Afganistanac tuži Njemačku zbog ubistva dva sina u bombardiranju

Njemački pukovnik K je izdao komandu da se iz aviona bombardiraju cisterne goriva (EPA)

Sedmočlano sudsko veće Evropskog suda za ljudska prava, koje je bilo zaduženo za slučaj protiv Nemačke koju je tužio Abdul Hanan, jer su mu dva sina ubijena u bombardiranju NATO snaga u Kunduzu, u Afganistanu, proslijedilo je ovaj slučaj Velikom vijeću tog suda zbog važnosti slučaja.

Predmet Hanan protiv Nemačke se tiče istrage bombardiranja dvije ukradene cisterne goriva u Kunduzu 2009. godine, koji je naredio njemački pukovnik s pseudonimom K, a u kojem su ubijena dvojica maloljetnih sinova podnosioca predstavke Abdula Hanana, od osam i 12 godina, saopćio je Evropski sud.

Tačan broj žrtava tog bombaškog čina se ne zna, ali se procjenjuje da je u napadu stradalo između 14 i 142 osobe, od čega 14 do 133 civila.

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih narodaa je 20. novembra 2001. godine odobrio formiranje Međunarodnih snaga za pomoć bezbednosti – ISAF u Avganistanu, a njemački Parlament je 22. decembra odobrio raspoređivanje njemačkih vojnih snaga kao dijela ISAF-a.

Ukupan broj žrtava nije nikada utvrđen

Nakon toga, NATO je preuzeo komandu nad ISAF-om, navodi se u informaciji objavljenoj na sajtu Evropskg suda.

Njemačke trupe su bile raspoređene kao dio ISAF-ove regionalne komande sjevera i, prije svega, preuzele su Tim za obnovu pokrajine Kunduz.

U to vrijeme na čelu Tima za obnovu pokrajine Kunduz bio je njemački pukovnik K.

Nakon što su 3. septembra 2009. godine pobunjenici oteli dvije cisterne goriva, koje su, kako je saopćeno iz Evropskog suda, postale imobilizirane na pješčanoj obali rijeke Kunduz – sedam kilometara od baze Tima za obnovu pokrajine, u 1:49 sati pukovnik K. je izdao komandu da se iz aviona bombardiraju cisterne.

Bombaški napad je uništio obje cisterne i ubio dvojicu Hananova sina, Abdul Bayana i Nesarullaha.

Ukupan broj žrtava nije nikada utvrđen.

Ovim povodom je njemački savezni javni tužilac pokrenuo u martu 2010. godine istragu protiv pukovnika K i prvog naredika koji mu je asisitirao u noći bombardiranja.

Krivična istraga je prekinuta već u aprilu iste godine, zbog nedostatka osnova sumnje.

Tužilac je zaključio da pukovnik K nije imao namjeru ubiti ili povrijediti civile te uništiti civilne objekte “u mjeri koja je bila nesrazmjerna vojnom benefitu od bombaškog dejstva”.

Pravo na život i ljudska prava

K se tom prilikom izjasnio da je djelovao prema pretpostavci zasnovanoj na informacijama koje su mu bile dostupne – da su osobe prisutne u ciasternama za gorivo bili pobunjenici.

Žalba Hanana na odluku o prekidu istrage je odbijena, a u maju 2015. godine Ustavni sud Njemačke je odbio i njegovu ustavnu žalbuj jer je zaključio da je istraga federalnog tužioca bila djelotvorna po mjerilima prakse nemačkog Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava.

Dodatne istražne radnje, kao što su dalje saslušanje svjedoka koji su bili prisutni u vrijeme bombardiranja, prema stavu njemačkog Ustavnog suda, ne bi obezbijedile dalje relevantne informacije, s obizrom da je istraga prekinuta na osnovu “pitanja namjere”.

Hanan je podnieo predstavku Evropskom sudu za ljudska prava 13. januara 2016. godine.

Pozivajući se na Član. 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima – obavezu poštovanja ljudskih prava, Hanan tvrdi da je za ubistvo njegovih sinova odgovorna Njemačka.

Pozivajući se na Član 2. – Pravo na život, on se žali da provedena istraga u Nemačkoj nije bila djelotvorna, dok se pozivom na Član 3. – Pravo na djelotvorni pravni lijek žali da nije imao delotvoran pravni lijek protiv odluke o prekidu istrage.

Veliko vijeće se sastoji od 15 sudija

Njemačka vlada je 2. septembra 2016. godine obaviještena o Hanannovoj predstavci i dostavljena su joj pitanja suda.

U ovom slučaju sud je dozvolio i vladi Francuske i Katoličkom Univerzitetu Sacro Cuore da učestvuju u ovom slučaju, navodi se u saopćenju Evropskog suda.

Veliko vijeće suda se sastoji od 15 sudija i uglavnom je zaduženo za odlučivanje po žalbama, rješavanje važnih pitanja i tumačenja Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Evropska konvencija kaže: “Kada slučaj koji se vodi pred vijećem postavlja ozbiljno pitanje koje utiče na tumačenje Konvencije ili protokola uz nju ili gdje bi rješenje pitanja pred vijećem moglo imati rezultat koji nije u skladu s presudom koju je sud prethodno donio, vijeće se može u bilo kojem trenutku prije nego što je donijelo presudu odreći nadležnosti u korist Velikog vijeća ako se nijedna strana u slučaju ne protivi.”

Izvor: Agencije