Oglasi

Aleksandra Nina Knežević: U stećcima je mudrost prošlosti za budućnost

Grafička dizajnerica za Al Jazeeru govori o naslovnicama knjiga koje ilustruje, ali i savremenom čitanju simbola koje baštine narodi Bosne i Hercegovine.
Knežević trenutno za izdavačku kuću Buybook radi naslovnicu za peto izdanje Harryja PotteraUstupljeno Al Jazeeri

Entuzijazam, istrajnost, ljubav, odlučnost, borba, upornost, kreativnost, hrabrost, buđenje, senzualnost motivi su koje, iz prošlosti naših predaka, iščitava iz stećaka grafička dizajnerica Aleksandra Nina Knežević (Sarajevo, 1973).

Njen rad prepoznatljiv je na naslovnicama knjiga koje ilustruje, ali i savremenom čitanju i umjetničkoj interpretaciji simbola koje baštine narodi Bosne i Hercegovine.

Upravo u tome ova umjetnica nalazi potencijal da se djeci i mladima približi tradicija i da na pozitivnim porukama u njima grade budućnost. Posljednjih nekoliko mjeseci dio je ekipe koja realizacije projekt "Our Future" sa djecom i mladima.

Ova svestrana umjetnica trenutno za izdavačku kuću Buybook radi naslovnicu za peto izdanje Harryja Pottera (Harry Poter i Red feniksa) i kaže da su joj se počeli javljati kolekcionari knjiga Harry Pottera da im potpiše knjige, nacrta nešto, da urade intervju...

  • Pandemija vijesti o raznoraznim domaćim i svjetskim aferama prekrila je vrlo važan i znakovit projekt na kojem sada radite 'Our Future'. Dizajnirate voz između Sarajeva i Istočnog Sarajeva i u njega ugrađujete dječije vizije budućnosti. Kakve motive djeca projektuju za budućnost i o kakvoj je inicijativi riječ?

- Radi se o projektu izrade murala na lokaciji Dobrinje, gdje se nalazi jedan jako dugačak neiskorišten prostor. Udruženje Pogon iz Sarajeva radi projekte vezane za murale, odnosno zidne slike, pozivajući uvijek mlade ljude, umjetnike da doprinesu svojim idejama uljepšavanju grda. Vrlo važan segment njihovog rada je edukacija. Prije nekoliko godina sarađivali smo i na projektu Pop Art Festival, ali i na pronalaženju rješenja za zid u Radićevoj ulici u Sarajevu, gdje se sada nalazi mural Pjevač.

"Our Future Community" projekt zamišljen je kao radionica za mlade koji će napraviti radove koji će povezati gradove Sarajevo i Istočno Sarajevo, a odgovoriti na teme o ljubavi, zajedništvu, prosperitetu, brisanju granica, miru, budućnosti.

Učestvovali su mladi iz oba grada, a na kraju smo izabrali tridesetak radova. Zbog situacije sa pandemijom, radionica se odvijala preko online platformi. Projekt je rađen uz podršku američke Ambasade u Sarajevu.

Ustupljeno Al Jazeeri

Zid na kojem treba biti mural dugačak je i uzak, pa sam odlučila da ga pretvorim u voz koji povezuje dva grada. U prozorima se nalaze radovi učesnika/ca radionice, a "prozor" simboličano akcentuje ideju koju promovišemo, predstavlja nove mogućnosti, nova stvaranja, početke, buđenja, poglede, mišljenja i stavove.

Radovi izlaze iz okvira prozora, što dodatno daje akciju, ritam kompoziciji. U blizini zida na kojem će biti mural se nalazi se autobuska stanica, savršeno uklopljena u ideju voza, tako da je i ona na neki način dio cijele priče i kompozicije.

  • Ima li neka poveznica među radovima – simbol koji se ponavlja?

- Mladi ljudi su već odavno usmjereni na simbole, ikonice, putem raznih elektronskih platformi, socijalnih mreža, tako da za njih nije bilo teško pronaći jedan konkretan simbol i iskoristiti ga kao dio njihovih želja, emocija.

