Al Jazeera u tunelima Gaze

Foto: Mohamed Harb Productions

Procjenjuje se da 7.000 stanovnika Gaze pokušava zaraditi za život radeći u tunelima koji se prostiru ispod južne Gaze do Egipta.

Biznis u Gazi znatno se oslanja na mrežu više od 500 tunela.

Kroz tunele se krijumčare građevinski materijal, hrana, lijekovi… Koriste se, i za prelazak ljudi s jedne na drugu stranu.

Radnici rade neprestano. Kopaju tunele primitivnim alatkama. Ljudi pužu kako bi prošli kroz tunele, a stoku improvizovanim dizalicama izvlače iz tame podzemnih puteva.

Tuneli su široki samo jedan kvadratni metar, a jedan radnik opisuje ga kao “malo veći mrtvački sanduk”.

Profit ostvaren od šverca kroz tunele procjenjuje se na 700 miliona dolara godišnje, u ekonomiji koja je porasla 20 posto 2011. godine.

Opasan posao

Biti vlasnik tunela je unosan biznis. Vjeruje se da postoje stotine “milionera iz tunela”. Jedan od njih, maskiran i identifikovan samo kao “Kralj tunela”, kaže kako su tuneli zapravo jedini izvor prihoda stanovnicima Gaze, jer su hiljade njih izgubile poslove u Izraelu, te jedini način prelaska u Egipat studentima, bolesnima i drugima. 

Ali, gradnja i rad u tunelima je veoma opasan posao.

“Poludio sam. Svi moji prijatelji s kojima sam radio su poginuli. S Khaledom sam spavao na istom dušeku, jeli smo zajedno, a odjednom ga nema”, kaže Mahmoud.

Mahmoud Ramlawi zakleo se da se nikada neće vratiti na rad u tunelu nakon što je njegov rođak i najbolji prijatelj Khaled nastradao 2009 – jedan od 400 ljudi koji su izgubili živote u tunelima.

Ali, potreba za zaradom primorala je Mahmouda da se vrati u tunel, gdje zarađuje kako bi prehranio širu porodicu.

Sanja o novom poslu, ali trenutno nema drugih opcija. Svakog radnog dana svjestan je da bi se tunel mogao urušiti ili da bi mogao postati žrtva bombaškog napada. Svake sedmice ljudi ginu u tunelima Gaze.

Film “Tuneli Gaze”, emitovan na Al Jazeeri English, rad je mladog autora Mohameda Harba iz Gaze. Ovo je nesvakidašnja priča o životima i radu muškaraca koji grade i rade u tunelima, poznatim kao podzemna žila kucavica ekonomije Gaze.

Svi prelazi prema Gazi blokirani su od 2007, što znači da je teško nabaviti hranu i gorivo. Prodaja osnovnih prehrambenih proizvoda  postala je odličan izvor prihoda.

“Moj film prikazuje dnevnu borbu za život u Pojasu Gaze, što je rezultat opsade koja utiče na više od milioni i po ljudi. Kopnena, morska i vazdušna blokada znači propast za tako malu teritoriju, zbog koje je dnevni život gotovo prestao”, kaže Harb.

“Mnogi radnici su izgubili živote radeći u tunelima, dok su se drugi, uglavnom vlasnici bizinisa, obogatili.

Nema sumnje da su tuneli umanjili posljedice tragedije po narod u Gazi, pogotovo studente ili pacijente koji moraju putovati van teritorije kako bi koristili bolje usluge u Egiptu”, kaže Harb.

“Mnogi nezaposleni stanovnici Gaze vjeruju da je rad u tunelima jedina opcija koja im je dostupna. Zbog toga je Gaza transformisana u jedan sasvim drugi grad – grad tunela”, kaže Harb.

“Potrebno je tri do pet mjeseci da se izgrade ovi ilegalni podzemni putevi, a procjenjuje se da u tunelima radi blizu 3.000 radnika.”

