Oglasi

Američki pritisak kontrolira unutrašnje borbe u Iranu

Sankcije koje je uveo SAD nanose štetu narodu Islamske Republike, ali guraju državne elite, koje donose kohezione odluke.
Iranski predsjednik Hassan Rouhani obraća se Parlamentu u TeheranuAP

"Sa ekonomske perspektive i u vezi životnog standarda, ljudi su pod ogromnim pritiskom", nedavno je izjavio prvi iranski potpredsjednik Eshaq Jahangiri. "Shvatamo ove probleme i stid nas je pred ljudima." Njegovi komentari dolaze u vrijeme kada su teške američke sankcije i pandemija COVID-19 pokrenule duboki ekonomski pad i osjećaj bespomoćnosti i bola među mnogim Irancima. Iran stišću radnički štrajkovi, rastuća inflacija i sve veće siromaštvo u proteklih nekoliko mjeseci. Prema Ayyubu Faramarziju, zamjeniku šefa iranskog Statističkog centra, cijene 475 artikala su porasle za, u prosjeku, 26 posto širom države, smjestivši Iran među četiri države s najvećim nivoima inflacije.

U međuvremenu je, prema nedavnom izvještaju iranskog Parlamentarnog istraživačkog centra, stopa siromaštva porasla sa 15 posto 2012. na 18 posto 2019. godine. Prihod po glavi stanovnika taođer je opao za 34 posto u ovom periodu. Uzimajući u obzir pandemiju i sve oštrije američke sankcije, ove su se cifre vjerovatno pogoršale ove godine. Kao znak sve lošije situacije, zakašnjele plate su nedavno dovele do štrajkova u ključnim iranskim industrijama nafte i gasa.

Usred velikih ekonomskih problema, frakcijske unutarnje borbe u iranskom svadljivom političkom sistemu postale su oštrije. Novi Parlament, kojim dominiraju konzervativci, bio je neumoran u napadima na administraciju predsjednika Hassana Rouhanija. Nedavno je iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif pozvan pred ovo tijelo, gdje su ga napali oštri parlamentarci, koji su pozivali na njegovo krivično gonjenje i povikivali "Smrt lažljivcu!" Međutim, iako su trenutni ekonomski i politički uslovi u Iranu teški, postoje značajni razlozi za vjerovati da je iranski sistem otporniji nego što izgleda. Državna elita, koja donosi odluke, iako je pogođena ubilačkim svađama, pokazala je da će ostaviti razlike po strani u pitanjima koja se tiču opstanka države. Nadalje, uprkos pogoršanju u ekonomiji, nema indicija da je na ivici kolapsa.

Vanjki pritisak prisilio elitu na koheziju

"Neprijatelj ne želi uništiti predsjedničku administraciju, već cijeli sistem, kazaoe je nedavno Rouhani. On je diskutirao o potrebi za jedinstvom i povećanom koordinacijom među suprotstavljenim iranskim granama vlade, kako bi podnijele američki pritisak. Dodao je da "sama" administracije ne može riješiti "sve probleme sistema". Rouhani je izrekao ovu opomenu dok ulazi u zadnju godinu svog predsjedničkog mandata. Politički umjerenjak, izabran je prvi put 2013. godine, na platformi "nade i razboritosti". Za svoju političku sreću se uzdao u diplomatsko rješavanje razmirice u vezi iranskog nuklearnog programa i osiguravanja iranske integracije u globalnu ekonomiju. Međutim, te su nade uništene kada je američki predsjednik Donald Trump izašao iz nuklearnog sporazuma, koji je Rouhani dogovorio s globalnim silama i kada je ponovo nametnuo oštre ekonomske sankcije. Od tada su Rouhanijevi domaći oponenti kao vukovi koji su namirisali prilike.

