Zašto ljudi žele vidjeti svoje ostarjelo lice?

Pohrlili tako ljudi postarati svoja lica te ih izložiti po fejsbučkim i drugim tarabama pa uzajamno raspravljati o tome kako kome pristaje starački izgled (Screenshot)

Pomamili se ljudi u posljednje vrijeme za aplikacijom FaceApp, koja tehnologijom neuronskih mreža mijenja vaše lice. Preuzmete aplikaciju pa kroz željeni filter provučete svoju fotografiju i eto vas starijih ili mlađih, tamnije ili svjetlije puti, namrštenih ili nasmijanih… Možete si i nataknuti naočale, promijeniti frizuru, obojati kosu, ukratko – promijeniti lični opis.

Aplikacija zapravo nije nova. Korisnicima je dostupna već dvije godine, ali, kako to već ide, tek kada netko poznat i slavan okači svoju fejsepiranu sliku na društvene mreže, počne masovna histerija kakvoj svjedočimo.

Zabavna i navodno opasna aplikacija

Pohrlili tako ljudi postarati svoja lica te ih izložiti po fejsbučkim i drugim tarabama pa uzajamno raspravljati o tome kako kome pristaje starački izgled. Nije ih omelo ni to što je na vrhuncu pomame plasirana vijest da zabavna aplikacija nije bezazlena, da ste njenim preuzimanjem, a ne čitajući ona gusta sitna slova o uvjetima korištenja (koja nitko nikad i ne čita) dopustili onima koji stoje iza FaceAppa da slobodno i neograničeno koriste ne samo vaše fotografije koje ste im povjerili da vam preurede lica, nego i sve druge fotografije i sadržaje s računala, uključujuči osobne podatke.

Dodatno je zabrinula informacija, kasnije opovrgnuta, da je aplikacija na nekom ruskom serveru i da, slijedom toga, iza nje stoje nekakvi opasni likovi koji sada raspolažu hrpom vaših fotografija i podataka te ih u svakom trenutku mogu zloupotrijebiti na razne načine. Recimo, da vam lice osvane na jumbo plakatu u Novosibirsku u reklami za pelene za inkontinenciju.

Naravno, kad se u jednadžbi s ičime što ima veze s internetom pojave “Rusi” koji dođu k'o neke online babaroge, ljudi ustuknu. Na ta su upozorenja mnogi nonšalantno frknuli rekavši (tješeći se?) da ne vide kakve to opačine s njihovim slikama mogu napraviti neki tamo “Rusi” jer već su ionako milijun puta – ne čitavši one gusto i sitno otisnute uvjete korištenja – svoje slike i podatke već predali raznim zločestim korporacijama i tajnim službama. No, činjenica jest da euforija oko FaceAppa splašnjava i da na društvenim mrežama sve manje iskaču znana i neznana lica naborane kože i sijedih vlasi.

Sijeda kosa i naborana lica – zašto ne?

No, pustimo tehnološke finese i špijunske glasine… Zanimljivijim se čini psihološki moment u priči o FaceAppu. Zašto ljudi toliko žude vidjeti svoje ostarjelo lice?

Na prvu je nekako logično da žudimo i žalujemo za onim nepovratnim, za mladosti, pa u tom smislu juvenilno fotošopiranje, digitalno pomlađivanje ima više smisla. No, svi dođemo do točke na svojoj vremenskoj crti kada unezvjereno gledamo i naprijed i natrag. Mladost je nepovratna – u tom smislu iluzija FaceAppa i sličnih programa ne pomaže, već samo skalpeli estetskih kirurga, a starost neumitna. Stoga bi čovjek očekivao otpor sredovječnog korisnika ili onoga u kasnoj mladosti (tinejdžeri, pretpostavljam, još ne mare za starost) da vidi sebe, odnosno svoje generirano lice kakvo bi trebalo biti za 20, 30 ili 40 godina. No, kad već imamo mogućnost s par klikova već danas vidjeti sebe ostarjele – zašto ne?

Osim toga, ima nešto što potvrđuje da je ova aplikacija vrlo lukavo osmišljena psihološka zamka – psiholovka – jer nam uz sliku nas sijedih i starih ujedno ispod tezge nudi osjećaj životnog optimizma: “Hura! Bit ću živ za 50 godina i izgledati kao na ovoj slici”.

A na tim generiranim slikama ljudi su, priznajmo, skoro isti kao sada, samo sijede kose i malo više naboranog lica, kao jabuka smežurana od dugog stajanja u zdjeli na stolu.

Dorian Gray išao je na tavan, mi idemo na Mrežu

Sjećam se da je u mlađim danima interneta bila popularna jedna morbidno zabavna stranica na kojoj ste – unijevši nekoliko osnovnih psihofizičkih podataka o sebi – mogli saznati navodno u mjesec ili čak u dan točno vrijeme svoje smrti. Tko je htio mogao je aktivirati i brojčanik da mu u uglu ekrana odbrojava sekunde, sate, dane i godine do kraja svoga života. Tehnologija je u međuvremenu silno napredovala pa nam ova danas popularna aplikacija slikom nudi utjehu da ćemo doživjeti pozno doba života. Većinom nismo naivni, ali bar malo vjerujemo u te kerefeke. Kao, te će nam bore na licu dati auru zrelosti, a sjedine patinu iskustva.

Wildeov Dorian Gray penjao se na tavan da bi ondje gledao sliku sebe na kojoj je, za razliku od stvarnosti, postajao stariji. Tako i mi odlazimo u Googleovu trgovinu preuzeti aplikaciju da bi gledali sebe kakvi ćemo biti (ili, kakvi bi trebali biti) kada ostarimo. Ima ta aplikacija itekakvo terapeutsko svojstvo da nas navikne na ono što nas čeka.

Ovo je igra, očito marketinška i vjerojatno ne toliko zloćudna kako se sugeriralo kad je aplikacija zarazila milijune. Par klikova i eto nas ostarjelih, ali nasmijanih, jer FaceAppu isporučujemo naše ponajbolje slike. Primjećujem jedino da se sjaj u očima ne dâ promijeniti nikakvom digitalnom obradom i filtriranjem. Na stranu obješena koža i ocvala kosa – tajna je u očima. Tu nema fejkanja i fotošopiranja, a bogme ni fotošokiranja. Pogled će vremenom, kad pritisnu godine i boleštine, izgubiti sjaj. Na ovim fotografijama on ostaje. Zato nam te fejsepirane slike više govore kakvi smo sada, a ne kakvi ćemo biti.

Izvor: Al Jazeera