Na radovima su često predstavljali ptice, srca, cvijeće, grad, čak i cijela pjesmu na jednom radu. Motivi se referiraju na ideju koju smo predložili i raduje me da sam vidjela u radovima da mladi vide pozitivnu mogućnost života na ovim prostorima i čini mi se da istinski žele da prevaziđu okolnosti koje nas ograničavaju, stagniraju i čine nezadovoljnim.

  • Posljednjih nekoliko godina radili ste više projekata koje su namijenjeni mladima i djeci: za Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine bojanke sa motivima ćilima i stećaka, radionice Bosančice za djecu, za hrvatsku izdavačku kuću Kreativna mreža radite slikovnice. Koji je okidač bio da baštinu kroz jednostavne i edukativne forme ponudite djeci?

- Lako se povezujem sa dječijom energijom, maštom, razmišljanjem. Pristalica sam ideje "zadrži dijete u sebi", tako da uvijek krenem od sebe, šta bi ja voljela čitati, gledati a to uvijek bude nešto iz dječije, razigrane perspektive. Istovjetno sam pristupila kada sam istraživala motive sa ćilima, stećaka i uopšte istorijskog naslijeđa. Krenula sam od osnovnih, jednostavnih motiva koji su razumljivi djeci kroz igru, bojenje, crtanje. Mnogo odraslih osoba voli na opušteniji način, kroz igru da uči nove stvari.

Na radionicama Bosančice za djecu nisu samo djeca učestvovala, puno odraslih osoba je uživalo slušati i crtati zajedno sa djecom, bilo je tu raznih generacija. Svi smo mi djeca pred novim stvarima i tako treba da se ponašamo, bez ikakvih ograničenja i stida.

Već duže vremena sarađujem sa hrvatskom izdavačkom kućom Knjiga u centru i Kreativna mreža. U posljednje vrijeme su to slikovnice koje se odnose na putopise, gdje se predstavlja život djece u nekim drugim zemljama i kulturama, kao što su djeca Sahare, djeca Himalaja, djeca Kambodže, Kurdistana, Indije… Veseli me rad na knjigama za djecu, a naročito kada poslije vidim da i djeca uživaju u njima.

  • Prošle godine u okviru izložbe koja je upriličena u sarajevskoj galeriji Brodac prikazali ste simbole sa srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika na drugačiji način – u kroki crtežima obojenim u crveno, crno i bijelo pripovijedaju živu na neki način veselu priču. Šta Vas je potaklo da ih tako prikažete?

- Godinama me inspirišu razni simboli, simboli gradova, simboli ćilima i uopšte ove stilizovane forme, koje mogu da budu i logotipi ili ikonice kada se svedu na mali format, a opet ostanu prepoznatljive.

Tako je bilo i sa motivima sa stećaka, koji su vezani za naše kulturno naslijeđe, a koje smo zanemarili, potisnuli, i izbacili kao dio našeg naslijeđa. Privlačna mi je ideja o osavremenjivanju motiva i načina na koji mogu biti predstavljeni savremnoj publici. Na taj način im se daje neka nova dimenzija, prepoznatljivost, vizualizacija u korak sa vremenom. Novim čitanjima, putem digitalizacije, pretapanja iz starog u novo stanje, njihova čitljivost postaje veća. Mladim ljudima nije više nepoznat pojam stećka, oni sada znaju i par motiva koji su karakteristični za njih.

Ilustracije na radovima koje sam predstavila u galeriji Brodac u decembru prošle godine stilizovane su i pojednostavljene. Vizuelno gledano to su grafičke forme koje su brzo čitljive, pročišćene, svedene na jasnu informaciju koja je lišena suvišnih detalja. Komuniciraju na prvu sa posmatračem, naročito ako su svedene na jednu ili dvije boje. Za moje ilustracije stećak je bio inspiracija, ali kroz malo drugačije čitanje, životnije čitanje koje sam sa srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, predstavlja kroz formu kroki crteža i na kraju, plakata.

