Ambasador Makarević: Pakistan želi municiju iz BiH

Razgovarala: Vedrana Maglajlija

Nedim Makarević ambasador je Bosne i Hercegovine u Pakistanu od 2013. godine, a bilateralna razmjena sa ovom zemljom od 2014. je utrostručena.

Nakon napada na školu u Pešavaru u kojem je ubijeno 130 djece, snimio je muzički spot i pokrenuo kampanju kako bi potaknuo druge diplomate da skrenu pažnju na stradanje u ovoj zemlji.

Kako kaže, zbog toga je i dobitnik nagrade “Global Diplomat Excellence Award 2015” koju dodjeljuje Institut za mir i diplomatske studije u Pakistanu, iako je najmlađi ambasador u ovoj zemlji sa 78 diplomatskih predstavništava.

Kroz muziku je odlučio pomagati i djeci bez roditelja, okupivši još tri ambasadora – Japana, Danske i Australije, s kojima nastupa na brojnim humanitarnim koncertima.

Proteklih sedmica boravio je u Sarajevu kako bi učestvovao na Sarajevo Business Forumu, promovirao svoju knjigu Influence of IT Security on banks’ competitiveness, ali i doveo filmske producente iz Pakistana koji žele snimati u BiH.

Za Al Jazeeru govori gdje vidi šansu kada je u pitanju izvoz u Pakistan, ali i situaciji u Afganistanu, gdje BiH ima mirovnu misiju.

• Postali ste ambasador BiH u Pakistanu 2013. i u Afganistanu 2014. godine. To Vam je prva ‘pozicija’ u bh. diplomatiji te često za sebe govorite da ste nekarijerni diplomata, ali i da ste jako svestrani.

– Ja sam otišao iz Doboja u Njemačku 1992. i tamo završio fakultet. Onda sam počeo raditi na raznim inžinjerskim projektima za svjetske korporacije, većinom u Njemačkoj, ali sam radio u SAD-u i Francuskoj. Također, otvorio sam svoju firmu, doktorirao sam i profesor sam na jednom institutu u Njemačkoj. Imam nekoliko naučnih radova. Također sam se bavio karateom, te sam bio viceprvak Njemačke i viceprvak svijeta. Ideja je da koristim svo to iskustvo u diplomatiji, da pokažem da, iako smo mala zemlja, imamo ljudi koji mogu pokrenuti stvari. Recimo, bilateralna razmjena BiH i Pakistana od 2014. je utrostručena. Ja radim po jednostavnom receptu – tamo gdje ima problem, vidim šansu.

• Gdje vidite izvozni potencijal BiH i koje su to oblasti u kojima bi ova zemlja mogla sarađivati sa Pakistanom?

– Što se tiče onoga što BiH može ponuditi Pakistanu – broj jedan je municija, dakle namjenska industrija, sve u vezi drveta, metalni proizvodi i hrana. Ja sam ubijeđen da naše fenomenalno drvo, drvna industrija i namještaj mogu dobro proći u Pakistanu. Također, njima treba električna energija, ali oni su jako daleko, tako da se to ne isplati. Međutim, potrebni su im stručnjaci u toj oblasti, takozvani ‘know how’ i tu ja vidim ulogu Energoinvesta.

Međutim, mi imamo problem, recimo, da Energoinvest dođe u Pakistan,  jer ljudi se boje. Nekako, mi ovdje imamo percepciju da je to zemlja terorista, patnje, gladi, straha. Naravno, ima segmenta i toga, ali to je toliko prenapuhano u medijima. Svake sekunde se dešavaju ubistva u SAD-u, pa se ne priča o tome. GP Put Sarajevo, firma koja se bavi gradnjom, u Lahoreu je već nekoliko godina i nisu imali nikakvih problema, a bili su i u Pešavaru.

Zatim, imaju određeni metalni proizvodi koji njima trebaju i dijelovi za mašine, a koje mi proizvodimo. Jako interesantna bi im mogla biti i naša prehrambena industrija, pogotovo produkti koji imaju halal certifikat.

Ono oko čega bi se mi trebali potruditi u doglednoj budućnosti, jeste ponuditi im BiH kao turističku destinaciju, jer postoji ogroman interes za to, ali problem je u viznom režimu, jer Pakistanci ne mogu lako dobiti vize, niti postoje te turističke vize iz političkih razloga.

