Živjela Evropska Republika!

Stiglo je vrijeme da se kulturna raznolikost Europe izrazi unutar okvira političkog jedinstva

Danas, 16:00, 10. novembra 2018, sto godina nakon završetka Prvog svjetskog rata, koji je unazadio europsku civilizaciju decenijama, mi se ne prisjećamo samo historije: mi preuzimamo našu budućnost u vlastite ruke! Vrijeme je da pretvorimo obećanje prenošeno u Europi u stvarnost i da se podsjetimo na ideje utemeljenja koje stoje u pozadini projekta integracije Europe.

Mi proglašavamo svakoga ko je prisutan u ovom trenutku u Europi stanovnikom Europske Republike. Mi priznajemo i prihvatamo našu odgovornost nad zajedničkim naslijeđem Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, i zaklinjemo se da ćemo je konačno pretvoriti u stvarnost.

Mi razumijemo da je bogatstvo Europe bazirano na eksploataciji drugih kontinenata i gušenju drugih kultura tokom stoljeća. Iz tog razloga, vrlo rado ćemo podijeliti naš teritorij sa onima koje smo tjerali sa njihovog. Svako ko želi može biti Europljanin.

Europska Republika je prvi korak na putu prema globalnoj demokratiji. Europa sačinjena od država-nacija je propala. Viziju europske integracije su izdali. Bez političke podloge, Jedinstveno tržište i Euro su postali plijen neoliberalne agende koja je u suprotnosti u odnosu na cilj društvene pravde.

Moći europskih institucija se stoga moraju pribrati kako bi se stvorilo zajedničko tržište i zajednička valuta unutar zajedničke europske demokratije. Zato jer Europa znači ujedninjenje ljudi, a ne integraciju država.

Suverenitet država je pri tome zamijenjen suverenitetom stanovnika. Europska Republika je zasnovana na principu univerzalne političke jednakosti bez obzira na nacionalnost i socijalnu i etničku pripadnost. Konstitutivni elementi Europske Republike su europski gradovi i regije.

Stiglo je vrijeme da se kulturna raznolikost Europe izrazi unutar okvira političkog jedinstva. Vijeće Europe se pri tome raspušta. Europski parlament sada ima moć da pravi zakone. Imenovat će vladu koja je posvećena zajedničkom dobru svih europskih stanovnika. Živjela Europska Republika!“

Manifest kojim se proglašava Evropska Republika dio je “The European Balcony Projekt” (Evropskog balkon projekta) te upravo u ovom trenutku, u 16.00, sa balkona teatarskih kuća i na drugim javnim mjestima izgovaraju ga umjetnici i umjetnice širom Evrope.

Put ka istinskoj građanskoj jednakosti

U Bosni i Hercegovini uposlenici Festivala MESS objavili su video snimljen na balkonu Narodnog pozorišta Sarajeva, na Trgu Susan Sontag. Pored Bosne i Hercegovine ovoj akciji su se priključili teatri, festivali i pojedinci u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji. „The European Balcony Project“ inicirala je think tank grupa the European Democracy Lab a sam manifest napisali su Ulrike Guérot, Robert Menasse i Milo Rau.

U ovim krajevima najpoznatiji među njima je Milo Rau, prošlogodišnji laureat Festivala MESS. Ovaj mladi evropski teatarski reditelj u svojim predstavama najčešće se bavio onim što sam opisuje kao ”političku psihoanalizu europskog kontinenta”. U drugom djelu svoje Evropske trilogije pod naslovom The Dark Ages posebnu je pažnju posvetio upravo ratu na prostoru bivše Jugoslavije. Pored dva rusko-njemačka glumca te glumaca i glumica iz Bosne i Hercegovine i Srbije u predstavi je posebnu ulogu dodijelio Sudbinu Musiću. Sudbin Musić jedan je od malobrojnih koji je preživio masakr u selima Čarakovo i Zecovi pored Prijedora, a potom i logor Trnopolje, u Evropi, na kraju 20. i početkom 21. stoljeća.

