Američka strategija: Nastavlja se hrvanje s Rusijom i Kinom

'Hrvanje je u DNK supersile Sjedinjenih Američkih Država', kaže Ulrich Kühn (EPA)

Nova odbrambena strategija Sjedinjenih Američkih Država, kažu analitičari, nije donijela prevelika iznenađenja, a s njom se dodatno zaoštrava konfrontacija s Kinom i Rusijom. Pentagon je nedavno objavio novu vojnu strategiju SAD-a, u kojoj su kao glavni konkurenti označeni Kina, Rusija, Sjeverna Koreja i Iran.

To je, kako su ocijenili mediji, najnoviji znak da su se američki prioriteti pomjerili nakon više od 15 godina, tokom kojih se SAD fokusirao na borbu protiv terorizma. Predstavljajući novu strategiju, ministar odbrane James Mattis nazvao je Kinu i Rusiju “revizionističkim silama” koje “žele stvoriti svijet u skladu sa svojim autoritarnim modelima”.

Hans-Joachim Schmidt iz Hesenske fondacije za mirovne studije i proučavanje konfliktnih situacija kaže da to nije u potpunosti novi pravac, jer strateško takmičenje s Kinom postoji već neko vrijeme, a politički sukob s Rusijom porastao je posljednjih godina, pogotovo nakon krize u Ukrajini 2014. godine.

“Nove su dvije stvari: strateško takmičenje s Kinom i Rusijom stavljeno je na vrh liste prioriteta američke vanjske i sigurnosne politike. S tom strategijom dodatno se zaoštrava konfrontacija s Kinom i Rusijom, što će otežati buduću saradnju tih zemalja, npr., u rješavanju nuklearnog problema sa Sjevernom Korejom”, kaže Schmidt.

Zamijenjeni politički prioriteti

Dodaje da gotovo svaki novoizabrani američki predsjednik želi dati doprinos vanjskoj i sigurnosnoj politici.

“Tako da je već gotovo tradicija da, kad počne novi predsjednički mandat, nacionalna sigurnosna strategija i nuklearni položaj budu prilagođeni situaciji. Donald Trump sada stavlja naglasak na takmičenje s Kinom. Želi modernizovati nuklearne snage SAD-a. To, između ostalog, želi uraditi uvođenjem nove nuklearne krstareće rakete i drugim mjerama kako bi osigurao globalnu superiornost i vodeću ulogu SAD-a u svijetu”, ističe.

Po njegovom mišljenju, SAD ne posustaje u borbi protiv terorizma.

“Nakon što je grupa Islamska država Irak i Levant u Siriji i Iraku vojno razbijena, važnost borbe protiv terorizma opala je, ali je i dalje na dnevnom redu američke vanjske i sigurnosne politike. Politički prioriteti samo su zamijenjeni”, kaže Schmidt.

Stariji saradnik u bečkom Centru za razoružanje i neproliferaciju Ulrich Kühn smatra da je nova američka administracija sada, prije svega, vlada najava i simbolike. Nešto stvarno novo, kaže on, ne nudi ni nova državna odbrambena strategija SAD-a.

“I kad je Barack Obama bio predsjednik, postojao je tzv. ‘Pivot to Asia’ [okretanje ka Aziji], kako bi se spriječio ustanak nove supersile, Kine. I kad je Obama bio na vlasti, postojala je politika aktivnog pomjeranja Rusije iz postsovjetskog prostora. Hrvanje s velikim i srednjim silama nije ništa novo za Washington, a prije svega nije neka Trumpova vlastita politika. To hrvanje je u DNA supersile Sjedinjenih Američkih Država”, navodi Kühn.

Trump ‘poranio’ s nacionalnom strategijom

Prema njegovim riječima, ima smisla da jedna zemlja svakih deset godina odlučuje u kojem će pravcu ići vlastita politika.

“Od 2008. godine (posljednji sličan dokument donesen je te godine) mnogo se toga dogodilo na međunarodnoj sceni. Problem je više u tome što SAD već dugo nema fokusiranu i strogu vanjskopolitičku strategiju. U jednom trenutku ona se fokusira na širenje NATO-a, onda na slobodu Bliskog istoka, pa onda na borbu protiv terorizma i, sada, na hrvanje velikih sila. Sada se, prije svega, saveznici Washingtona pitaju: šta je prioritet SAD-a? Kakvu viziju svijeta ima SAD i šta želi postići? Na ta pitanja nova sigurnosna strategija ne daje odgovore”, jasan je Kühn.

Sigurnosni analitičar konsultantske kompanije INMS Denis Avdagić tvrdi da se nova odbrambena strategija SAD-a nastavlja na Trumpovu Nacionalnu strategiju sigurnosti, što je, ističe, prirodan slijed u slučaju takvih strateških dokumenata.

“To je najviši sigurnosni strateški dokument, koji predstavlja svaki predsjednik SAD-a, a sada je došao prilično rano, već u prvoj godini mandata, što nije bio slučaj kod prethodnika”, kaže on.

Trumpova nacionalna strategija sigurnosti, smatra Avdagić, predstavlja zaokret u odnosu na Obaminu, pa se i navodi teza da Kina i Rusija žele oblikovati svijet antitetički američkim vrijednostima i interesima. Tvrdi da je u vremenu Obaminog mandata izostavljen rad na odbrambenoj strategiji.

Drugačije vrijeme i predsjedničke vizije

“Tu odbrambenu strategiju stoga svakako treba gledati u direktnoj vezi sa strateškim dokumentom više razine. Pritom bih ocijenio da su oba dokumenta vrlo pragmatična, odnosno nude pragmatičan pogled na sigurnosne izazove. U kontekstu onoga što najviše privlači pažnju dijametralno je suprotno Obaminom pristupu, gdje se zagovarala saradnja, ali i da je činjenica kako te zemlje također nemaju isti pristup kao prije deset godina. Međutim, u obrambenom smislu ne vidim da je ovaj dokument donio neku veliku promjenu. Riječ je o deklasificiranom materijalu, koji, prije svega, pokazuje politiku. I nije donio prevelika iznenađenja.”

Posljednji takav dokument donesen je 2008, a prije toga 2005. godine. Avdagić pojašnjava da je to bilo drugačije vrijeme, drugačije predsjedničke vizije i pristup međunarodnoj saradnji.

“Međutim, svakako u razlogu izlaska takvog strateškog dokumenta nakon deset godina veliku činjenicu igra i uloga novog ministra obrane, koji ima dinamičniju ulogu od svojih prethodnika”, smatra.

Avdagić, kao i ostali sagovornici Al Jazeere, tvrdi da borba protiv terorizma nije izostavljena i da je nova strategija prepoznaje.

Izvor: Al Jazeera