Allawi za AJB: Prijeti veliki rat sunita i šiita

Razgovarao: Mirnes Kovač

Malo je ljudi koji dublje i temeljitije poznaju situaciju u Iraku od Alija A. Allawija. Službovao je kao ministar trgovine i ministar odbrane u kabinetu koji je imenovalo Prelazno iračko vijeće (2003 – 2004) te kao ministar finansija 2005 – 2006. Musliman ši'ija bio je dio egzilantske iračke zajednice u Londonu.

Prije imenovanja na dužnost u iračkoj postratnoj vladi 2003. godine Allawi je bio profesor na Univerzitetu Oxford te viši gostujući saradnik na Princeton univerzitetu 2008 – 2009. Školovao se na MIT-u i na Harvardu.

Ugnjetavanje sunita

• Dominirajuća šiitska Malikijeva vlada optužena je za sistematsko ugnjetavanje sunita – koliko su ove optužbe istinite?

-Nesumnjivo je da Malikijeva vlada vrši teške oblike diskriminacije sunitskih grupa, pogotovo prema onima koji su, često bez opravdanja, označeni kao teroristi ili bivši Ba'athisti. Duboki osjećaj otuđenosti utjecao je na sunitske Arape u Iraku da se osjećaju kao da nemaju stvarnu moć odlučivanja. No, postoji i obrnuti osjećaj da sunitska zajednica nije prihvatila ili priznala da su promjene koje su se desile poslije 2003. trajne. 

Autor je nekoliko veoma zapaženih knjiga: “Okupacija Iraka: dobivanje rata, gubitak mira”, “Kriza islamske civilizacije” (koja je izašla i u bosanskom izdanju), a njegova posljednja knjiga nosi naslov “Fejsal I od Iraka”. Nagrađivani je autor, a britanski The Economist je njegovu studiju “Kriza islamske civilizacije” 2009. godine proglasio najboljom knjigom. Allawi je prošle godine osvojio 4. Mjesto na listi top 10 svjetskih mislilaca britanskog magazina The Prospect. Živi i radi u Londonu i Bagdadu.

Zbog izuzetno komplicirane situacije koja se posljednjih sedmica dešava u Iraku, upravo smo profesora Allawija odabrali za sugovornika.

• Cijeli svijet je uznemiren nedavnim događajima u Iraku. Šta se dešava tamo?

-Ukratko, Islamska država Irak i Levant, preimenovana u Islamsku državu (ISIL) koja je prerasla u zastrašujuću opozicijsku snagu u Siriji proširila se u Irak. U savezu sa arapskom sunitskom grupom preuzela je kontrolu nad velikim dijelom sjevernog i zapadnog Iraka, uključujući i Mosul, drugi po veličini grad u Iraku. Iračka vojska koja je rasporedila šest divizija na ovim teritorijama se srušila, zbog kukavičluka i/ili izdaje svojih viših oficira, i zbog lošeg morala, neefikasnosti zapovijedanja i nesposobne i korumpirane vlasti. ISIL su u napredovanju prema Bagdadu zaustavili kod Samarra pripadnici šitske vojne jedinice, kojom su upravljali irački vojni oficiri. Linija odbrane za sada je stabilna, iako je iračka vojska i policija povratila nekoliko područja koje je ISIL bio zauzeo.

Politički gledano, Irak je na mrtvoj tački, jer premijer Nouri al-Maliki insistira na tome da bi trebao ostati premijer jer je njegova stranka, na prošlogodišnjim izborima u aprilu, osvojila najveći broj mjesta u parlamentu. On se žestoko protivi širokoj koaliciji koja ga drži odgovornim za trenutnu situaciju i katastrofalnu politiku koja je dovela do nje. Također, prigovara mu se da ima snažne diktatorske sklonosti. U međuvremenu, ISIL se priprema da opkoli Bagdad.

Kurdi, koji su iskoristili kolaps centralne državne vlasti na sjeveru Iraka, te udvostručili veličinu njihove autonomne regije, zauzimajući veliku površinu sporne teritorije, uključujući i grad Kirkuk i njegova naftna polja, sada su u potpunosti protiv Malikija.