Ipak, smatram da je naša šansa u namjenskoj industriji, odnosno municiji.

• Prošle godine je fabrika namjenske industrije Igman isporučila Pakistanu snajpersko streljivo u vrijednosti blizu pola miliona eura. Ovu vrstu streljiva proizvode i Južna Koreja, Južnoafrička Republika i Velika Britanija, ali je posao dobila BiH. Da li postoje još neki dogovori, planirane isporuke oružja?

– BiH ima veliki potencijal u namjenskoj industriji, u smislu municije raznih kalibara i tenkovskih granata, prvenstveno fabrika Igman Konjic i Pretis Vogošća i tu možemo puno više da uradimo i to je nešto na šta ću se ja fokusirati.

Što se tiče posla sa Igmanom, to je zasluga ljudi u menadžmentu te kompanije. Ja sam lobirao u smislu da BiH bude favorit.

Postoje dogovori o isporukama i imamo dobre predznake da će se to ostvariti.

• Kakva je situacija kada govorimo o Afganistanu? U toj zemlji BiH ima svoje vojnike u sklopu mirovnih misija.

– U Afganistanu imamo naše vojnike i to je zemlja koja je u jako lošem stanju, u suštini ratnom stanju. Sedamdeset posto budžeta Afganistana dolazi iz dotacija, MMF-a, zemalja zapadnog svijeta. Onog momenta kada zapadni svijet prestane dotirati Afganistan, to će biti anarhija. Tako da sa tom zemljom nemamo niti jedan potpisani ugovor, a kamoli neku trgovinsku razmjenu. Za sada nisu sazrele okolnosti da mi nešto s njima ozbiljno radimo, jer se, recimo, ja tamo ne mogu ni kretati bez pancira.

Naši vojnici nikada tamo nisu imali bitnijih problema, niko od njih tamo nije ranjen ili poginuo, a oni su u najkritičnijem mjestu u Afganistanu, u Helmandu, gdje je veliko žarište i rade opasne poslove, osiguravaju konvoje, laka su meta.

Pakistan je, s druge strane, zemlja koja ima problema, ali funkcioniše i ima svoju industriju, atomsko naoružanje i moćnu armiju.

• Po Vašem mišljenju, Istok ima toliko toga da ponudi u smislu investicija. Jedan od razloga Vaše posjete glavnom gradu BiH je i učešće na Sarajevo Business Forumu gdje se pričalo o raznim investicionim projektima. Da li je bilo nekih ideja, prijedloga? Šta je do sada ostvareno, kada je u pitanju Pakistan?

– Bilo je dosta prijedloga i inicijativa na Sarajevo Business Forumu, ali kada govorimo o onome što je realizirano – realiziran je uvoz tekstila u BiH, postoje firme u Jablanici i u Sarajevu koje rade sa uvozom i izvozom prvenstveno tekstila, postoji jedna firma koja je medijator u vojnoj industriji.

Međutim, sve je to u povoju i ja vidim puno veći potencijal. To su sve ohrabrujući koraci, ali nezadovoljavajući, jer govorimo o nekoliko radnih mjesta. Dakle, kako sve to poboljšati – to je ono o čemu smo najviše pričali na ovom ekonomskom forumu.

Recimo, postoje mnoge stvari iz Pakistana od kojih bi BiH imala koristi. Tekstil im je fenomenalan. Naprimjer, za Svjetsko prvenstvo u fudbalu prošle godine sve su oni radili – od lopte do dresova. S tim da ja želim njih da animiram, ali ne u smislu da idu na izvoz, nego da otvore ovdje svoje pogone, da uvezu svoje polufabrikate, da sve to ovdje završe i isporuče prema EU.  Mi se još tretiramo kao postratna zemlja, nemamo kvota, imamo raznorazne povlastice koje su bitne u smislu izvoza, a njima su još bitnije zato što su oni puni kvota i restrikcija. Znači, da BiH ne gledaju kao malo tržište od 3,8 miliona stanovnika, nego da otvore pogone i krenu prema EU.