  • Kakve su semiotičke mape na njima?

- Tragajući za motivima na stećcima, primijetila sam da su uglavnom veseli, pozitivni, slave život. Na njima vidimo jako često motive kola - ljude koji plešu u kolu, parove, muškarce i žene, ljubavnike, porodice. Tu su i simboli sunca, mjeseca, zvijezda, spirala, cvijeta, loze, grozda, ruku, ptica.

Radove sam nazvala u skladu sa tim simbolima: Entuzijazam, Istrajnost, Ljubav, Odlučnost, Borba, Upornost, Kreativnost, Hrabrost, Buđenje, Senzualnost. To su i karakteristike koje nose ovi motivi sa stećaka, a i govore puno o našim precima, a vjerovatno i o nama, njihovim potomcima. Mislim da u svima nama ima puno više vjere u nešto lijepo i iskreno i da treba da se ponovo povežemo sa tim osobinama. U stećcima je prošlost, sadašnjost i mudrost za budućnost.

  • Koliko na nova čitanja stećaka utiče okvir u kojih ih stavlja poezija Maka Dizdara ili novija Nenada Tanovića? Koliko je Vas nadahnula poezija u tumačenju?

- Za projekt Pišem ti bosančicom, koji je bio 2015. godine, radila sam font Bosančica i tako je krenulo vizuelno istraživanje ovih simbola.

Ove godine sam čitala Epitafe Nenada Azijusa Tanovića i uradila nekoliko ilustracija za njegovu knjigu Epitafi bosanskih duša, koja me je potakla da pored već istraženih i postojećih motiva, napravim svoje viđenje crteža sa stećaka.

Svako vrijeme donosi svoje viđenje stvari, ali nije to neko različito viđenje, samo je pretvoreno u novi jezik, novu formu, ustvari svi govorimo o istim stvarima samo na različit način. Kad sam bila mala, u stanu smo imali knjigu Maka Dizdara Kameni spavač, jako lijepo urađena oprema knjige, sa crtežima i pregradnim papirima, pausima. Oduševljavala me kreativna oprema te knjige, ali i moćni tekstovi, pjesme Maka Dizdara. Doživljavajući tada veliku inspiraciju sa slikom i riječi, u isto vrijeme, vjerovatno sam ja to sve mnogo kasnije prenijela u svoj rad.

  • Možemo li u skorije vrijeme očekivati da vidimo i animacije simbola sa stećaka na digitalnim platformama?

- U posljednje vrijeme zainteresovana sam crtež prebaciti u pokret, tako da radim pomalo na učenju animacije i to me veoma privlači. Vidjećemo šta će od svega toga ispasti. Privlačne su mi jako i kratke animacije simbola koje koristimo na našim socijalnim mrežama, pa ću sigurno probati i u tom pravcu da oživim kulturno naslijeđe. Sa animacijom sam se prvi put susrela prošle godine kada sam dobila zadatak da animiram pjesmu Ahmeda Burića "Maternji jezik". Spoj riječi, muzike i vizuelne podrške svega toga me privukao, tako da već sada radim još jednu animaciju za istog autora.

  • Iz tradicije ovdašnjih naroda obradili ste različite simbole i napravili fontove koji su se kao suveniri našli u domovima mnogi turista koji su posjetili Sarajevo. Da li dovoljno i pravilno prezentiramo svijetu svoju baštinu?

- Naši preci su ostavili bogato kulturno, vizuelno naslijeđe, a naš zadatak je da to prenosimo dalje i također ostavimo nešto iza nas za nove generacije. Ima još puno interesantnih i neistraženih motiva u Bosni i Hercegovini. Važno je stvarati i otkrivati nešto novo, radije nego stalno kopirati postojeće.