• Vaša procjena o proglašavanju ISIL-a halifatom? Je li to privremeni poduhvat ili dugogodišnji problem sa kojim će se Bliski istok suočiti?

-ISIL halifat je proračunati potez kojim se želi povećati vjerodostojnost ISIL-a u široj muslimanskom masi, posebno kod mladih kojima slika obnovljenog halifata može biti privlačna. To je ujedno i način za regrutovanje, objavljivanje proglasa čija je svrha izgradnja države, poricanje i odbacivanje sistema država na Bliskom istoku, te stvaranje privlačnosti prema simbolu sa snažnim ehom na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou.

• Ko su ključni igrači i koji su njihovi stavovi? Možete li nam reći svoje mišljenje – čiji ulozi su sada uključeni u Iraku? Saudijska Arabija protiv Irana? A gdje su tu Zapad, Turska?

 

Treća intifada

• Opet vidimo napetosti u Palestini, je li moguće izbijanje treće intifade?

-Neizbježno je njegovo izbijanje. Izraelska politika se zasniva na daljem cijepanju palestinske teritorije, okružujući i držeći ih u potpuno zavisnom stanju. To je potpuna dominacija Izraela nad historijskom Palestinom sa palestinskim rezervatima, bantustanima, na nekoliko pretrpanih mjesta.  

Glavni međunarodni igrači su:

1. Iran. Uglavnom se bavi očuvanjem šiitske moći u Iraku; održava koaliciju koja je održavala Bashara al-Assada na vlasti; koristi krizu u Iraku u svoju korist u nuklearnim pregovorima sa Zapadom; predstavlja se kao jedina regionalna sila koja može suzbiti, pa čak i eliminisati opasnost od ISIL-a. 

2. Saudijska Arabija. Pokušava preokrenuti trenutni uspjeh Irana preko svojih šitskih saveznika podržavajući sunitske arapske grupe; osigurava otpornost na sve udarce koji su rezultat podrške za džihadske grupe u Iraku i Siriji.

3. Turska. Slabljenje dominacije šija nad centralnom vlašću u Bagdadu podržavajući arapske sunitske grupe, posebno u sjevernim područijima. Održavaju privilegovani odnos sa Kurdima, osiguravajući njihovu ekonomsku ovisnost o Turskoj.

4. Sjedinjene Američke Države. Zaustavljanje širenja ISIL-a, kao i ograničavanje iranskog utjecaja. Stabiliziranje Iraka putem snažne podrške vladi široke koalicije. Izuzetno su neodlučni kada je riječ o pružanju direktnr vojne pomoći Iraku osim ukoliko se Amerika ponovno ne vrati u Irak.

• Koji su glavni razlozi, ili da budem precizni, šta su bili unutrašnji faktori zbog kojih je došlo do ove situacije u Iraku?

-Događaji u Iraku su kulminacija političkog procesa koji je kobno zakazao u procesu stvaranju jedinstvene vizije zemlje koju zajedno dijele sve iračke grupe. Za posljedicu to je imalo etničko-sektaške identitete, strahovi i zabrinutost su postali stalno prisutni, a pogoršale su ih podmitljiva i neizgrađena političke klasa. Nepostojanje odgovornih državnih institucija i jake autokratske crte koja dominira u izvršnoj vlasti je ovo stanje napravilo još gorim. 

• Ideologija haridžija danas dobiva na značaju zahvaljujući izvrsnom PR-u i dominaciji na društvenim mrežama. Shvataju li muslimani razmjere ove prijetnje?

-Porastom ideologije haridžija (ja je zovem vehabistička ideologija) mislim da muslimani nisu u potpunosti svjesni njene opasnosti za sebe i svoju vjeru. Rizik je taj što je „selazifacija“ islama sunija (šije imaju drugi problem) napredovala do te mjere da većina muslimana počinje prisvajati ono što je donedavno bila perspektiva manjine. To pruža plodno tlo ili za prihvatanje haridžiskih/vehabijskih pogleda na svijet kao reprezentaciju islama ili u najmanju ruku tolerisanje njegovih određenih aspekata.  

