Alfa Vučić vs. Delta Mišković

Vučić je Srbija, sve ostalo je i dalje Delta, piše autor (Arhiva)

Piše: Dragoljub – Draža Petrović

Jedan beogradski grafit iz “predvučićevskog” vremena glasio je: “Kosovo je Srbija, sve ostalo je Delta.” Aludirao je na okolnost da od Slavije do Kalemegdana nisi mogao da nađeš prodavnicu koja nije bila u vlasništvu kompanije Delta Holding.

Onda je nastupio “vučićevski” period i situacija je otprilike ovakva: Kosovo posle Briselskog sporazuma uopšte nije Srbija, a najveća srpska kompanija Delta i njen vlasnik Miroslav Mišković proglašeni su za arhineprijatelje Vučićeve vlasti. Dakle, sada glasi deviza: Vučić je Srbija, sve ostalo je i dalje Delta. Razlog je jednostavan: vlast smatra da svi koji su protiv Vučića predstavljaju – Miškovića.

Premijer Srbije, kao šampion populizma, naime, uhapsio je Miškovića odmah po dolasku na vlast, zbog, kako se navodi u optužnici, malverzacija sa putarskim preduzećima. Onda je najmoćniji privrednik Srbije platio rekordnu kauciju od 12 miliona evra, oduzet mu je pasoš i pušten je da se brani sa slobode.

U međuvremenu, sva Vučićeva medijska mašinerija krajnje paranoično o Miškoviću piše kao zlom čiki, koji uporno pokušava da ih sruši sa vlasti. Kako običan narod svuda, pa i u Srbiji, voli da vidi kako “i bogati plaču”, nađen je recept po kome se biračkom telu uporno sugeriše da je eventualni pad Vučića sa vlasti tesno skopčan sa povratkom bogatog Miškovića na vlast. Iako najpoznatiji srpski tajkun uopšte nije bio na vlasti, ali je kao, i Donald Tramp u Americi, često bio onaj ko se pita ili pomaže raznorazne političke partije.

‘Miškovićevi plaćenici’

U Vučićevim medijima tri godine traje jedna vrsta paranoičnog prikazavanja svih koji su protiv Vučića, od političara do novinara, kao “Miškovićevih plaćenika”.

Pred poslednje izbore, čak, Televizija Pink je postavila kameru na parking ispred zgrade Delte i snimila jednog novinara kako izlazi iz Miškovićeve kompanije, mada niko još nije uveo zabranu žurnalistima da se slobodno kreću gde hoće, pa i da posećuju sedište najveće srpske firme.

Apsurdno, među najžešćim promoterima teorije da je Vučić Srbija, a sve ostalo je Delta jesu ljudi koji su u toj zgradi boravili skoro češće nego zaposleni i blisko sarađivali sa Miškovićem u vreme njegove najveće moći, ali su mu naglo okrenuli leđa kada je vlast krenula u obračun sa njim.

Dragan J. Vučićević, recimo, glavni urednik provučićevskog tabloida Informer, koji se svakodnevno i brižljivo bavi linčovanjem Vučićevih političkih protivnika, svojevremeno je bio na čelu dnevnika Press, lista u većinskom vlasništvu Miškovića. Iz tog vremena ostala je Vučićevićeva izjava data pre šest godina povodom neke Deltine proslave, koja doslovno glasi: “Kad kažem Delta, mislim najveća firma u Srbiji. Prosto, bez uspešne Delte nema uspešne Srbije. To je tako. To je činjenično stanje, sviđalo se to nekome ili ne.”

Vučićević je sada glavni idolog teorije da Vučića i Srpsku naprednu stranku iza svakog ćoška vreba Mišković, jer je naprasno promenio mišljenje da “bez uspešne Delte, nema uspešne Srbije”, pa sad tvrdi da “bez uspešnog Vučića, nema uspešne Srbije”. To samo govori da je moral kvarljiva roba.

Šok u režiji Malog

I ostalim Vučićevim saradnicima svuda se priviđa “zločesti” Mišković. Gradonačelnik Beograda Siniša Mali, recimo, pre samo pola godine tvrdio je po televizijama da sve protivnike projekta “Beograd na vodi” koordiniše upravo vlasnik Delte.

“Da li je razlog što, ako se desi ‘Beograd na vodi’, Mišković neće napraviti svoju Luku Beograd, neće zaraditi desetine miliona evra, već će korist imati građani? Da li je problem što će neki Vučić ili Mali realizovati projekat, a ne Demokratska stranka i Mišković?”, pitao je gradonačelnik Beograda sredinom 2015. godine.

Ovih dana nastupio je šok: isti taj Mali pojavio se u četvrtak na proslavi 25 godina kompanije Delta u beogradskom hotelu “Kraun Plaza” i sedeo na počasnom mestu, odmah pored Miroslava Miškovića. Objavljena je i fotografija na kojoj nazdravlja sa njim. Okolnost da najbliži saradnik srpskog premijera odaje počast “arhineprijatelju” zbunila je i provučićevske medije.

Tek dva dana posle proslave Informer je objavio sliku Malog i Miškovića, uz potpis: “Nož u leđa Vučiću?”, iako je svima jasno da Mali predstavlja vrstu funkcionera na “daljinsko upravljanje”, dakle onih koji pre svake odluke prvo konsultuju “svemogućeg i sveznajućeg” premijera. Zato je nemoguće da Vučić sve to nije unapred znao ili odobrio.

U nekoj drugoj državi bilo bi logično da predstavnici vlasti prisustvuju svečanostima firme koja je najveći poreski obveznik u regionu, ali je to u Srbiji postalo neviđena atrakcija baš zato što je vladajuća ekipa, u sopstvenoj paranoji, obeležila Miroslava Miškovića kao nekakvog Darta Vejdera za rušenje reformi i kočničara “galopirajućeg” blagostanja i prosperiteta.

Bežanija već počela

Opet, suđenje Miškoviću upravo ulazi u završnu fazu, a dežurne račundžije već obračunavaju koliku bi odštetu od države on mogao da zatraži zbog gomile poslova koji su mu propali usled hapšenja, boravka u pritvoru i kasnijeg suđenja, uključujući tu i negativnu kampanju provladinih medija.

Ima onih koji smatraju da je nekako najlogičnije da, u slučaju oslobađajuće presude, odšteta Miškoviću bude plaćena iz budžeta Srpske napredne stranke, koja je apsolutnu vlast zapravo i osvojila tako što je ekspresno uhapsila jednog od najmoćnijih Srba kako bi pokazala glasačima da “nema zaštićenih”.

Ruka pomirenja Malog prema Miškoviću liči na nešto što se ne tako davno desilo: kao što je bilo onih koji su bežali od njega kada ga je Vučić proglasio za državnog neprijatelja broj jedan, nije isključeno da su sada pojedini već počeli bežaniju, ali u suprotnom smeru…

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera