Nakon upozorenja naučnika da odumiru pčele, marljivi insekti, bez kojih, kako tvrde, neće biti ni nas, uslijedila je vijest da je ugroženo 2000 vrsta svitaca. Svitac, biće koje leti i svjetluca, jedan je od rijetkih bajkovitih prizora. Kada svijetli, ovaj insekt niti se zagrijava, niti gubi energiju, za razliku od sijalice koja deset posto energije utroši na svjetlo, a ostatak na toplotu. Veći dio života svitac provede kao larva, a kada počne da leti, svijetli da privuče partnera, jer ima samo dva mjeseca da izleže jaja prije nego što umre. Iako ne predstavljaju poslasticu za predatore, svici svijetle da upozore i podsjete, ali samo one iskusne, na početničke greške iz mladosti.
Svici izumiru zbog pesticida, zatim zbog uništavanja njihovih staništa, odnosno šuma, i vještačke svjetlosti koja ometa hemijsku reakciju insektovog tijela da svojim svjetlom privuče partnera.
Odlaze čudesna bića
Podatak da izumiru kod mnogih će izazvati nostalgična sjećanja na djetinjstvo. Eto, doba nevinosti i bezbrižnosti je prošlo, sada odlaze i čudesna bića za kojima smo noću u baštama i na livadama jurili da ih makar nakratko držimo u rukama. Da bi izazvali veću empatiju kod čitalaca, pojedini autori pišu kako naši potomci nikada neće vidjeti svice. A čime smo zaslužili da ih vide?
Prije nekoliko godina odvela sam kćerku na otvorenje dječijeg festivala u sklopu kojeg je prikazan film Lorax. Lorax je adaptacija istoimene ilustrovane priče Dr. Seussa u kojoj se simpatični junak bori protiv uništavanja njegove šume, sječe drveća od čijih čupavih i šarenih krošnji pohlepni industrijalac proizvodi stvar koja nikome nije potrebna. I dok na filmskom platnu zbog sječe stabala i zagađivanja vode šumske životinje počinju da gladuju, a neke da napuštaju stanište, u publici djeca i mi, njihova pratnja, pijemo sokove iz plastičnih flaša i jedemo grickalice iz plastičnih ambalaža. Djeca gube koncentraciju, počinju se komešati, ustajati, kmečati, šetati po sali ispunjenoj šarenim balonima napuhanim u čast otvorenja festivala. Siroti Dr. Seuss… Da je samo znao koliko će smeća ostati nakon samo jedne projekcije animiranog filma koji je u djeci trebao probuditi ekološku svijest. A možda je i bio svjestan svega, možda je računao i na nas koji vaspitavamo djecu, koji od njih trebamo napraviti plemenite ljude.
Bića koja ne zaslužujemo
Dakle, žao nam je naših potomaka koji neće vidjeti svice. Zahvaljujući nama, djeca su efikasni zagađivači. Ako izuzmemo roditelje koji idu na živce jer tvrdoglavo i uporno djeci kupuju drvene slagalice i drvene voziće, krpene i pletene lutke punjene prirodnim materijalima i sl. Mi normalni svojim potomcima darujemo igračke koje su zbog boje i generalno kvalitete, manje ili više kancerogene i opasne za okoliš. Također i igračke na baterije koja djeci vrlo brzo dosade pa ih moramo zamijeniti za nove. I dok nam suze kapaju po displeju dok čitamo o izumiranju pčela i svitaca, djeca nas gnjave i traže našu pažnju, što nije u redu i treba ih nečim zabaviti pa da nas najzad ostave na miru. Zato ćemo i njima kupiti telefone da mogu da igraju igrice i da gledaju jutjubere, svoje buduće idole, dok mi odmaramo i informišemo se o događajima oko nas.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Molim vas, nemojmo biti licemjerni i plakati za bićima koja ne zaslužujemo. Pa šta i ako nas naši unuci optuže da lažemo kako su nekada postojala bića koja su poput vila letjela i svijetlila? Svice možemo smjestiti u imaginarna bića jer smo svakako zasićeni klasičnim bajkama koje su istrošene. Budući da je sada zabavno izvrtati ih i od negativaca praviti pozitivce, kada ovi insekti zaista izumru, možemo sa sebe skinuti odgovornost tako što ćemo unučićima u pričama za laku noć pčele i svice predstaviti kao zločesta bića koja dobri žohari uvijek pobijede.
Paradoksalno, svitac se često koristi kao metafora za izuzetna ljudska bića jer simbolizira unutrašnju ljepotu koja isijava van. Simbolizira i nadu jer je ona tračak svjetla u potpunom mraku. Ako zaista ne postoji mogućnost da nas ovako strašna vijest motivira na akciju pa da u nama i u ljudima oko nas pokrenemo inicijativu, da usporimo propast planete i života na njoj, ugasit će se i ta posljednja trunčica svjetla. No dobro, uvijek se možemo osloniti na Leonarda DiCaprija ili nekog drugog glumca koji dok drži figuru Oscara u dvije-tri rečenice pobjedničkog govora spašava svijet.
Izvor: Al Jazeera