Petog jula su parlamentarci tvrdolinijaši agresivno ispitivali ministra vanjskih poslova Zarifa u vezi njegovog postupanja u vezi iranske vanjske politike i nuklearnog sporazuma, napadajući ga što je naivno napravio ustupke SAD-u. Nakon tog je više od 200 članova Parlamenta (a ukupno ih je 290) pozvalo Rouhanija na ispitivanje. Manja grupa u Parlamentu je, također, uvela proces opoziva protiv predsjednika. U isto vrijeme, iranski reformistički list Etemad izvjestio je o svađi između Rouhanija i konzervativnog predsjednika Parlamenta Mohammada Baghera Ghalibafa. Prema Etemadu, tokom sastanka viših zvaničnika, Rouhani se posvađao s Ghalibafom u vezi ekonomskog prijedloga koji je dao vrhovnom vođi, ajatolahu Aliju Khameneiju. Ovaj prijedlog, koji nudi alternativni pristup adresiranja iranske ekonomske boljke, Rouhani je vidio kao prijedlog koji izaziva tradicionalnu domenu predsjedništva u oblasti upravljanja ekonomijom. Rouhani je, izgledalo je, bio na ivici da mu se oduzme svaki značajan autoritet.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Međutim, kada je rasprava krenula putem eskalacije, zauzdao ju je vrhovni vođa Khamenei. U virtualnom obraćanju parlamentarcima, 81-godišnji ajatolah je prekinuo priču o opozivu Rouhanija, rekavši da njegova administracija mora "raditi do kraja njegovog mandata". Khamenei je, također, pozvao različite državne institucije da izbjegavaju sukobe: "U ovo osjetljivo vrijeme zadnje godine administracije i prve godine [novog] Parlamenta, ove dvije institucije moraju upravljati svojim prostorom na način koji neće naštetiti važnom radu u državi." Nedugo potom Rouhani i Ghalibaf su zbili redove. Rouhani je pozdravio Khaemeneijev naglasak za "sve grane [vlade] da budu spremne da koordiniraju protiv ekonomskog rata neprijatelja". Ghalibaf je slijedio njegov primjer, rekavši da postoji "potpuna koordinacija" među svim granama vlade u vezi ekonomske politike. Ova dvojica su se potom pridružila glavnom sudiji Ebrahimu Raisiju u odobravanju novog plana da se poveća vladin prihod prodajom naftnih vrijednosnih papira javnosti.

Iako je iranska politika ratoborna i razmjena između različitih grana vlade će bez sumnje ponovo uzeti maha, i dalje postoji kohezija u političkom sistemu. Ova kohezija je jasno pojačana promjenom retorike i postupaka američkog režima. Kako pokazuju nedavni razvoji, iranske elite podvlače crtu u svojim internim svađama i šalju poruku jedinstva Washingtonu. Međutim, iransko društvo je drugo pitanje. Nezadovoljstvo u Iranu je u porastu i prisutna je opipljiva frustracija na ulici u vezi ekonomskih uslova i korupcije. Prošlog novembra su izbili rašireni protesti, u odgovoru na iznenadnu odluku vlade da poveća cijenu benzina, što je dovelo do upotrebe nasilnih mjera protiv demonstranata usred prekida interneta, a to je dovelo do smrti najmanje 304 osobe, prema Amnesty Internationalu.

Korona kriza bi mogla donijeti promjene

Nemoguće je odbaciti nove nemire, posebno zato što se Iranci i dalje suočavaju s velikim problemima. Američko miješanje igra ulogu u ovom pogledu, budući da je Steven Simon, bivši direktor Nacionalnog vijeća sigurnosti Bijele kuće tokom mandata Baracka Obame, opisao kao "američka nastojanja da kreira kolektivne anarhističke uslove u Iranu, koji bi doveli do zbacivanja trenutnog režima, ili bi ga snažno izazvali". Ipak, vladin sigurnosni aparat je pokazao posvećenost sistemu i sposobnost da brutalno suzbije proteste.

Međutim, na ekonomskom frontu bi se mogla nazrijeti neka stabilnost. Iranska ekonomija je pretrpjela najgore od američkih sankcija i počela je pokazivati znake oporavka kada ju je pogodila kriza s korona virusom. Čak i sada istaknuti iranski ekonomisti, kao što je Saeed Laylaz, tvrde da je Iran u boljoj poziciji da se oporavi od krize s korona virusom, budući da je iranska ekonomija uglavnom odvojena od svjetske, a domaća proizvodnja i kreiranje radnih mjesta su u porastu. I Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka predviđaju da će se ekonomija oporaviti u 2021. godini.

Mnogi u Washingtonu priželjkuju znake povećanih razmirica u Iranu. Međutim, iako je država u izazovnim vremenima, ne izgleda da je u stanju koje bi dovelo do njenog kolapsa ili predaje dalekosežnim američkim zahtjevima. Iranski narod pati, dok se elita homogenizirala u usmjerenju udesno, a umjereniji glasovi su gurnuti u stranu. Američki pritisak na mnoge načine cementira sistem nauštrb prihoda Iranaca.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.