Ajkula, račić i šarlatan

Vatra i bijes, kontroverzna knjiga američkog novinara Michaela Wolffa, trebala je nositi naslov „Farsa i fantazija: Malverzacije u Bijeloj kući“. Čita se kao šund, kako je primijetio jedan prijatelj, dijelom je nepotvrdljiva, dijelom uvjerljiva. I kao svim ostalim knjigama iz ovog žanra, nedostaju joj kontekst, historija i dubina, ali izuzev tog, izvrsno je štivo.

Ako vam pada na pamet američka serija „Kula od karata“, pa, ovo je fikcija koja oponaša stvarnost.

Mane na stranu, Wolffov sažetak 18 mjeseci bilješki i više od 200 intervjua, svjedočanstvo je o blesavom predsjedniku i njegovoj komičnoj administraciji. I bila bi urnebesno smiješna da nije strašna. Zaista.

Puno se tog može reći i citirati iz Wolffovog izvještaja u vezi istrage o umiješanosti Rusije u predsjedničke izbore, medija, Koreja itd., ali ja ću se ograničiti u svojim opservacijama na tri teme.

Antiheroji

Wolff pruža živopisan prikaz politike i dinamike moći u Bijeloj kući, koju pokreću tri lika: Donald Trump, Jared Kushner i Stephen Bannon.

Trump je, prema riječima svojih najbližih pomoćnika i ministara „idiot“, „glup k'o govno“, „jebeni moron“ i u suštini dijete željno pažnje i opsjednuto kablovskom. Ili još gore – senilni starac, koji nije u stanju da pročita izvještaje obavještajnih službi niti da se fokusira na dokumente, koji se non-stop ponavlja.

Ali on se također ponaša i kao ajkula – u politici kao i u biznisu – koja se hrani ljudima i konfliktima. Danas je on opasan i moćan.

On oduvijek prilazi ličnim, a uistinu i međunarodnim odnosima kao igri u kojoj ili gubiš ili dobijaš; ako oni dobijaju, ti gubiš. U svom životu, Donald Trump je na prvom mjestu, na drugom je njegov porodični biznis; u politici, Amerika mora doći na prvo mjesto, njen biznis na drugo i sve ostalo na daleko treće mjesto.

S tim ciljem, Trump je pričao u sloganima i klišejima tokom cjelokupne predsjedničke kampanje i blatio je sve i svakoga ne predloživši ništa značajno. Njegova se kampanja svela na nekoliko prekopiranih političkih dokumenata i smjernica od faktora kakvi su desničarski Institut Hudson, Fox News i Breitbart News.

Dakle, prema Wolffu, Trump nije imao pojma kako da pretoči svoje slogane u politiku kada je postao predsjednik, jer on nikada nije vjerovao da će postati predsjednik.

Na scenu stupa „aljkavi Steve“, bivši urednik Breitbarta plus strateški savjetnik. On je bio ultranacionalistički, pretjerano ideološki, antiliberalni, samoproglašeni intelektualac Trumpove administracije. Ali tokom svoje karijere i tokom svog kratkog boravka u Bijeloj kući, pokazao je da je šarlatan koji se može pohvaliti tek velikim pretenzijama i talentom za samopromociju.

On je populistički nativistički ideolog koji tvrdi da brine za prosječnog čovjeka ali je potpuno ovisan o ultrabogatima kakav je Trump i drugi milijarderi. Njegovo djelomično poricanje nakon što je objavljenja sporna knjiga može se objasniti samo njegovim priklanjanjem Trumpovim bogatim pristalicama desničarima koji ga podržavaju.

Wolff krivi Bannona za dio nereda tokom prvih nekoliko sedmica rada Trumpove administracije, ali on se također umnogome oslanja na njega da razotkriva i kritikuje druge izazivače nereda, ili kako ih on naziva jednim imenom Jarvanka – Jared Kushner i Ivanka Trump, a samim time i Trumpova porodica.

Kushner je maleni, mršavi, piskutavi dječak sa velikim odgovornostima i još većim ambicijama. Jedino njegova supruga ima veću ambiciju: ona želi postati prva žena predsjednica.

Kako bi ojačao svoju bazu u vezi Bannona i krajnje desnice u Bijeloj kući, on je imenovao niz liberalnih jevrejskih biznismena na visoke pozicije, i oslonio se na likove poput Henryja Kissingera i Ruperta Murdocha da vrše utjecaj na njegovog punca.

Bez ikakvog iskustva u vanjskoj politici, Kushner je uzeo na sebe da rukovodi i ponovo uspostavi američke vanjskopolitičke veze, posebno s Kinom, Meksikom i Saudijskom Arabijom na novom temelju. Uzimajući u obzir da je Trump žestoko vrijeđao sve tri države tokom kampanje, bila je to teška borba. Kushneru je također povjereno popravljanje američke birokratije i donošenje mira na Bliski istok. Šaša!

Formula koju je Kushner predložio bila je jednostavna: Ne pitajte šta Amerika može uraditi za vas, pitajte šta vi možete uraditi za Trumpa. To nije dobro prošlo u odnosu s Meksikom. Iako je izgledalo da ta priča dobro ide s Kinom, jer je Kina udovoljavala Trumpu tokom posjete ovoj državi, nije se činilo da će dugo trajati, budući da Peking nije napravio značajne ustupke u vezi politike ili trgovine.

