Oglasi

Zlostavljanje nemoćnih

Piše: Aida Hrnjić - Više je slučajeva zlostavljanja osoba sa poteškoćama prijavljeno policijskim tijelima u BiH.
U Velikoj Britaniji Gemmu Heyter ubila je grupa od njenih pet „prijatelja“, a koji su je danima prije toga zlostavljali Youtube/printscreen

Javnost u Bosni i Hercegovini je zgrožena fotografijom trojice mladića koji su se u automobilu slikali sa djevojkom bez odjeće, za koju se ispostavilo da je osoba sa poteškoćama. Policija je odmah reagovala i uhapsila najpre dvojicu, a potom i trećeg sa fotografije.

Čitam najgroznije komentare na društvenim mrežama i još jednom se pitam je li to sve što hoćemo i možemo. Je li to naš odgovor kako zaštiti nemoćne, je li komentarisanje na društvenim mrežama sve što mislimo poduzeti u ovo ime.

Nije ovo izolovan slučaj, na žalost i ne dešava se samo kod nas u BiH, to je nedozvoljivo česta praksa širom svijeta. Mučenje, zlostavljanje, seksualno iskorištavanje osoba sa poteškoćama. Mučna mi je pomisao da se civilizirani svijet ipak bori na više načina u spriječavanju ovakvih zločina, dok kod nas nema niti riječi. Aposlutni tabo o zlostavljanju nemoćnih. Ne govori se o tome u javnosti, nema te teme u politikama, strategijama, akcionim planovima ili sličnom. Muk i tišina pokrivaju tajne.

Više je slučajeva zlostavljanja osoba sa poteškoćama prijavljeno policijskim tijelima u BiH, no nepoznanica je u javnosti kako su se istrage ili suđenja završila ako ih je uopće bilo. Ne smijem ni da pomislim koliko je onih koji nikada nisu ni prijavljeni.

U svijetu se vode cijele kampanje za podizanje svijesti o ovom problemu, za izmjene zakona koji bi omogućili sigurnost u samostalnom življenju osoba koje zapravo trebaju neki vid asistencije.

Kad "prijatelji" ubijaju

U Američkom gradiću Grinbursu 2010 godine je u svojoj tridesetoj godini ubijena Jennifer Daugherty žena koja je imala autizam. Ubili su je njeni „prijatelji“, tako što su je mučili, silovali, izboli, isjekli dijelove njezinoga tijela, zamotali je u ukrasni papir i ostavili u kanti za smeće.

U engleskom gradu Rugby, dvadeset sedmogodišnju Gemmu Hayter je također 2010 godine ubila grupa od njenih pet „prijatelja“, a koji su je danima prije toga iskorištavali, zlostavljali i mučili na najgnusnije načine.

Svijet je spoznao da postoji opasan propust u sistemu gdje je moguće dozvoliti ljudima da nemoćnu osobu iskorištavaju, siluju, ubiju ili učine bilo što da je povrijede, oduzmu joj dostojanstvo i ponižavaju je  iz obijesti i zabave, a poveznica za sve ove slućajeve i još nebrojeno njih je upravo to. Obijest i zabava. Gledanje i doživljavanje osoba sa poteškoćama kao „drugačijih“ pa to proizvodi uvriježeno mišljenje da se onda sa njima treba i postupati drugačije nego li sa ostatkom svijeta.

Ova tri „junaka“ sa početka priče su se htjela pohvaliti javnosti kako su imali ženu bez odjeće pored sebe i mogli su je uslikati.

„Prijatelji“ ubijenih žena u Americi i Engleskoj su se također zabavljali i iz obijesti oduzeli njihove živote, a pri tome su one bile nemoćne odbraniti se. Zastrašujuća su svjedočenja poznatih svjetskih psihologa koji su učestvovali u rasvjetljavanju slučajeva ubistava ove dvije žene. Njihov zajednički zaključak je bio da osobe sa poteškoćama uslijed odbijanja njihove okoline da ih prihvati, uslijed stereotipa i načina gledanja na njih kao drugačije i manje vrijedne, njihov životni cilj je bio uklopiti se, biti dio grupe i društva, biti voljen!

U slučaju Gemme Hayer njena porodica je i pored šoka i boli zajedno sa svojim prijateljima i komšijama te širom društvenom zajednicom odlučila izvesti „stvar na čistac“, te su jasno utvrđeni propusti cijelokupne zajednice.

Kad prestane podrška institucija

Ustanovili su da je Gemma do svoje 21 godine imala podršku ravno 10 institucija iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite kao i obrazovnog sistema. Onog momenta kad je Gemma na svoje insistiranje htjela biti samostalna i otići iz roditeljskog doma, sistem je stao i prestao. Uzaludne su bile molbe njene porodice da ne napušta roditeljski dom, no nakon završene škole Gemma je smatrala da je sposbna živjeti sama, a to je potvrdila i socijalna služba njihovog gradića.

Dobila je stan u zajedničkoj zgradi predviđenoj za socijalno življenje. Uselila se i to je bio kraj angažmana bilo koje službe za podršku. U toj zgradi je i upoznala svoje zlostavljače ali htjela se uklopiti i oni su joj bili „najbolji prijatelji“Tek tokom istrage o ubistvu počeli su se odmotavati svi detalji onoga što je nesretna djevojka proživljavala. Gradske kamere su kobne noći zabilježile da je Gemma nakon što je teško pretučena i zlostavljana u svom stanu, zajedno sa zlostavljačima krenula u svoju smrt samo zato jer su joj oni rekli da je vode kući!

„Vjerna kao pas, duboko vjerujući da su to njeni najbolji prijatelji Gemma je krenula za njima vjerujući im. Nesposobna da pomisli da joj žele nauditi, ne poimajući mržnju i zlu namjeru“, rekla je psihologinja. Na kamerama se također vidi kako djevojka iako krvari iz nosa mirno ide za grupom „prijatelja“. Odveli su je van domašaja kamera, blizu željeznice, nedaleko od grada, skinuli je, teško je pretukli, izboli svuda po tijelu i mirno otišli. Na kamerama čiji su se snimci vidjeli u sudnici se jasno vidi kako se vračaju istim putem bez Gemme. Njeno tijelo je našao sugrađanin koji je rano ujutro trčao tim putem.

Osobe sa poteškoćama, osobito intelektualnim ne poimaju zlo, lošu namjeru, niti razumiju mržnju. Žele biti prihvaćene i voljene, pa zbog osjećaja pripadnosti ili ljubavi ne vide da im neko radi zlo, ne razumiju da se sa njima neprimjereno postupa.  Dok sa druge strane svi mi „tipični“ ljudi svjesno činimo svoja djela.

Porodice ubijenih i zlostavljanih osoba sa poteškoćama u Americi i Engleskoj, a nakon ovih gnusnih ubistava vode kampanje koje su rezultirale da ih njihove zajednice podrže, da vlasti priznaju propuste i da se socijalno življenje u zajedničkoj zgradi ne može odvijati bez stručnog nadzora jer po riječima struke u Engleskoj „Ono što neko predstavlja kao dobar koncept samostalnog života za osobe sa poteškoćama, u zajednici ne znači nužno da su te osobe i dobile ono što im treba, još manje da će neko srcem brinuti za njih“

Kod nas Bosanaca i Hercegovaca sva briga je na fejsbuku i tviteru, utrkivanje u komentarima. Čiji komentar može biti gnusniji od samog djela koje ga je proizvelo. Kod nas djela inih ne proizvode djelovanje kako ni nadležnih tako ni uže ili šire zajednice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.