Poznato je da je 9. maj jedan od najznačajnijih praznika evropskog kalendara. Svih prethodnih godina, danas i ubuduće će se uvijek ovaj datum obilježavati kao Dan antifašizma i Dan Evrope.
Deveti maj se slavi kao pobjeda nad zlom tj. fašizmom, jer je na taj dan 1945. sovjetski maršal Žukov ratifikovao ispred Saveznika sporazum o njemačkoj kapitulaciji, koji je dan ranije u ime Trećeg rajha potpisao njemački generalfeldmaršal Wilhelm Keitel.
Iako se Drugi svjetski rat okončao tek kapitulacijom Japana, 9. maj je dan kada se okončao pakao. Dan Evrope se slavi kao dan sjećanja na Schumanovu deklaraciju, koja se smatra početkom onoga što se danas zove EU. U BiH će se sa ovim datumom završiti Dani Kantona Sarajeva. Antifašisti će protestnom mirnom šetnjom pokazati svoj otpor fašizmu, nemoći i poniženju u kojem građani/ građanke u BiH još žive.
Šta je fašizam i zašto ponavljamo lekciju?
Termin fašistički prvi je primijenio Benito Mussolini 1919. godine, na politički pokret koji je kombinirao ultranacionalizmom sa neprijateljstvom prema bilo kakvoj ljevici i etabliranom konzervativizmu.
Fašistima su se najprije nazivale grupe u Italiji koje su se formirale pod starorimskim simbolom fasces, koji označava svežanj pruća sa sjekirom u sredini. Bio je to i simbol vlasti u starom Rimu. Ono što je omogućilo uspon Mussolinija to je strah od socijalističke revolucije, koji je u italijanskom društvu ostao.
A, Benito je itekako ujedinio gladnu težnju za vlašću sa demagoškom sposobnošću i realističkom političkom pronicljivošću. Od borbenog pacifističkog socijaliste, on se preko noći pretvorio u vatrena zagovornika ulaska Italije u rat, a potom je iskoristio uznemirenost naroda i nemoć vlade, te je osnovao vlastiti pokret „fasci di combattimento“ (borbeni sastavi), i započeo bitku protiv postojećih političkih stranaka.
Benitov odgovor najavi generalnog štrajka koji je organizovala ljevica u jesen 1922. godine bio je zapovijed svojim borbenim sastavima marš na Rim. Jadni kralj se pokorio i povjerio Mussoliniju da sastavi vladu, tako je faktički omogućio legaliziranje fašističkog pokreta. Kakve li groteske i ironije sudbine?
Mussolini, je lukavo, ne dirajući ni ustav, ni monarhiju, već 1926. uspostavio potpunu diktaturu. Dotada je fašizam stekao simpatizere i iz svijeta politike i intelektualce koji nisu samo bili iz Italije. A, šta je još uradio „duce“? Poveljom rada („Carta di lavoro) je 1927. godine uspješno depolitizirao slijepe sindikalne radničke saveze i spojio ih s poduzetnicima u poslušne korporativne saveze. Opozicija se ugušila.
A još kada je 1929. Benito Lateranskim ugovorom dobio i podršku katoličke crkve, ništa drugo nije ostalo svim njegovim političkim protivnicima, osim kofera i emigracije. Do tada je njegov budući saveznik Hitler započeo stvaranje rasne utopije, sna koji je za sobom povlačio doslovnu eliminaciju Jevreja iz Njemačke i vojno osvajanje istočne Evrope.
Hitler je fašizam preuzeo i prisvojio u radikalnijem obliku i to kao sredstvo preživljavanja jačih. Na ovoj bazi on je zajedno sa svojim istomišljenicima odgojem prihvatio državnički fanatizam i tako je nastalo doba koje se i danas pamti kao najstrašnije, najmračnije doba ljudske istorije.
Mussolini je 1933. rekao da je fašizam religija i da će historija 20. stoljeća biti upamćena kao stoljeće fašizma? Mislite li da je pogriješio? Zato što je fašizam i danas neprijatelj humanizma i budućnosti ljudskog roda, eto zato danas opet ponavljamo iz opreza gradivo, da to bude sankcija protiv zla i ludosti.
Borba bh. antifašista nekad i sad
Nekada su bosansko-hercegovački intelektualci, radnici, đaci, iskreni i dosljedni pripadnici, bosansko-hercegovačkog, jugoslovenskog i internacionalnog antifašističkog pokreta organizovali raznovrsne vidove borbe, prvo političkim sredstvima, protiv bilo kakvog fašističkog nasilja. A kada ni to više nije bilo efikasno odgovorili su oružanom borbom u narodno-oslobodilačkom antifašističkom ratu (1941-1945).
Antifašistički pokret je tad u evropskim, pa i u svjetskim razmjerama dao nemjerivo veliki doprinos pobjedi nad fašizmom, mrakom i destrukcijom. U ovom pokretu učestvovali su svi narodi BiH, mnogi su dali živote, mnogi su bili i žrtve u borbi za slobodu. Već tada je BiH postala dio svjetske antihitlerovske koalicije.
I nije samo tada branila BiH državnost, već i 90-tih kada je bila izazvana agresijom i kada je morala braniti opet kućni prag i ljudsko dostojanstvo, a opstala je zahvaljujući opet otporu antifašističkih i patriotskih snaga. Tada su svi znali ustati i braniti se od zla, tada je dobro i razum i odbrana imala vrijednost i smisao.
A šta se dešava danas? Kao da nas je nevidljivi neprijatelj napao lukom bez strijele i kao da žrtvama još više namiče na glavu gajtan od tetive, da svaki otpor zauvijek zadavi. Da li je danas u BiH antifašistički pokret na visini svog zadatka, da li je istinski organizovan i stvarno povezan nitima bosansko-hercegovačkog zajedništva?
Izgleda da na sceni preovladava nacional-šovinistička utakmica koja će Bog zna do kad da traje. Nije da nema, ima antifašista u BiH, ali je mali procenat stvarno aktivnih, hrabrih, na žalost, velika većina njih se poprilično indiferentno odnosi prema trenutnom stanju u državi.
Vjerovatno je mnogima ponestalo snage, kao da su i izgubili svijest.
Maskirani demon
Nevidljivi fašizam uvijek stoji budalama na raspolaganju, u ovim modernim vremenima poprimio je na žalost drugo ruho, zamaskirao se, prilagodio se okolnostima i vrlo vješto, manipulatorski može svaki tren da ugrozi potencijalno krhku mrežu ne samo evropske, već i svjetske demokratije.
Doduše, umjesto pravog fašizma zadnjih decenija, nevjerovatan uspon ima nacional-populizam koji nije nimalo naivan i bezopasan. Svakodnevno sitno nasilje može se rasplamsati u još šire, masovnije nasilje i protunasilje i tada dolazi do pojave autoritarizma, pa čak i potpunog fašizma.
Opasnosti su svugdje, iza svakog ugla, a nevjerovatno je danas svugdje prisutan efekt i eho kulturne pohlepe, sebične težnje za profitom bez rada, tj. lopovluk, kao i maskirano nevidljivo vrebajući fašizam.
To što radnici gube svoja radna mjesta i što preduzeća propadaju smišljeno preko noći, to što se nezaposlenost doslovno samo razmnožava, gore je od bilo kakvog fašiste iz Drugog svjetskog rata.
Izvor: Al Jazeera