Skloni smo da ne razmišljamo puno kada predstavljamo kulturno naslijeđe, odnosno kada jedan motiv postane komercijalan i popularan, svi pokušavamo da ga maksimalno iskoristimo i ponavljamo. Ima mnogo drugih motiva, ne moramo da kopiramo jedni druge. Osim toga, i taj jedan motiv se može prikazati na hiljade načina, samo treba upotrijebiti maštu.

Ustupljeno Al Jazeeri

Sarajevo Dingbats su simboli grada koji su prvobitno rađeni kao Dingbats font (font koji sadrži umjesto slova druge simbole), kasnije se projekt Sarajevo dingbats proširio i uvrstio u svoju kolekciju i simbole sa bosanskog ćilima, bosančicu, stećke. Tako su nastali font Bosančica, Dingbats font Stećak, knjiga Bosančica za djecu i suveniri sa svim tim motivima.

Nisam htjela da projekt postane previše komercijalan i da "iskače" sa svakog ćoška u gradu. Važno mi je da sam maksimalno uključena u izradu proizvoda i da moja ljubav i energija prođe kroz svaki od proizvoda, a to se vjerujem osjeti.

Drago mi je da su simboli koje sam radila za grad prepoznati i od struke, ali i od turista i mislim da su doživeli maksimalan uspjeh. Na godišnjoj smotri stvaralaštva u Bosni i Hercegovini, godišnjoj izložbi Collegium Artisticum, dobili su Grand Prix nagradu.

  • Vaš rad je prepoznatljiv na naslovnicama mnogih knjiga koje je publikovala izdavačka kuća Buybook. Posljednjih godina, osim što dizajnirate naslovnice, Vi ih i istražujete. Jeste li došlih do nekih zanimljivih spoznaja?

- Posljednjih godina u sklopu master studija, izabrala sam istraživati naslovnice knjiga koje su nastale sa početkom štampe u Bosni i Hercegovini. Među njima ima jako starih knjiga, sa jednostavnim naslovnicama ili čak bez njih, ali i knjiga sa naslovnicama koje predstavljaju početak dizajna na ovim prostorima. Naslovnice u izdanju Svjetlosti, Veselin Masleše, Prve književne komune Mostar...

Veliko je zadovoljstvo istraživati i vidjeti kako je način, tehnologija izrade knjige i naslovnica prolazila kroz razne faze, uticaje. Ove naslovnice imaju i veliki uticaj svjetskih trendova i uopšte razvoja štampe, otvaranja dizajnerskih, stručnih škola kod nas. Već dugo vremena i sama radim knjige, naslovnice, ali i dizajniram knjižne blokove, ilustrujem, odlučujem koji fontovi su najbolji za prelom knjige, odnosno čitanje, a koji za naslovnice.

Sve to mi je pomoglo i olakšalo da bolje razumijem kroz šta su sve prolazile naše kolege kada se drugačije i mnogo teže opremala knjiga. Iako su bili mnogo skromniji uslovi, naslovnice koje sam pronašla u tom svom istraživanju, nimalo ne zaostaju po kvalitetu, neke su čak i za danas inovativne, privlačne, 'svježe' u svojoj ideji. Iako je danas i štampa knjige puno jednostavnija, pa samim tim i jeftinija, u periodu poslije Drugog svjetskog rata, jako puno se štampalo knjiga, svih sadržaja - popularnih, dječjih, filozofskih, biografskih, udžbenika, časopisa.

Tu su i knjige Kulturno naslijeđe koje bih posebno izdvojila po svojoj opremi, tvrdi uvez presvučen platnom sa dodatnom prozirnom omotnicom na kojoj je sito štampom odštampan crtež, naslov ili logo. Logo za ovu biblioteku je nastao kao dio crteža koji je radio Juraj Naithart za knjigu Ukrasni motivi na stećcima (Marian Barbara Wenzel), pa je iskorišten kao simbol koji će biti zastupljen na svim knjigama ove biblioteke.

Istraživanja naslovnica knjiga iz ovog perioda je jako zahtjevan posao, nadam se da ću uspjeti sve da pretvorim u jednu zanimljivu knjigu.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.