Pakistan ima i odličnu industriju hirurških instrumenata koji se izvoze u Njemačku dugo godina. Međutim, imamo situaciju da mi iz Njemačke uvozimo po tri puta višoj cijeni iste te skalpele i druge instrumente koji oni uvoze iz Pakistana.

• Doveli ste i filmsku ekipu iz Pakistana u BiH. O čemu se radi?

– Filmski producenti i režiseri su stigli u BiH i dogovoreno je snimanje, koje će početi sljedećeg mjeseca u Sarajevu. To je mjuzikl, ljubavna priča na bolivudski način i glumci će biti njihovi, ali firme koje će ih pratiti i oprema koju će imati – to je sve naše. 

Oni dolaze sa budžetom od 3,5 miliona dolara, i to su recimo ne radi o robnoj razmjeni BiH i Pakistana, ali je to direktni novac u BiH.

• Bili ste među prvim, ako ne i prvi diplomata koji je posjetio školu u Pešavaru gdje su talibani ubili 130 djece u decembru prošle godine. Govorili su Vam da nije sigurno, ali vi ste ipak otišli i pričali sa roditeljima, preživjelima…

– Ja sam bio prvi koji je posjetio mjesto napada. Upozorili su me da ne idem tamo, jer je bilo opasno. Međutim, ja nisam tim gestom htio da pričam o politici, u smislu ko je kriv za to, već sam došao samo da odam počast žrtvama, jer smatram da kao ambasador BiH na to imam posebno pravo, kao neko ko dolazi iz zemlje koja je prošla tragediju i zbog djece koja su ovdje pobijena, bez neke razlike ko su ta djeca.

Također, bio sam izrevoltiran – 17 ljudi je pobijeno u Parizu, a trese se cijeli svijet. Naravno, ne opravdavam te napade. Jako me pogodilo što niko od zapadnih diplomata nije htio ili nije smio da ode u Pešavar. Ne govorim o nekim svjetskim razmjerama kao što je bilo u Parizu, pa su dolazili ljudi sa svih strana svijeta, nego o svojim kolegama u Islamabadu, gdje imamo 78 ambasada.

• Zbog toga ste snimili videospot sa pakistanskim umjetnicima i pokrenuli projekat ‘Budi fer, budi, pravedan’. Da li je to dalo neke efekte?

– Da, onda sam izrevoltiran što nema reakcija pokušao da nađem neki drugi način da pošaljem tu poruku, pa sam odlučio da to uradim kroz muziku. Odabrao sam pjesmu The Beatlesa, a taj tekst je pisao jedan od najpoznatijih ljudi u svijetu muzike Paul McCartney. Njegov tekst govori ono što sam ja htio reći – da svi trebamo imati toleranciju jedni prema drugima.

Bilo je dosta pozitivnih reakcija i nakon toga je ipak 18 ambasadora otišlo tamo i poklonilo se žrtvama, tako da mislim da sam uspio malo skrenuti pažnju.

Također, mislim da je to jedan od glavnih razloga zašto mi je dodijeljena ova nagrada za najboljeg ambasadora u Pakistanu.

Inače, u Pakistanu sam organizovao i muzičku grupu ambasadora. U bendu su, osim mene, ambasador Japana, Danske i Australije. Nas četvorica sviramo na humanitarnim koncertima za djecu bez roditelja, za ljude obeljele od raka i sva ta sredstva koja se zarade idu u humantirane svrhe.

• Rođeni ste u Doboju, gdje ste završili osnovnu školu. Taj grad je bio jedan od najviše pogođenih u proteklim poplavama. Vi ste također pomogli da Pakistan pošalje pomoć u BiH?

– Mi smo dobili od Ministarstva vanjskih poslova listu šta je potrebno stanovnicima pogođenih područja, nakon čega sam se obratio pakistanskim institucijama i istog dana sve je odobreno. Već sljedećeg dana Pakistan je poslao avion Hercules sa 14 tona robe za poplavljena područja u višemilionskoj vrijednosti. Međutim, tu nije kraj – oni su nam dali i milion dolara sredstava te privatne priloge te je tako, recimo, fondacija iz Pešavara dala 20.000 dolara. Treba znati da je u to vrijeme i njihova zemlja bila pogođena velikim poplavama. To BiH ne treba zaboraviti.

Izvor: Al Jazeera