‘Ovo je politički proces! Kazneni progon uvjetovan je političkim motivima!’, uzbuđeno je prigovarao Ivo Sanader, bivši hrvatski premijer, prilikom jednog od svojih bezbrojnih pojavljivanja pred sudom zbog optužbe za tešku korupciju.
‘Bit suđenja je da se napravi predstava, ali radi se i o političkom progonu’, vrištao je Zdravko Mamić, svemoćni boss hrvatskog nogometa, prilikom jednog od svojih bezbrojnih pojavljivanja pred sudom zbog optužnica za teški gospodarski kriminal i krađu ili utaju desetaka milijuna eura.
‘Političko-kriminalni tsunami se nastavlja, protiv mene pokrenut je politički montirani progon’, upozorio je iz švicarskog ili engleskog egzila donedavno nedodirljivi biznismen Ivica Todorić, osoba s crvene Interpolove tjeralice, koju u ljubljenoj domovini traže kako bi malo pojasnio lažiranje financijskih izvještaja kompanije koja drži petinu nacionalne ekonomije i eventualno ukazao gdje se nalazi manjak, izražen u gotovo apstraktnim ciframa s devet ili deset nula.
‘Pritvaranje je politički progon, vratili smo se u kasne četrdesete!’, uglas su kreštali deseci najbližih suradnika okretnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, inače rekordera s desecima i stotinama kaznenih prijava podignutih protiv njega, kad je čudesnim spletom okolnosti jednom prigodom ipak završio iza rešetaka, doduše tek na nekoliko dana.
Famozna večera
‘Ovo je politički progon i boljševička odmazda!’, zgražala se ravnateljica jedne škole u Vukovaru samo zato što joj nisu omogućene još četiri godine u istoj fotelji. ‘Ovo je politički progon Hrvatskog olimpijskog odbora’, urlikao je jedan viđeniji HDZ-ovac kada se pokušalo ući u trag nestalim milijunima iz te institucije. ‘Vau, vau!’, zalajao je pas Medo iz mjesta Peroja pokraj Pule.
Dobro, ovaj posljednje smo slagali: nesretni Medo ne samo da se nije požalio da je žrtva političkih neistomišljenika i njihove brutalne sprege s represivnim aparatom, nego nesretnik nije ni glasa pustio jer je jedini od gore navedenih zbilja dočekao drakonsku presudu. Zbog – prečestog i preglasnog lajanja. Preostalo spomenuto društvo ostalo je više ili manje netaknuto, premda nam iskustvo govori da upravo oni koji se najglasnije i najžešće žale na politički progon taj isti progon u pravilu potpuno zaslužuju.
A ovog tjedna u isto kolo uključila se i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Doduše, s malom nijansom: ona ne spominje riječ ‘progon’ nego zasad koristi frazu ‘osobni rat’.
‘Gospođa Orešković bi se trebala početi baviti sukobom interesa općenito u državi, a ne da vodi osobni rat protiv mene’, nervozno je poručila iz Dubrovnika, gdje je upitana za eventualno ponovno pokretanje istrage Povjerenstva za sukob interesa protiv nje, i to zbog tako banalnog događaja kao što je rođendanska proslava.
Pune dvije godine kompletna Hrvatska trubi o toj famoznoj večeri u travnju 2015., kada je – jedne subote, nekoliko dana uoči dana kada je zbilja napunila 47 godina – predsjednica Republike Hrvatske navratila u zagrebačku vilu Zdravka Mamića, notornog nogometnog bossa, koji joj je ondje organizirao feštu. Pune dvije godine već su se počele ispredati legende, pa se čak vrti i neslužbena priča o postojanju snimke tog raskalašenog tuluma. Pune dvije godine Kolinda Grabar-Kitarović odbija decidirano potvrditi da se to dogodilo.
Doduše, odbija i demantirati, što navodi na zaključak da u tom dimu vatra itekako tinja.
Zločeste insinuacije
Stvar je za nju dosta neugodna ne samo zbog činjenice da jedno službeno tijelo, i to povjerenstvo koje je sasvim solidno izgradilo imidž beskompromisnog i pravednog, po službenoj dužnosti i jedinoj mogućoj proceduri istražuje je li primila poklon čija vrijednost premašuje maksimalno dozvoljenih 500 kuna. Ne, još je ozbiljnija jer bi se posljedično moglo otkriti da se, umjesto upravljanja državom, ona privatno druži s optuženim članovima zločinačke organizacije. Po samu Hrvatsku pak, stvar je dosta tužna, na momente čak i tragična: pokazuje se da njena najviša dužnosnica ignorira pravni poredak i glumi da ne poznaje zakone i proceduru.
‘Mislim da je najbitnija transparentnost, da građani ne steknu dojam da se nešto ‘, kazala je ista ta hrvatska predsjednica u istom tom Dubrovniku, samo koju minutu ranije; no ovdje se referirala na slučaj Agrokor, odnosno jednu drugu aferu. Ukratko, Grabar Kitarović bi da institucije funkcioniraju, da se zakoni provode i da vlada potpuna transparentnost – samo je, eto, zamislila da se to ne mora odnositi baš i na nju samu. Kao, uostalom, i Sanader, Bandić, Todorić, Vidošević i ostala ekipa, svi osim nesretnog psa Mede.
Ima hrvatska predsjednica i bolnijih točaka, ranjivijih krila i opasnijih prijetnji po svoj popeglani javni imidž, no sjena Zdravka Mamića svejedno je prati u stopu i proganja još od predizborne kampanje u kojoj je zbog pitanja o njemu i njegovoj donaciji prekidala konferencije za novinare, od inauguracije na kojoj je – zajedno s također optuženim bratom Zoranom – baš Mamić bio počasni gost, sve do otkrića da je upravo on obilato sponzorirao matični HDZ i zločestih insinuacija da joj je kupio skupocjene naušnice.
Koliko god bježala od njega, a od prošle godine godina baš se trudi jer je preko usta uspjela odvaliti čak i izjavu po kojoj je hrvatski nogomet duboko korumpiran i otet navijačima, nadajući se valjda da je zaokret od 180 stupnjeva uslijedio dovoljno prije novih predsjedničkih izbora, Kolinda Grabar-Kitarović ne uspijeva se otarasiti prtljage neugodnog, zaudarajućeg sadržaja. Pa je i njena sve očitija nervoza potpuno jasna i razumljiva.
Javno pamćenje, a bogme i sama naznaka funkcionirajuće pravne države, za nečistu savjest najčešće su vrlo, vrlo uznemirujuća stvar.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera