Alenka, Bandiera i Dubravka: Nek’ se pjeva…

Dubravka Šuica je u deset-petnaest godina stekla nekoliko vila vrijednih par miliona eura

Piše: Damir Petranović

Bivša premijerka Slovenije Alenka Bratušek do danas se vjerojatno već smirila i tjedan dana nakon fijaska u Bruxellesu valjda kod kuće plijevi korov i zalijeva vrt. Nije postala potpredsjednica Europske komisije, pa što – osim manje plaće, imat će i manje odgovornosti. Neće se brinuti o europskoj energetskoj strategiji, o kojoj ionako ne zna skoro pa ništa. A može konačno početi učiti engleski jezik, koji govori na dosta tužnoj razini.

Priča o kandidaturi Bratušek za jednu od najviših političkih funkcija u Europi bizarna je iz kojeg god kuta pogledaš: nominirao ju je novi europski “premijer” Jean Claude Junkcer, usprkos protivljenju same Slovenije. Onda ju je denuncirao njen domaći politički protivnik Janez Janša, koji je u široki svijet slao njene kompromitirajuće snimke, i to – pazi sad! – iz svoje udobne zatvorske ćelije.

Alenka Bratušek asocira na Jadranku Kosor, koja je nakratko zasjela u premijersku fotelju i skoro dvije godine demonstrirala zadivljujuću nekompetentnost.

Pa se nesretnica pogubila i na samom saslušanju u Europskom parlamentu, gdje je bilo naprosto dirljivo gledati je kako se koprca pod rafalnom paljbom zapanjenih zastupnika. Pa su je sve na koncu svi odrekli. I onda se još malo propela s dva-tri uvrijeđena statusa na Facebooku, spakirala kofere i vratila kući.

Nas iz Hrvatske Alenka Bratušek u jednom trenutku neugodno je asocirala na Jadranku Kosor. Sjećate se nje, to je ona gospođa koja je, čudesnim spletom okolnosti, nakratko zasjela u premijersku fotelju i skoro dvije godine demonstrirala svoju zadivljujuću nekompetentnost. I ona je imala problem s engleskim: nekim zabezeknutim mađarskim turistima, koje je zaskočila na državnoj granici, pred kamerama je objašnjavala da je bila u Mađarskoj “the day after yesterday” (dakle, “dan nakon jučer”).

Ratovanje ‘crvenih’ i ‘crnih’

Uglavnom, cijela ta priča kotrljala se Bruxellesom nekoliko dana, s par usputnih izleta do Ljubljane, a do naših zaostalih krajeva, po običaju, došli su samo repovi. Malo toga oko fascinatne neupućenosti nesuđene potpredsjednice Europske komisije i ama baš ništa o energetskoj politici Europske unije ili budućoj europskoj energetskoj uniji, ali smo, s druge strane, zatrpani informacijama da je u širokom društvu na nekom partizanskom derneku pjevušila pjesmu Bandiera rossa (Crvena zastava). I to, nota bene, dok je još bila premijerka Slovenije.

Tako to obično biva kad mediji grabe za klikovima, pa se nekritički kače na jednu informaciju koja ima najbolju prođu: najprije su prenijeli da je uznemirena Dubravka Šuica iz Hrvatske demokratske zajednice skočila na Bratušek i optužila da je “najveća komunjara”, onda je ova odgovorila da se radi o “slovenskoj slobodarskoj pjesmi”, pa su se javili neki drugi Slovenci i Hrvatima spočitnuli ustaške pjesme…

Dubravka Šuica je skočila na Alenku Bratušek i optužila je da je ‘najveća komunjara’, a ova je odgovorila da se radi o ‘slovenskoj slobodarskoj pjesmi’.

I tako, u tili čas sve je počelo nalikovati anonimnim raspravama i prepucavanjima na internetu. Ratovanje “crvenih” i “crnih” u Hrvatskoj je ionako vječno u modi.

Alenka Bratušek, naravno, nije izgubila poziciju Europskoj komisiji samo zato što je pjevala “… evvivo comunismo e la liberta…” (živio komunizam i sloboda), makar joj to sigurno nije pomoglo na saslušanju u Europskom parlamentu, instituciji koja je službeno osudila komunizam kao totalitarni režim. Da se pokazala stručnom i sposobnom, vjerojatno bi joj tek zamjerili što se kao kakva šiparica oduševljavala propalom ideologijom i potom pustili da se bakće s europskim elektranama i dalekovodima.

Pjevajte, drugovi i drugarice

Jer, političarima u Europi Bratušek je itekako poznata: kao kratkotrajna premijerka Slovenije, ona je nabrzinu pokušala rasprodati sve što je od javne imovine zatekla i po tom svom neoliberalnom pristupu sasvim sigurno ne spada ni u red zagovarača državnog intervencionizma, a kamoli komunizma. Ta bi, što se u Dalmaciji kaže, i mater prodala samo da prosperira i po toj svojoj osobini sigurno je Europi odgovarala.

Živio komunizam, kažete? Zanimljiv je taj slučaj Bratušek, gotovo jednako kao slučaj spomenute Dubravke Šuice, bivše gradonačelnice Dubrovnika i žestoke HDZ-ovke, kojoj nije smetao partizanski general i svojevremeno veliki komunist Franjo Tuđman. Samo što je ona nešto starija i politički mudrija, pa bi svoj salto mortale znala rječito obrazložiti. Ima ona političkog iskustva, a to se u Hrvatskoj najčešće mjeri u količini osobne imovine. Šuica je, recimo, u deset-petnaest godina stekla nekoliko viletina vrijednih par milijuna eura.

Dubravka Šuica ima političkog iskustva, a to se u Hrvatskoj najčešće mjeri u količini osobne imovine.

I dok se tako njih dvije čupaju u Bruxellesu, kod nas na Balkanu čerupaju se “ustaše” i “partizani”. Jedni likuju zbog tehničkog nokauta, a drugi su se – pogotovo novinari i kolumnisti starije generacije – dovezali te nesretne pjesmice Bandiera rossa i mahom, bez suvislih argumenata, gotovo autistično ponavljaju da su je “pjevali i pjevat će i dalje”.

Pa, pjevajte, drugovi i drugarice. Samo, ako je najčvršća karika na koju se možete osloniti i najveći simbol te imaginarne borbe baš Alenka Bratušek, onda će na pjesmi sve i ostati. Oda komunizmu iz usta osobe koja je u praksi valjda najveća antikomunistica je najbolji dokaz da komunizam ne samo da je pokojni, već i debelo zaudara.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera