Adana – grad neprolazne ljepote

Velika džamija (tur. Ulu Cami) potiče iz sredine 16. stoljeća, a godinama je bila jedan od najinteresantnijih i najvažnijih objekata u Adani (Ustupljeno Al Jazeeri)

Adana je grad na jugu Turske, smješten nedaleko od Sredozemnog mora, u plodnoj ravnici Čukurova (tur. Çukurova), nekadašnjoj Ceciliji. Jedan je od ekonomski najrazvijenih gradova u Turskoj i šesti grad po broju stanovnika (2,2 miliona stanovnika). Više stanovnika imaju samo Istanbul, Izmir, Ankara, Bursa i Antalija.

Kako su se tokom historije mijenjali osvajači koji su grad držali pod upravom, mijenjalo se i ime grada, a o porijeklu aktuelnog imena postoji više predaja. Prvi tragovi postojanja naselja na prostoru današnje Adane potiču iz paleolita. Zna se da sa su ove plodne prostore naseljavali Hetiti, Heleni, Asirci, Perzijanci, Seleukidi, stanovnici države Aleksandra Velikog, Rimljani, Seldžuci, Osmanlije…

Kroz grad protiče rijeka Sejhan (Seyhan), najduža rijeka u Turskoj (560 kilometara). Uz obale rijeke danas se nalazi predivni Merkez (Centralni) park čija je površina 33 hektara. Tu su: cvijetne aleje, biljke i drveće doneseni iz različitih krajeva svijeta i  brojne fontane, te igrališta za djecu, biciklističke i staze za trčanje, ljetne bašte i amfiteatar.

U parku je, krajem dvadesetog stoljeća izgrađena i Sabandži džamija, trenutno najveća džamija u Turskoj (može da primi 28.500 klanjača). Adana je poznata i po Kamenom mostu (Taşköprü) preko rijeke Sejhan, izgrađenom u doba rimske vladavine, te NATO-bazi Indžirlik, nedaleko od grada.

Jutarnji muhabet u džamiji

Večernjim letom dolazimo u Adanu, a naši domaćini pobrinuli su se, da se u Turskoj osjećamo kao u svojoj kući. Smjestili smo se u starom dijelu grada, u blizini Velike džamije (tur. Ulu Cami), koja potiče iz sredine 16. stoljeća. Godinama je bila jedan od najinteresantnijih i najvažnijih objekata u Adani.

Ezan za sabah sa minareta Ulu džamije, bio je i ujedno poziv da nakon namaza (molitve) započnemo obilazak grada. Abdest smo uzeli u dvorištu Ramazanoglu medrese, na šadrvanu koji podjeća na onaj iz harema Koski Mehmed-pašine džamije u Mostaru. Nakon obavljenog namaza, razgovarali smo sa džematlijama, te se prisjetili kako su ljudi sa naših prostora konjima išli na hadž, a Adana je bila jedna od usputnih stanica.

Farid-efendija, imam Ulu džamije, posebno obradovan našim dolaskom, kaže da danas ljudi iz Bosne i Hercegovine rijetko dolaze u ovaj grad. Nakon jutarnjeg muhabeta u džamiji, naše druženje nastavljamo u čaršiji, uz ispijanje tradicionalnog turskog čaja. Nezaobilazna tema su politika i ekonomija, te migranti koji već u Turskoj ima govoto četiri miliona.

Vrijeme brzo prolazi, a mi smo znatiželjni da upoznamo gradske znamenitosti. Dok smo šetali prema obali rijeke Seyhan, sjetio sam se razgovora sa starijim generacijama, koje su imale priliku šezdesetih i sedamdesetih godina boraviti u Adani. Prvi utisci su davali jednu potpuno novu sliku o gradu, koji posljednih trideset godina doživljava veliki razvojni procvat. Značajan broj kreativnih rješenja, grad je učinilo pristupačnijim, smanjeno je zagađenje zraka, a rijeka Sejhan postaje pravi biser grada.

