Ako Hrvatska uvede obavezan vojni rok, šta će regija?

Piše: Mario Pejović

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je u više navrata kazala kako bi voljela da se u njenoj zemlji ponovno aktivira obavezno služenje vojnog roka, koje se ne prakticira u toj zemlji sedam godina.

Bez obzira na burnu prošlost ovih prostora tokom devedesetih godina, takav potez ne mora nužno prouzročiti paniku i navesti ostale zemlje regije da kaskadno vrate obavezni vojni rok, smatraju stručnjaci.

“Kao što ni vojske ne služe samo za rat, nego imaju još poneku namjenu, tako i ročna vojska ne mora biti direktno i isključivo vezana za povijesne okolnosti iz Hladnog rata, odnosno strah od stranog napada”, napominje Igor Tabak, vojni analitičar portala Obris.org.

On kaže da se diskusija o reaktiviranju obaveznog vojnog roka u Hrvatskoj, pauziranog od početka 2008, donekle pokrenula uslijed velikih poplava koje su pogodile regiju prošle godine, a koje su u toj zemlje dobrim dijelom prošle bezbolno, upravo zbog masovnog aktiviranja hrvatske vojske. Slična situacija je bila i u Srbiji, gdje je vojska imala veliku ulogu u spašavanju poplavljenih u Obrenovcu i drugim gradovima pogođenim katastrofom, navodi vojni analitičar.

Tabak navodi da je tada postalo jasno da su u nekim situacijama zamislive vojne potrebe koje nisu rat, a koje traže puno ljudi i koje mogu trajati dosta dugo.

Aleksandra Joksimović, predsjednica beogradskog Centra za spoljnu politiku, smatra da bi aktiviranje vojnog roka u Hrvatskoj moglo izazvati određeno podrozenje u regiji i da bi to dovelo do diskusija o tome postoji li neka politička pozadina takve odluke.

Služenje vojnog roka u zemljama svijeta

Najduži obavezni rok se služi u Sjevernoj Koreji, u trajanju ne kraćem od 10 godina
Najkraći obavezni vojni rok se služi u Danskoj u trajanju od četiri mjeseca

Joksimović navodi da Hrvatsku, kao članicu Evropske unije, ipak ne bi mogla doživjeti kao neku potencijalnu opasnost u regiji.

Brojni problemi

Tabak dodaje da čak i kad bi postojala politička volja u regiji za kaskadnim vraćanjem obaveznog vojnog roka, kao mjere predostrožnosti zbog bolne prošlosti, nameće se problem praktične provedbe te ideje.

On napominje da sve zemlje bivše Jugoslavije i dalje troše kapital uložen u doba nekadašnje države, odnosno opreme, organizacijskih struktura, vojne industrije itd, što bi trebalo sada mijenjati.

“Tu su nove uniforme za ročnike, nova oprema, infrastruktura… Onda bi trebalo odvojiti dio kadra profesionalne vojske, koji bi obučavao ročnike. Kad se svedu računi, shvati se da uvođenje obaveznog vojnog roka nije ni jeftino ni lagano. Obranu i vojske u regiji nedvojbeno odražava stara izreka koliko para, toliko muzike”, ocijenio je vojni analitičar.

Ekonomski analitičar Erol Mujanović je skeptičan da li bi regionalne ekonomije mogle podnijeti troškove obaveznog vojnog roka. Ipak, u slučaju racionalnijeg korištenja raspoloživih sredstava bi se mogao osigurati novac za tu svrhu, odnosno pravljenjem ušteda na drugim budžetskim linijama gdje postoji realan prostor i mogućnost za to, smatra on.

“Uzmite primjer ogromnih količina novca koje se troše na zatvorenike i na nabavke proizvoda za slične kategorije. Dosta razvijenih zemalja je pretvorilo zatvore u mini poslovne jedinice i profitne centre gdje zatvorenici rade i privređuju kako ne bi bili samo puki trošak za društvo”.

Teška ekonomska situacija u regiji je jedan o potencijalnih motiva za vraćanje obaveznog vojnog roka, smatra predsjednica Centra za spoljnu politiku. Joksimović navodi skora istraživanja koja pokazuju da je znatna većina građana Srbije za vraćanje vojnog roka, a uzrok tome vidi u beznađu mladih, koji bi radije proveli godinu dana u vojsci nego bez ikakvog posla, te dodaje da je vjerovatno ista situacija i u Hrvatskoj. Ona ipak navodi da se u Srbiji u ovom trenutku uopće ne razgovara o mogućem vraćanju vojnog roka.

Vojska kao poslodavac

Vojska bi svakako dobrodošla da se nekoliko hiljada ljudi “makne” sa biroa za zapošljavanje ili sa tržišta rada, navodi Mujanović.

“U današnjoj situaciji i imajući u vidu tešku ekonomsku situaciju u  Bosni i Hercegovini, mnogi bi išli u vojsku da imaju pokrivene osnovne životne troškove, i naravno da ostvare određene prihode”, kazao je on.

“Jasno je da bi u takvom ročnom služenju nadoknada bila vjerovatno bitno ozbiljnija nego što je to bilo u prethodnim državama i režimima”, ocijenio je Tabak.

Ekonomski analitičar navodi da ipak prvo treba analizirati sve troškove koji bi prethodili ponovnom uvođenju vojnog roka i pažljivo analizirati isplativost investicije.

Osim što bi se vojnim rokom našao kakav takav posao za nezaposlene, Mujanović dodaje da lokalne zajednice često profitiraju od vojnih objekata, jer mnogo djelatnosti gravitira oko kasarne i njenih žitelja  na isti način kao što male kompanije gravitiraju oko velikih fabrika i kompanija.

“Tako da je za očekivati da poslovanje malih biznisa u nekoliko djelatnosti bude poboljšano, a nerijetko se obnovi i infrastruktura u samoj lokalnoj zajednici zahvaljujući kasarnama, tako da moguće beneficije su brojne”.

U slučaju uvođenja obaveznog vojnog roka bi se vratile određene vještine, načini razmišljanja i stavovi koji danas najviše nedostaju mladima, ali i generalno koji  su gotovo pa iščezli iz našeg društva, navodi Mujanović.

Prije svega su to red, rad i discipline koji su važne vrijednosti i za razvoj karijere i za napredak u svim sferama života, smatra ekonomski analitičar.

“Mislim da bi  time dosta mladih steklo određene ‘alate’ i predispozicije koje bi im dozvolili da se udalje sa ulica. Tako da za mnoge vojska može biti vrijedna životna škola koja bi usadila određene vrijednosti koje se danas očigledno više ne stiču, niti u porodici niti u obrazovnom sistemu”.

Svi stručnjaci navode da bi prije ikakve konkretne diskusije o vraćanju vojnog roka u regiju trebalo provesti ozbiljnu računicu o troškovima, ali i beneficijama, takvog poteza.

Izvor: Al Jazeera