U akciji proglašenja Evropske Republike Milo Rau i ostali krenuli su sa ciljem da utabaju put ka istinskoj građanskoj jednakosti baziranoj na riječima Jean Monneta: “Europa nije pitanje integracija država, već ujedinjenja ljudi.”

Praktično po prvi put u historiji Europe imamo akciju gdje se širom kontinenta u istom danu, u isto vrijeme okupljaju građanke i građani sa zajedničkom željom da se pokrene debata o evropskoj demokraciji te o tome šta zapravo znači biti europski građanin/ka. Nije nevažno da se ovo događa šest mjeseci prije izbora za Europski parlament u maju 2019. godine.

Inicijatori projekta se nadaju da će pojam „republike“ kao najstarije forme političke organizacije ući u uši onih koji danas Europu vode. Želja svih u ovom projektu je vratiti se temeljnim idejama o Evropi, te upozoriti na opasnost udaljavanja Europe od njenih građanki i građana, a koji su je prihavatili kao ideju baziranu na sloganu „Jedintvo u različitostima“.

Bit će zanimljivo vidjeti da li će ovaj događaj imati veće značenje od performansa. Znat ćemo to nakon što Manifest bude dostavljen članovima Europskog parlamenta, nacionalnim parlamentima i drugim političkim strukturama unutar EU pozivajući ih da i sami uzmu učešće u ovoj raspravi.

Odabir datuma

Ono što bi moglo posebno zasmetati mnogim u današnjoj Europi je onaj dio Manifesta u kome se kaže da svako može biti Europljanin, te u kome se prepoznaje činjenica “da je bogatstvo Europe bazirano na eksploataciji drugih kontinenata i gušenju drugih kultura tokom stoljeća“ te prepoznavanje toga razlogom da se „naš teritorij podijeli sa onima koje smo tjerali sa njihovog“.

Svjesno je izabran i 10. novembar kao datum za ovaj događaj s obzirom da je on između druga dva važna dtuma: 9. i 11 novembra. U Njemačkoj i Berlinu, 9. novembar je nešto kao onaj naš sarajevski 6. april. Datum koji obiluje historijom.

Taj dan je 1989. godine pao Berlinski zid. Isti dan 1923, počinju najgori progoni Jevreja poznati pod imenom „Kristalna noć“. Nešto prije toga, 1918. godine, 9. novembar, Philipp Scheidemann proglasio je Republiku s balkona zgrade Reichstaga u Berlinu, i to dva sata prije nego što je Karl Liebknecht proglasio socijalističku republiku dva kilometra dalje s berlinske gradske palače. Proklamacijom sa balkona Berlinskog Reichstaga pala je monarhija ali taj datum istovremeno bio je uvod u jedan od najmračnijih perioda njemačke i europske historije.

S druge strane je 11. novembar 1918. godine kao datum kojim završava Prvi Svjetski rat. Odabirom 10. novembra želja je “pomiriti” druga dva datuma i signalizirati da je došlo vrijeme za preokret, iz europske historije ratova prema zajedničkoj i mirnoj budućnosti.

Učešće umjetnika i umjetnica iz zemalja poput Bosne i Hercegovine, kao i općenito sa prostora bivše Jugoslavije čini se posebno važnom za ovaj projekat. Ujedinjena Europa, kao plemenita ideja, upravo je u Bosni i Hercegovini, početkom devedesetih, doživjela svoj veliki krah.

Upravo ovdje, Europa je ostavila BiH na milost i nemilost onih kojima se različitost ovog prostora činila kao kazna, a ne kao dar! Upravo ovdje zakazali su europski i svjetski intelektualci a o čemu je još tada, među veoma rijetkim, govorila počasna građanka Sarajeva – Susan Sontag.

Stoga, manifest i povik „Živjela Europska Republika“ izgovorena na Trgu Susan Sontag, sa balkona Narodnog pozorišta u Sarajevu, u organizaciji „Međunarodnog teatarskog festivala – Scena MESS“ ima veliko značenje. Pokazatelj je to činjenice da borba još uvijek traje, te da nada još uvijek živi, i za Bosnu i Hercegovinu, i za Europu.

Izvor: Al Jazeera