Došli smo do nekadašnje ženske gimanzije, odakle se pruža predivan panoramski pogled na Sabandžijevu džamiju i most. Gradili su ga Rimljani preko rijeke Sejhan. Tokom dugogodišnje historije često je mijenjao ime, više puta je obnavljan, a danas se koristi isključivo kao pječački most. Rijeka Sejhan izvire u planinskom lancu Taurus. Svojom smaragdnom zelenom bojom neodoljivo podsjeća na rijeku Neretvu. S obje strane rijeke Sejhan izgrađen je najveći park u Republici Turskoj.

Kristalno čisto rijeka

U razgovoru sa našim domaćinima, došli smo do informacija da je ovaj dio grada bio izuzetno zagađen. Teško je povjerovati da su se, ne tako davno, na mjestu današnjeg zelenog pojasa nekada nalazili autobuska stanica i staro polusrušeno naselje. Izuzetno lijepo osmišljen i uređen Merkez (Centralni) park, zelenilo rijeke Sejhan, Kameni most i prelijepa džamija privlače veliki broj turista, ali i stanovnika Adane.

Park je otvoren 2004. godine i u njemu je do danas zasađeno preko 400.000 biljki, sagrađen veliki broj fontana, klizalište i igrališta za djecu i mnogobrojne druge atrakcije. Restorani uz obalu nude razne specijalitete, kao i mnoge druge sadržaje.

Upravo jedna od ljetnih bašti bila je prilika za odmor, nakon temperature, koja je već bila gotovo 40 stepeni. Posebnu atmosferu stvarala je kristalno čista rijeka, hladovina koju su pravile palme i pogled na prekrasni Centralni park. Probali smo Adana kebab, koji nas je okusom podsjetio na neke bosanske specijalitete. Uglavnom se pravi od janjećeg mesa, a smatra se da je nastao kombinacijom arapske i turske kuhinje. Također i sa druge strane rijeke smješten je Centralni park, koji povezuje Sinan-pašin most. Tu su Hilton i Šeraton veliki hotelski kompleksi, te Sahat-kula.

Uskoro se približava vrijeme podne namaza, što je znak da krenemo u pravcu najveće turske džamije. Vakif joj je Hadži Sabandži,  treći sin Omera Sabandžija, nekada najbogatije osobe u Turskoj. Po njemu je i dobila ime: Hadži Sabandžijeva. Džamija koju krasi šest vitkih munara, neodoljivo podsjeća na Sultan Ahmetovu džamiju u Istanbulu. Akustika koja vlada u unutrašnjosti daje posebnu draž ezanu. Nakon podne namaza i odmora u haremu džamije odlazimo u obilazak Ataturkovog i Arhelološkog muzeja.

U čast Ataturka

Zgrada današnjeg Ataturk muzeja izgrađena je u 19. stoljeću kao dvorac Subhi-paše. Kustos muzeja navodi da je osnivač moderne Turske i vrhovni komadant Mustafa Kemal Ataturk sa suprugom odsjeo u ovoj zgradi 15. marta 1923. godine za vrijeme posjete Adani. Taj dan se u ovom gradu svake godine svečano obilježava. U jednoj od prostorija izložena je Ataturkova voštana statua, te sat koji je zaustavljen u 9.05 sati, u znak sjećanja na vrijeme njegove smrti. Druge postavke muzeja posvećene su ratu za nezavisnost.

U neposrednoj blizi je Arheološki muzej, jedna od najstarijih muzejskih institucija u Republici Turskoj. Na ulazu u muzej primijetili smo lava iz perioda Hetita i dvije Augustove statue, pronađene nakon arheoloških iskopavanja u oblasti Čukurove. U muzeju se još mogu vidjeti ostatci hetitske, asirske, feničanske, helenističke i rimske kulture, u vidu sarkofaga, kameni afekata, natpisa, itd.

Ne možemo se oteti utisku da je Adana grad neprolazne ljepote, danas i stotinama godina ranije.

Izvor: Al Jazeera