“Gotovo sedam godina nakon što su Egipat i Izrael blokirali Gazu ova palestinska teritorija suočava se sa političkim problemima i ekonomskim izazovima, pogotovo nakon što je egipatska vojska nedavno uništila većinu tunela”, dodaje Harb.

“Zbog nedavnih akcija egipatske vojske, posljedice blokade su sve gore – polunadrealne. Uprkos izazovima, stanovnici Gaze nastavit će da pronalaze nove načine da prežive i imaju nade za svoju zemlju.”

Gubitak prijatelja

Mahmoudov rođak i prijatelj Khaled i njegova porodica živjeli su u izbjegličkom kampu Bureij u centralnoj Gazi.

Nakon što se oženio Khaled je bio u dugovima koje nije mogao da otplati. Zbog opsade Gaze, takođe, nije mogao da nađe posao i vjerovao je da nema drugog izbora nego da radi u tunelu.  Njegova porodica se protivila, jer su bili svjesni opasnosti tog posla.

“Poručujem ženama Gaze: Jedite brašno i so, ali ne rizikujte živote svojih muževa. Ne pustite im da poginu u tunelu čak i ako gladujete”, kaže Bassamova udovica.

Khaled je poginuo kada se urušio tunel u kojem je radio u junu 2010, ostavljajući za sobom trudnu suprugu.

Dok Mahmoud sjedi u tunelu na mjestu gdje je poginuo Khaled, njegov kolega priča: “Egipćani su rekli da će tunel biti bombardovan. Bombardovanje je počelo na mjestu gdje se ukrštaju dva tunela. Ljudi su radili u tunelu. Jedan udar mogao je ubiti 30 do 40 ljudi. Ne znam šta se desilo nakon bombardovanja. Nakon nekog vremena preživjeli su počeli da izlaze i za sobom su vukli beživotna tijela svojih kolega. Mnogi su se ugušili od gasova. Izvukli smo ih i poslagali njihova tijela na zemlju. Dva tijela su i dalje u tunelu.”

Khaledovo obezglavljeno tijelo pronađeno je osam sati kasnije.

“Poludio sam. Svi moji prijatelji s kojima sam radio su poginuli. S Khaledom sam spavao na istom dušeku, jeli smo zajedno, a odjednom ga nema. Moj brat Mohammad i ja smo odlučili da idemo drugdje da radimo”, kaže Mahmoud.

Međutim, dvije godine kasnije Mahmoud se vratio radu u tunelima jer nije mogao pronaći drugi posao.

Počeo je raditi s prijateljem Bassemom Khadrom, ali nedugo zatim, u januaru 2013, i Bassem je nastradao.

“U zimu se tunel urušio. Bili smo zatočeni. Vikao sam, ali nije bilo glasa izvana. Gušili smo se, bili smo bez vode i hrane dva dana”, prisjeća se Mahmoud.

Poruka supruge

Vlasti su poslale 80 radnika da pokušaju pronaći preživjele. Nisu znali gdje da traže. Kopali su golim rukama, metar po metar. Potraga za preživjelima je trajala četiri dana.

Nakon još četiri dana spasioci su iz tunela izvukli Bassamovo beživotno tijelo. Osim njega, poginulo je još sedam ljudi.

“Nisu mogli da ga prepoznaju. Identifikovala sam ga po odjeći. Pokazali su mi dio košulje koju su odrezali”, priča Bassamova udovica.

“Poručujem ženama Gaze: Jedite brašno i so, ali ne rizikujte živote svojih muževa. Ne pustite im da poginu u tunelu čak i ako gladujete. Sama sam. Boli me glava od razmišljanja. Ne znam kako da podignem djecu i šta da radim. Sve je na meni. Sad sam im i majka i otac.”

Uprkos brojnim nedaćama, Mahmoud misli drugačije: “Kad umremo dok radimo, nismo umrli nizašta. Radimo zbog okolnosti koje su nas zadesile, zbog dugova, nevolja, načina života, hrane, vode”, kaže.

Film “Tuneli Gaze” na arapskom jeziku s engleskim titlovima možete pogledati ovdje.

Izvor: Al Jazeera