Agrokomerc: Žrtva podjela, rasprodaje i politike

Piše: Mirza Sadiković

Velikokladuški Agrokomerc, donedavno prehrambeni gigant, jedan od evropskih prijeratnih brendova s bosanskohercegovačkih, ali i nekadašnjih jugoslovenskih prostora, tiho je obilježio pola stoljeća onog velikog Agrokomerca.

U tišini, bez pompe, što i priliči kompaniji koja je na staklenim nogama, zbog godina suočavanja sa svim i svačim – sunovratom od prije rata preostalog Agrokomerca, koji je počeo ubrzo nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini, njegovim rasparčavanjem, uništavanjem, krađom imovine, lošom poslovnom politikom… Sada i bez nade, godinama podgrijavane od vlasnika većinskog paketa dionica, Vlade entiteta Federacija Bosne i Hercegovine i od onih čija budućnost je najviše zavisi(la) – stranaka na vlasti.

Šta se danas dešava u kompaniji u kojoj je, ne tako davno, platu zarađivalo 13.000 radnika i gotovo isto toliko kooperanata? A danas ih je jedva 300. Šta je danas poslovna politika kompanije koja je svoj imidž izgradila, prije svega, na vlastitoj proizvodnji i paleti od oko 400 artikala. Kakve poslovne rezultate ostvaruje kompanija koja je izvozila u tridesetak zemalja svijeta i od toga prihodovala pola milijarde dolara? Na koja tržišta Agrokomerc ima prolaz sa svojom sadašnjom skromnom ponudom? Šta je s obavezama i dugovima koji dostižu 125 miliona eura?

Pitanja je i previše, ali ne i odgovora.

Prodaja imovine u bescijenje

Traže se, ponovo i koji put po redu, u najvećem teretu i izazovu –  Programu restrukturiranja, kojeg je nedavno usvojila nova federalna Vlada.
Trebalo bi krenuti završetkom procesa privatizacije. Ovdje, ponovnim javnim pozivom za prodaju, o čemu će zadnju riječ, kada su u pitanju modeli, imati vlasnik većinskog paketa dionica, jer je među 14 preduzeća u Bosni i Hercegovini kojima će se, na takav način, privatizacijski proces pokušati konačno provesti.

Zato je Resorno federalno ministarstvo odgodilo na dva mjeseca (ras)prodaju dijelova kompanije, i to najatraktivnijih segmenata – robne kuće u središtu Velike Kladuše i još nekih proizvodnih dijelova – čime bi se namirio dug i obaveze prema Penzijsko/Mirovinskom invalidskom osiguranju i Poreskoj upravi Federacije. Vrijednost nekretnina koje su predmet prodaje procijenjena je na 11 miliona eura, dok su tražene obaveze i dug deset puta manji.

Ovaj dug nastao je prije šest godina, kada je tadašnja uprava Agrokomerca pozajmila od kompanije “Lijanovići” 250.000 eura, a zauzvrat dozvolila uknjiženje imovine vrijedne 10,5 miliona eura. Radnici, koji godinama čekaju upravo rješavanje obaveza iz radnog odnosa, spremaju se na proteste ispred zgrade većinskog vlasnika – Vlade Federacije.

Šemsudin Dedić, federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, podsjeća da je “dužnost i obaveza većinskom vlasniku Vladi Federacije, ali i vlastima u Unsko-sanskom kantonu, da se što hitnije i konačno traže rješenja, traže partneri i mogućnosti da proizvodni pogoni rade i zapošljavaju, a ne da se čeka da svaki dan neko traži dug i onda traže načini kako postići sporazume o izmirenju tih dugovanja”.

Agrokomerc proizvodi, drugi zarađuju

A za to vrijeme da se polako pokreću proizvodni dijelovi. Komapnija “Gadžo-comerc” u obnovu i pokretanje četiri proizvodne linije u konditorskoj industriji te primarnoj proizvodnji pilića uložila je 750.000 eura i vratila iskorištenost proizvodnih kapaciteta na 40 posto, upošljavajući 235 radnika. Vrijednost proizvodnje premašuje milion eura, a proizvodi iz Velike Kladuše nalaze put na tržišta Švicarske, Austrije, Hrvatske, Crne Gore, Srbije, Kosova, SAD-a, a uskoro i Vijetnama.

Međutim, mnogi će – s razlogom ili ne – postaviti pitanje: Zašto iznajmljena proizvodnja kada je sve Agrokomercovo – radnici, proizvodne mašine, proizvodi, proizvodni znak…? Kako objasniti činjenicu da se za prehrambene kompanije iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine upravo u Velikoj Kladuši, Cazinu, Bužimu, Bihaću, Bosanskoj Krupi… proizvede na hiljade tona povrća, voća, da se izveze na stotine tona jagodičastog voća, koji su donedavno stizali na Agrokomercove proizvodne linije…

“Vidite i sami da to ne može niko obnoviti. Sve je uništeno i istu priču slušamo 20 godina. Politika je sve to napravila. Zavadila i podijelila narod, kako bi mogli otimati, krasti… Zato nisam optimista ni od ovoga programa [restrukturiranja]. Daj Bože…”, kazuje Mumin Pehlić iz Sindikalne organizacije Agrokomerca.

U Velikoj Kladuši, pak, mnogi vjeruju da će se nastaviti devastacija Agrokomerca i da neće biti ništa od obećanja. Riječ je o onima koji su odani bivšem direktoru Fikretu Abdiću, osuđenom za ratne zločine. Njihovo mišljenje dijele – odnosno, treći pokušaj privatizacije i finansijsku konsolidaciju smatraju samo kao dalje uništavanje onoga što su Krajišnici godinama stvarali – i u Udruženju za zaštitu nezaposlenih dioničara Agrokomerca.

Predsjednik ovog udruženja Mirvet Beganović dodaje kako “Vlada i aktuelne vlasti nastavljaju istu politiku, bez konkretnog plana kako revitalizirati, kako pokrenuti, kako zaposliti…”

Za 20 godina 10 direktora

U općinskoj upravi Velike Kladuše i dalje su ubijeđeni da ovdašnjeg razvoja nema bez Agrokomerca. Prvi čovjek Velike Kladuše Edin Behrić, kaže da će podržati sve privrednike koji žele investirati u razvoj, u radna mjesta.

“Želimo ih zadržati i dati podršku. Već smo uspjeli u nekoliko projekata. Jedino tako ćemo osigurati radna mjesta za oko 8.500 onih koji čekaju na posao, što je dvostruko više od broja trenutno zaposlenih. Agrokomerc je upravo najveća šansa za radna mjesta”, rekao je on.

U svemu, ponovo se slažu svi – na ovoj nesumnjivo teškoj, klizavoj i krivudavoj Agrokomercovoj uzbrdici – moći će se samo uz više brige o zajedničkom, a manje o vlastitom interesu. To mišljenje dijeli i Ermin Mujić, odnedavno novi direktor Agrokomerca, a deseti u vrućoj direktorskoj fotelji u proteklih 20 godina.

“Uprava Društva i Nadzorni odbor ustanovit će koje to nekretnine mogu ići u prodaju, a da se ne remeti osnovna proizvodna i uslužna djelatnost. Tu je i imovina u inostranstvu, koja se konačno mora riješiti”, kazao je on.

Ponavlja se stalno da Agrokomerc i danas predstavlja razvojnu šansu Bosanske krajine. Ali i to da Krajišnici moraju konačno biti odlučniji i zahtijevati veću podršku bosanskohercegovačkih vlasti, u čijoj je upravo  nadležnosti Agrokomerc, kompanija koji broji 50 godina.

Izvor: Al Jazeera