Agius: Posao Tribunala nije bio da miri nego da procesuira

Predsednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Karmel Agijus odbacio je kritike zvaničnika u Srbiji da je taj sud radio protiv Srba.

U intervjuu za Al Džaziru Agijus, koji se nalazi u poseti Beogradu pred zatvaranje Haškog tribunala, nije zadovoljan kako zemlje regiona procesuiraju ratne zločine.

Zvaničnici u Beogradu opisali su razgovore sa predsednikom Tribunala kao veoma teške. Agijus, međutim, ne misli tako.

“Ne slažem se da su to bili teški sastanci. U potpunosti odbacujem takav stav. Svi sastanci koje smo imali sa predsednikom Srbije, premijerkom i ministarkom pravde bili su veoma srdačni i veoma iskreni. Naravno da se nismo složili o određenim pitanjima. Ne slažemo se sa Srbijom i drugim državama od prvog dana postojanja Tribunala. Sada na kraju mandata ne očekujem da će biti razmene zagrljaja, poljubaca, buketa cveća i flaša šampanjca. Ali, ovo je bila veoma pozitivna poseta, veoma srdačna i veoma iskrena”, kaže Agijus.

  • Sastali ste se i sa premijerkom Srbije Anom Brnabić, ali pre tog razgovora ona je rekla da Haški tribunal nije ispunio svoju svrhu, da nije doneo pravdu ili pomirenje u regionu i da nije bio nepristrasan. Ona je to rekla na osnovu broja optužnica podigutnih protiv Srba i broja onih koji su preminuli u pritvoru u Hagu.

– Znam tačno šta je rekla. Otvoreno smo razgovarali. Rekao sam joj da se ne slažem sa njom, ali da ima pravo na svoje mišljenje i da ga ja poštujem. Na primedbu da nismo doprineli pomirenju rekao sam da je ta izjava bazirana na pogrešnom tumačenju suštine Tribunala. Tribunal je sud zakona i pravde i ima zadatak da procesuira slučajeve, a ne da miri. Postoje sudovi u drugim delovima sveta gde imate sistem pomirenja žrtava, ali to nije ono što imamo ovde. Nemamo mandat da pokušavamo da postignemo pomirenje između nekada zaraćenih država.

Ne slažem se i da nije postignuta pravda. Pokušao sam da joj ukažem na važne odluke koje su donete, naročito kada su u pitanju svrstavanje silovanja u ratni zločin ili mučenja. Rekao sam joj da su oni koji su smatrani odgovornim za zločine proglašeni krivim. I to je pravda. Svako za koga nije utvrđena krivica je oslobođen, i to zbog toga što dokazi koji je Tužilaštvo iznelo pred Tribunal nisu bili dovoljni za osuđivanje. To je suština pravde, ovde u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu. To se događa svaki dan. Ljude osuđuju ili oslobađaju.

  • Ali, većina Srba misli isto kao i premijerka. Haški tribunal vide kao mesto u kojem Srbi sa Kosova, iz Bosne ili Hrvatske nisu mogli da ostvare pravdu.

– Znam to. Možda bi neko trebalo da shvati zašto je takva percepcija. Definitivno je više Srba procesuirano pred Tribunalom i više je Srba i osuđeno. Neki su i oslobođeni. Ali, mislim da postoji razlog za takvu situaciju. Ljudi stvaraju mišljenje na osnovu onog što im je rečeno. Ali, pravda mora da se razume u svom pravom značenju. Ako je neko osuđen, to je zbog toga što su postojali dokazi; ako je neko oslobođen, to je zbog toga što nije bilo dokaza. Ako zaista poštujete pravdu, vi ne govorite ljudima “Ovo je diskriminacija”, jer to nije način na koji pravda funkcioniše. Neću se pretvarati da je Tribunal savršeno radio od svog početka do sada, ali na kraju, i u tome se svi slažemo, istorija i naučnici će suditi o našem radu.

  • Razgovarali ste i o problemu u saradnji koji ima Tribunal sa Srbijom, naročito kada je u pitanju neizručivanje dvoje funkcionera Srpske radikalne stranke koje je optuženo za nepoštovanje suda. Srbija je jasno stavila do znanja da ih neće izručiti. Kakav je bio Vaš odgovor zvaničnicima u Beogradu?

– Imao sam poverljive razgovore sa predsednikom Srbije i ministarkom pravde o tome. I mogu samo da kažem da sam ih saslušao, da sam izneo svoju poziciju i stavio im do znanja da zatvaranje Tribunala, 31.decembra ove godine, ne znači kraj slučaja protiv tih osoba.

  • Kada je taj slučaj u pitanju, žalili ste se na Srbiju i u Ujedinjenim nacijama. Tražili ste njihovu reakciju jer Srbija ne želi da ih izruči, ali Savet bezbednosti nije odgovorio na Vaše zahteve.

– U Ujedinjenim nacijama niko se ne slaže sa stavovima Vlade Srbije. Niko. Jedina stvar koju sam čuo u Savetu bezbednosti bio je predlog da sednemo za sto i pronađemo diplomatsko rešenje ovog problema. Drugo je bilo da, ako oni dođu u Hag, onda Tribunal neće zatvoriti svoja vrata krajem decembra. To je jedino pomenuto, ali ono što smo tražili od Saveta bezbednosti nismo dobili.

  • General Vladimir Lazarević, koji je osuđen pred Tribunalom, sada je predavač na Vojnoj akademiji u Beogradu. Da li ste tražili objašnjenje toga?

– O tome sam razgovarao sa predsednikom [Aleksandrom] Vučićem i ne mogu vam preneti detalje, ali sam slobodan da kažem da sam iskazao svoje neslaganje i čuo sam objašnjenja koja je ministarka pravde želela da mi dâ. Dalje od toga ne mogu da govorim.

  • Ali šta ste im poručili? Kakvo je Vaše mišljenje o tom slučaju?

– Moje mišljenje je veoma jednostavno. Neko ko je osuđen za ratne zločine, i to na poziciji generala, na osnovu komandne odgovornosti i ko bude pozvan da predaje vojnim kadetima, ulazi u učionicu, recite mi, s kojim autoritetom? Kakav moralni autoritet on ima?  Bilo je tu i nekih drugih pitanja, ali o tome ne mogu da govorim.

  • Gospodine Agijuse, ovo je Vaša poslednja zvanična poseta Beogradu u svojstvu predsednika Haškog tribunala. Kako vidite region sada, na kraju mandata tog suda?

– Nisam zadovoljan situacijom. Kada su Ujedinjene nacije 2004. odlučile da pošalju jasnu poruku Tribunalu da ne može podizati nove optužnice, istraživati druge osobe i da treba da završi ono što je započeto, tada je poslata i jasna poruka regionu – Tribunal će biti zatvoren pre ili kasnije, ali da imaju obavezu da obezbede pravdu za one koji su patili zbog zločina.

Da li sam zadovoljan onim što je postignuto? Bilo je tu nekog progresa, ali ostalo je još dosta toga da se uradi. Postoje hiljade i hiljade Srba, Hrvata, Bošnjaka koji su željni pravde. I dalje su hiljade zločinaca u begu, a ove tri države nisu uspele da se efikasno organizuju kako bi izašle na kraj sa tim ljudima. Postoji i problem saradnje između država, problem sa svedocima koji ne žele da svedoče. Ima još dosta problema.

Izvor: Al Jazeera