Mi Palestinci smo zaglavili u međuprostoru
Izraelski politički i diplomatski status u svijetu je u primjetnom porastu, a njegova ilegalna okupacija se brzo normalizira.
Prije deset godina, mi Palestinci, smo bili oprezno optimistični – vidjeli smo mogućnost promjene na vidiku. Mislili smo da svijet konačno, iako polagano, počinje obraćati pažnju na našu muku. Vjerovali smo, možda naivno, da su nam pravda i sloboda nadohvat ruke.
Mnogo toga se promijenilo od tada. Danas se naprosto ne možemo otresti osjećaja da smo zaglavili u međuprostoru. Izraelski politički i diplomatski status u svijetu je u primjetnom porastu, a njegova ilegalna okupacija se brzo normalizira. Dok sve više ljudi priznaje činjenicu da je Izrael izgradio ilegalni sistem aparthejda u našoj domovini, međunarodna zajednica se čini nespremnija no ikad da ga pozove na odgovornost. Nepravedni, ilegalni i smrtonosni status quo u Palestini postaje trajan pred našim očima.
Ranije ovog mjeseca je vodeća izraelska grupa za ljudska prava B’tselem, objavila eksplozivan izvještaj opisujući Izrael i njegovu kontrolu nad palestinskim teritorijama kao jednu „aparthejdnu“ vladu i izjavivši da teritorijama između rijeke Jordan i Sredozemnog mora upravlja „režim jevjrejske nadmoći“. Ovo je mnogo željeno priznanje naše stvarnosti na teretnu, ali nije mnogo pomoglo da se promijeni sve pozitivnija percepcija Izraela u međunarodnoj areni.
Širenje ilegalnih naselja neviđenom brzinom
Sporazumi o normalizaciji koje je Izrael potpisao sa nizom arapskih država, i njegov impresivni poriv da vakciniše svoje građane protiv COVID-19, pružili su Izraelu mnogo dobrih vijesti u medijima. Uprkos kontinuiranim zločinima protiv Palestinaca i upornom kršenju međunarodnog zakona, nije isključen kao izgnanička država niti ga je međunarodna zajednica sankcionisala. Umjesto tog, Izrael jača svoje političke, diplomatske i ekonomske veze sa svijetom. Najnoviji primjer je to što je Izrael počeo izvoziti proizvode iz ilegalnih naselja u Ujedinjene Arapske Emirate. Ovi proizvodi s etiketom „proizvedeno u Izraelu“ pomažu normalizaciju izraelskog poduhvata gradnje naselja i tvrdnju da polažu pravo na suverenitet nad okupiranim teritorijama.
A situacija se u domovini, u međuvremnu, samo pogoršava. Širenje naselja se nastavlja neviđenom brzinom, a sve više Palestinaca biva izbačeno iz svojih domova. Prema najnovijem izvještaju UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih napora na okupiranim teritorijama, 2020. je svjedočila „najvećem broju rušenja i ljudi koje su izraelske vlasti raselile u novije vrijeme“.
Izrael također završava ključne infrastrukturne projekte kako bi osigurao da će ilegalna naselja ostati. Izrael širi zid razdvajanja, gradi mostove za doseljenike i odobrava separacijske puteve samo za Palestince širom Zapadne obale da preobrazi svoju tzv. „privremenu okupaciju“ u trajnu, paklenu stvarnost. Izrael također rutinski šalje svoje sigurnosne snage u palestinske gradove kao što je Ramallah, kako bi Palestincima bilo jasno da žive od milosti Izraela u svakom trenutku.
I sve se ovo dešava usred smrtonosne pandemije.
Svijet hvali Izrael, a na Palestince ne misli
Svijet hvali Izrael jer vodi u utrci vakcinisanja protiv COVID-19. Do danas je Izrael podijelio više od 4,6 miliona vakcina i očekuje se da će biti prva država u svijetu koja će vakcinisati većinu svoje populacije.
Ali ova priča ima i svoju mračnu stranu o kojoj malo ko govori – Izrael ne vakciniše milione Palestinaca koji žive pod njegovom okupacijom.
Vijeće palestinskih organizacija za ljudska prava, plaestinske nevladine organizacije Mreža i Palestinski nacionalni institut za nevladine organizacije nedavno su izdali detaljnu zajedničku izjavu optužujući Izrael da implementira „diskriminatorsku, nezakonitu i rasističku“ politiku vakcinacije i da zanemaruje svoju obavezu po međunarodnom zakonu da pruži adekvatnu zdravstvenu njegu palestinskoj populaciji. Adalah, pravni centar za prava arapskih manjina u Izraelu, je na sličan način izdao izjavu, optuživši Izrael da „krši pravo na zdravlje palestinskih stanovnika Jerusalema“ tako što im ne pruža adekvatan pristup vakcinama za COVID-19.
Ove optužbe, međutim, niko ne sluša.
Izrael nema planove da vakciniše Palestince protiv COVID-19 u bliskoj budućnosti jer se ne suočava s velikim pritiskom da tako napravi. Izuzev gore spomenutih nevladinih organizacija, koje je Izrael navikao ignorisati, niko zapravo ne govori o izraelskoj moralnoj i pravnoj odgovornosti da pruži zdravstvenu njegu Palestincima koji žive pod njegovom okupacijom. Međunarodna zajednica obraća pažnju samo na broj doza vakcina koje se daju i hvali uspješnu izraelsku vakcinacijsku kampanju, a na Palestince ne misli.
Gurnuti u stranu, ućutkani i zaboravljeni
Izraelska javnost koja vidi Palestince kao neprijateljske komšije prije nego kao okupirani narod, ne vrši pritisak na vladu da nešto poduzme. Većina Izraelaca je okupirana nestalnošću domaće političke scene i efektom koji je pandemija imala na njihove živote i izvore primanja, pa ne obraćaju pažnju na probleme Palestinaca.
Danas smo mi Palestinci gurnuti u stranu, ućutkani i zaboravljeni. Zaglavili smo u međuprostoru, bez nade za bolju budućnost. Da, sve je više ljudi koji izraelski aparthejd nazivaju pravim imenom. Međutim, sve je više ljudi koji se također čine spremni da prihvate ovo nepravedno i ilegalno stanje kao nepromjenjivo i nastave dalje.
Nije dovoljno priznati da je Izrael „aparthejdni režim“ ali ga i hvaliti za „uspješnu vakcinacijsku kampanju“ ili „diplomatska postignuća“. Dok međunarodna zajednica ne okonča svoje licemjerstvo i ne počne pozivati Izrael na odgovornost za njegove bezbrojne, aktuelne zločine, mi Palestinci ćemo ostati zaglavljeni u međuprostoru.