Ukratko, Bannon je požurio da nametne zabranu ulaska muslimanima i da opozove program uvođenja zdravstvene zaštite i slično, ali je na kraju u tom cijelom procesu napravio veliki nered; Kushner je požurio da pribavi predsjedniku brze međunarodne pobjede, ali imao je malo ili ništa čime bi to mogao pokazati.

Isto se ne može reći za Saudijsku Arabiju.

Naši ljudi na vrhu

Kralj Salman i njegov sin prestolonasljednik Mohammad su bili spremni uraditi sve i svašta kako bi zadobili Trumpovu podršku. Wolff izvještava da se predsjednik dobro slagao sa „starim gejmerom“ prestolonasljednikom. Nakon što je Mohammed bin Salman izvršio puč protiv svog rođaka Mohammeda bin Nayefa, da bi postao prestolonasljednik, Trump je rekao prijateljima da su on i Jared to isposlovali: „Stavili smo svog čovjeka na vrh!“

Pomoglo je što su kupili američko oružje u vrijednosti od 110 milijardi dolara, i ukupno 350 milijardi u periodu od deset godina.

„Stotine milijardi dolara investicija u SAD i poslovi, poslovi, poslovi“, kako je predsjednik izjavio.

Egipatski predsjednik Abdel Fattah el-Sisi također je Trumpov pristalica. I saudijskom i egipatskom režimu je bilo drago vidjeti da opasniji Barack Obama i Hillary Clinton odlaze sa scene. Nije bilo važno što je Trump podsticao na djelovanje protiv islama i muslimana. Zapravo, i Sisi i Salman su se zavjetovali da će izgraditi novu islamsku koaliciju na usluzi SAD-u i njegovom „ratu protiv terorizma“.

Trump nije imao iskustva niti znanja o međunarodnim odnosima ili iskustva u pitanjima politike. Nula. Ništica. Ništa. On također ne voli stručnjake i mrzi da mu se drže predavanja o geopolitici, smatra Wolff. On samo razumije i stoga se samo i oslanja na lične odnose i hvali se da je veliki stručnjak za komunikaciju.

U jednoj od Wolffovih smiješnih anegdota, Sisi govori Trumpu, „Ti si jedinstvena ličnost koja je sposobna da napravi nemoguće“, i Trump odgovara „Sviđaju mi se tvoje cipele. Čovječe, kakve cipele. Čovječe…“

Jasno je da se Trump dobro povezao sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i prihvatio njegove stavove o Bliskom istoku i Palestini, ali to se nije desilo sa palestinskim liderom Mahmoudom Abbasom.

U Trumpovoj Bijeloj kući, Henry Kissinger je primijetio da je „to rat između Jevreja i nejevreja“, što je izuzetna izjava ako malo razmislite, prvenstveno se odnosi na sukob između Bannona i Kushnera i njihovih patuljaka u vezi plana administracije.

Ali kada se svelo na Izrael i Palestinu, rat je zamijenjen sa savezom u korist Izraela. Zapravo, to je bilo natjecanje ko više podržava Izrael, što objašnjava Trumpovu odluku da premjesti američku ambasadu u Jerusalem.

Na vrhu vrhova

Sudeći po izvještajima od Wolffa i bezbroj drugih novinara, Trump je, na svaki način, minirao predsjednički ured. Bilo da se radi o kontinuiranim predsjednikovim javnim ispadima, njegovim vulgarnim i obmanjujućim postovima na Twitteru, i važnije, njegovoj nesposobnosti, on je sve štetniji za dostojanstvo i ugled predsjedničkog ureda.

Trump na predsjedničkoj poziciji zaista pruža snažan argument protiv snažnih predsjedničkih sistema i u korist parlamentarne demokratije u kojoj se lideri bolje drže pod kontrolom.

Trump tone sve dublje i dublje. Njegova reakcija na izlazak iz štampe knjige „Vatra i bijes“ upravo to demonstrira – napada i autora i izvore zlobnim i odvratnim riječima i to mu prolazi.

Ovo krajnje ludilo i nekompetentnost Trumpa na predsjedničkoj poziciji nije samo unutrašnja američka stvar. To je globalna katastrofa. Ipak, SAD je glavna svjetska sila i predsjednički ured ima više prostora za rad i utjecaja u vezi pitanja međunarodnog rata i mira nego što ima u vezi ekonomije i zdravstva.

Sve dok Trump odobrava nova ukidanja ograničenja, garantuje poreske olakšice za bogate, i umiruje izraelski lobi, i dalje će uživati određenu kongresnu podršku i zaštititi se od bijesa javnog mnijenja. I sve dok on podstiče na djelovanje protiv muslimana i imigranata, zadržat će podršku „košare jadnika“ unutar svoje baze.

Sjećam se da se tokom izbornih izvještaja kinesko vođstvo nadalo Trumpovoj pobjedi, uprkos njegovoj antikineskoj retorici, jer su mislili da bi njegovo predsjedništvo vodilo ka padu SAD-a. Trump pokazuje da su u pravu.

Nadajmo se da u tom procesu neće povući i ostatak svijeta sa sobom. Zbilja, svi se mi demokrate moramo potruditi da se to ne desi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera