Tog jutra 28. marta 1999. u dvorištu Halima Gashija ubijeno je sedmoro djece i sedam žena...
Sreću dostojanstvene smrti od starosti neće nikad imati žrtve opsade Sarajeva, onih više od 1.600 ubijene djece.
Kako je moguće da se silovanja identičnog počinioca u gotovo istom periodu, pod istim okolnostima sud tretira drugačije?
Bosna i Hercegovina je valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj je po život opasno nositi njena obilježja.
Ta političko-pravna menažerija koja se sprda sa Markalama, Kapijom, Srebrenicom, šta je nego slika genocidne tvorevine.
U konačnici je zločinac slobodan čovjek, a žrtva ili mrtva ili zarobljena u grijehu i zlu nakaradnog pravosuđa.
Oglasi