• Već neko vrijeme slušamo o „sveobuhvatnom ratu između šiita i sunita“ – koliko je on stvaran i koje su moguće posljedice za cijelu regiju?

-To je stvarna prijetnja i ona se već širi na cijeli Srednji istok. Sektaška rivalstva i mržnja su sada otvoreno izraženi na cijelom području, a postoje i jake sektaške struje u svim sukobima u Siriji, Iraku, Libanu, Bahreinu i Jemenu. To bi se moglo proširiti na Saudijsku Arabiju i na druge zemlje Zaljeva. Posljedice bi bile katastrofalne. Bliski istok ili zapadna Azija su konačno našli balans između sunitskih i nesunitskih muslimana. Prekid takvog stanja prilagodivosti bit će katastrofičan ako se granice ponovno počnu pomjerati i ako etničko čišćenje i raseljavanje stanovnika postane obrazac. 

Teritorija Kurda

• Nevjerovatno, „Pet miliona iračkih Kurda… proširilo je svoju teritoriju i do 40% u posljednjih nekoliko sedmica“ – kuda to vodi?

-To je već dovelo do zahtjeva za referendum o nezavisnosti. Malo je vjerovatno da će Kurdi dopustiti da se teritorije koje su oni osvojili vrate u prijašnje stanje. Malikijeva vlada odbila je priznati ove promjene i oni sada prijete Kurdima jezikom koji podsjeća na jezik iz vremena Saddama Husseina. Nema sumnje da će Kurdi ostvariti veliku autonomiju čak i do te mjere da se formira konfederalni odnos sa ostatkom Iraka, iako još ne punu nezavisnost.

 

• Veoma je očigledno da ISIL uništava svetišta, šiitske džamije u Iraku – kako bi ovo moglo narušiti srž iračkog društva?

-To je ključna strategija ISIL-a – uništiti vjerske simbole „heretika“ (šija) i „zabludjelih“ (sufija) – kako bi smanjili šanse za unutar-sektašku toleranciju i propagiranje vehabiske vizije islama. U posljednje dvije decenije u cijelom islamskom svijetu oni su nastavili sistematično uništavati doktrine šija, sufija, pa čak i tradicionalnog islama sunija u korist jednodimenzionalnog svijeta vehabija.  

• Nekih pet godina ste upozoravali na „konačnu krizu islamske civilizacije“? Imajući u vidu aktuelna dešavanja, šta biste danas rekli?

-Moram reći, na moju veliku žalost, da se zaključci koje sam donio u svojoj knjizi ostvaruju. Svjedoci smo da je kraj prvog vala modernog islama koji je počeo sredinom 19. stoljeća, a kojem je cilj ponovno osnažiti islam prividnim pokušajima njegove reforme i modernizacije. Ostali su nam propali politički projekti – „Selefizacija islama sufija“ i potpirivanje strašne sektaške mržnje. Sljedeći korak bit će nametanje haridžijskog/vehabijskog pogleda na svijet, na islam sunija. To bi moglo kratkoročno uspjeti, ali mislim da to neće potrajati jednostavno zato što je to stran i oprečan pogled na čovječanstvo i svijet.

• Koje je rješenje, ako ikako postoji, za trenutnu situaciju u Iraku. Je li prekasno?

-Glavna prepreka u pronalaženju rješenja za krizu u Iraku je očigledno odsustvo vodstva na državnom vrhu. Imamo prvoklasnu svjetsku krizu kojom upravljaju nekompetentni ljudi. Rezultat ne može biti dobar. Jedino dugoročno rješenje je zapravo regionalno rješenje, gdje bi sile iz tog područja – Turska, Iran i  Saudijska Arabija – koje podržava Amerika, Evropska unija, Rusija i Kina, sazvale međunarodni kongres na kojem bi se potaknulo na novi poredak na Bliskom istoku baziranim na decentralizaciji moći i izričitog priznavanja interesa i različitosti ovog područija. Također, male su šanse da se ovo desi. Bojim se, dakle, da ćemo nastaviti sa ovom tužnom situacijom dok neki drugi događaj ne potakne na neku vrstu rješenja ili se desi potpuni kolaps sistema.

Izvor: Al Jazera