Američki historičar opisao ‘eskalaciju’ genocida kroz 20. stoljeće
Knjigu Erica D. Weitza Stoljeće genocida: Utopije rase i nacije, u kojoj se ispituje eskalacija genocida u 20. stoljeću na primjeru četiri slučaja i analiziraju historijski procesi koji su doveli do masovnih istrebljenja pojedinih društvenih grupa, objavila je izdavačka kuća “Mizantrop” iz Zagreba.
Weitz analizira genocid na primjerima Sovjetskog Saveza pod Lenjinom i Staljinom, nacističke Njemačke, Crvenih Kmera u Kambodži te Srbije i rata u Bosni i Hercegovini, prenosi Hina.
Kako se navodi, na osnovu obimne građe, koja se sastoji od sudskih zapisa, svjedočanstva i književnosti, knjiga detaljno opisuje specifične historijske okolnosti koje su dovele do genocida te pokazuje i historijske procese u kojima su pokušaji očuvanja države, pod krinkom ideologija rasne i nacionalne utopije, doveli do masovnih istrebljenja pojedinih društvenih grupa.
Također, pokazuje kako savremene međunarodne institucije mogu pripomoći pri sprečavanju političkih i humanitarnih katastrofa u budućnosti.
Režimi koji su obećali stvoriti utopiju
Weitz navodi da su svi pokreti i režimi kojima je posvećena knjiga artikulirali snažne vizije budućnosti te je svaki od njih obećao da će stvoriti utopiju “ovdje i sada”. Hiljadugodišnji Reich trebao je biti izričito rasni poredak predvođen arijevcima, a Sovjeti su tvrdili da stvaraju egalitarnu budućnost za sve narode. Da bi takva budućnost bila moguća, država je trebala oteti tvornice i posjede iz ruku kapitalista i aristokrata.
Nastojeći stvoriti vlastiti egalitarni poredak, Crveni Kmeri reproducirali su i radikalizirali sovjetsku i kinesku komunističku politiku te su, kako bi stvorili svoju utopiju, željeli ne samo uništiti moć urbanih elita nego i zatrti tradicionalne načine života većinski seoskog stanovništva.
Za srpske nacionaliste utopija je bila država očišćena od svih “stranih” elemenata, a srpski narod mogao bi doživjeti procvat samo u nacionalno čistoj “Velikoj Srbiji”. “Kad je riječ o srpskim nacionalistima, ironična je činjenica što je stara elita bila komunistička i da se njena moć zasnivala na postojanju partijske države i vojske, ali se ona preobrazila nastojeći promijeniti sastav srpskog društva”, smatra Weitz.
Ključnim za provođenje genocida smatra činjenicu što su ti režimi mobilizirali ljude za provođenje populacijskih politika. Organizirali su ih tako da su im dodjeljivali uloge zapovjednika brigada, socijalnih radnika i predvodnika, ali i tamničara, stražara, mučitelja i ubica u revoluciji. Uz to, svaki od tih režima imao je brojne i moćne paravojne snage i snage sigurnosti koje su mobilizirale desetke i stotine hiljada muškaraca, u čije su se glavne zadatke ubrajale čistke stanovništva.
Tako su u Sovjetskom Savezu to bile jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova, u Njemačkoj nacistički SS, u Kambodži vojska Crvenih Kmera, a u Srbiji paravojne jedinice, poput Arkanovih “Tigrova”, koje su djelovale zajedno s Ministarstvom unutrašnjih poslova i redovnim vojnim jedinicama.
Genocidi su bili planski, a ne anarhične erupcije stoljetne mržnje
“Genocidi kojima je posvećena ova knjiga nisu bili anarhične erupcije stoljetne mržnje. Ubistva su se odvijala u širem okviru revolucionarne politike usredotočene na preoblikovanje sastava društava.
Unatoč nasumičnosti nekih ubistava, arbitrarnosti sudbine pojedinaca koji su postali žrtve ili preživjeli, djelovanje počinilaca uvijek je uključivalo neki stepen planiranja i odvijalo se u širem režimskom kontekstu dominacije i isključivanja”, navodi Weitz.
Knjigu je preveo Slavko Amulić.
Eric D. Weitz (1966) američki je historičar i redovni profesor na The City Collegeu u New Yorku. Prethodno je predavao na Univerzitetu Minnesote i održao gostujuća predavanja na univerzitetima u New Yorku te na Princetonu i St. Olaf Collegeu.
Izvor: Agencije