Twitteru pisao prijetnje demonstrantima.

Cilj je predstaviti ovo pitanje kao tehničko i pravno koje će se rješavati proceduralno, dok se sputava svaka diskusija o strukturalnom rasizmu, kapitalizmu i policijskoj brutalnosti. One koji ističu sistematičnu prirodu rasnog nasilja i insistiraju na velikom remontu sistema nazivaju „radikalima“ i „vanjskim huškačima“.

Imperijalna historija nam omogućava da prepoznamo repetitivne cikluse nasilja u koje smo uhvaćeni i pokazuje kako je nasilje u mjestima poput Minneapolisa rekonstrukcija događaja koji su se desili drugdje. Imperije razmještaju svoje interne antagonizme na kolonizirane zemlje, kreirajući zone iznimnog nasilja dok održavaju liberalnu fasadu kod kuće.

Antiimperijalni internacionalizam

Kako se kriza kapitalizma produbljuje u gradskim centrima, država koristi svoju imperijalističku infrastrukturu, uključujući tehnologiju, tehnike i ideologiju da rasprši, potčini i kriminalizira izvjesne zajednice kod kuće. Prisilna nevidljivost patnje u dalekim zemljama vraća se da progoni imperijalne centre, remeteći fantaziju da mogu održati „liberalni poredak“ kod kuće dok koriste nasilje vani.

Američki filozof Cornel West je istakao kako strukturalni rasizam američke države ne može biti iskorijenjen promjenom lica na vrhu, kao što je pokret Životi crnaca su važni dobio na značaju tokom mandata crnog predsjednika.

Isto važi i za imperijalističke avanture vani, jer su i Demokrate i Republikanci, i liberali i konzervativci odigrali svoje uloge u nastavljanju sukoba i uništenja na globalnom jugu, uključujući ratovanje dronom.

Stoga, ključno pitanje nije može li razumna osoba biti na čelu imperije, već je li moguće razmontirati imperijalistički mašinu. Ovo pitanje je postalo posebno hitno usred trenutne pandemije i predstojeće klimatske katastrofe koji bi nas sve trebali natjerati da shvatimo koliko smo blisko vezani jedni za druge.

Kako bismo se suprotstavili protoku imperijalnih praksi dominacije i potčinjavanja, moramo hitno oživjeti tradiciju antiimperijalističkog intenrnacionalizma i konstruisati globalne geografije otpora. To znači pravljenje eksplicitnih globalnih poveznica koje su implicitne u svakom incidentu državnog nasilja i narodnog otpora.

Vidjeli smo djelić takve solidarnosti kada su aktivisti pokreta Životi crnaca su važni otišli u Palestinu da izraze solidarnost sa palestinskom antikolonijalnom borbom, odaslavši zajednički osjećaj bijesa i otpora. Takvi primjeri otvaraju mogućnost okupljanja različitih znakova bola i patnje u širok i zajednički politički projekat da se imperiji oduzme pravo da koristi siromašne države i zajednice kao laboratorije za testiranje ideja, tehnika i nasilnih tehnologija.

Samo ako budemo u stanju izgraditi takve originalne transnacionalne solidarnosti, bit ćemo u stanju suočiti se sa moći imperije, istjerati duhove kolonijalnog i rasnog nasilja i spriječiti efekte bumeranga u imperijalnim centrima. Trenutna kriza nas tjera da uskoro oformimo ovaj savez, jer čovječanstvo nema puno vremena.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera