Varšava grad ljubavi, rata i bunila

Varšava, kao svaki glavni grad, zna biti nemilosrdna i takvih priča je prepuna, ali je puno više onih lijepih (Reuters)

Mnoge podseća na Drugi svetski rat i to kako je uništena. U tom gradu uspomene na borbu čas sa Nemcima, čas sa Rusima izviru na svakom ćošku. Mnogi je cene kako se promenila na bolje, kako je čistija, modernija, prepuna mesta za izlazak i šoping, kako ne podseća više na ovaj tužno izgledajući grad srednje Evrope, koji je ipak u to sivo vreme imao puno volje da živi i da se bori.

Ne znaju baš svi da je Varšava prema legendama, a i po stvarnim događajima, bila ne toliko grad rata koliko ljubavi. O tome govori i legenda o nastanku Varšave, koja u grbu ima sirenu. Sirena po imenu Sava ploveći Vislom naišla je na ribolovca Warsa, zaljubili su se jedno u drugo, a na tom mestu gde je procvetala njihova ljubav, nastala je današnja Varšava.

Ima i neka stvarna priča, a to je ljubav između Jana III Sobjeskog, slavnog u Evropi po borbi protiv Turaka i njegove prvo ljubavnice a kasnije i supruge Marisijenke. Kao uspomena njihove vrele ljubavi očuvana su vrlo pikantna pisma, koja su razmenjivali dok je kralj bio po ratištima, a i konak u Milanowu (danas deo Varšave) koji je Sobjeski sagradio za sebe i ljubav svog života Marisijenku. Par je bio poznat u celoj Evropi, a njihova prvo romansa, posle brak jedna od najpoznatijih ljubavnih priča epohe u tadašnjoj Evropi. Mnogi historičari kažu da dok je Francuska bila u vreme baroka poznata po Versaju i Kralju Suncu, Poljska je imala Wilanow i priču o zabranjenoj ljubavi, koja je dobila koliko toliko srećan epilog.

Ukrajinska radna snaga

Ipak, ne deluje da savremena Varšava živi puno tim događajima. Grad je uvek bio dinamičan, ali što više postoji u njemu nebodera, to se dinamičnije i živi. Ljudi rade puno, obično su u žurbi, neretko bave se sa nekoliko poslova odjednom, a posla ima. U Varšavi nivo nezaposlenosti je oko 1,5 odsto, dok je u Poljskoj prosek je 6,2 odsto. Nedostatak radne snage je naterao poljsku vladu, koja se inače snažno suprostavlja migracijama da otvori radno tržište za građane Ukrajine. Neki eksperti kažu da će do kraja 2019. godine biti čak tri miliona Ukrajinki i Ukrajinaca u Poljskoj. I dok drugi kažu da ih trenutno ima oko milion i teško da brojke mogu toliko da porastu, vidljivo je da ima mnogo više komšija iz Ukrajine u Varšavi nego ikad pre, jer ukrajinski jezik čuje se svugde.

Svako od prekograničnih komšija s kojim razgovaram, čime god da se bavi, ističe da nisu došli ovde isključivo zbog posla, jer posla u Ukrajini ima. Mnogi pominju mogućnost sezonskog, dobro plaćenog posla, a oni koji su se preselili sa celim porodicama i neretko decom, ističu da im više odgovara školstvo, jer kako kažu – u Ukrajini državne škole imaju lošiji nivo u poređenju sa Poljskom.

I uprkos tome što Poljska i Ukrajina imaju vrlo tešku historijsko nasleđe nepoverenja i uzajamnog ratovanja, uprkos tome da mnogi priznaju da nije uvek lako u Poljskoj, a pogotovo u Varšavi, glavni grad Poljske je zahvaljujući Ukrajincima postao nekako blaži, ljubazniji, srdačniji nego što je bio, jer tako se ponašaju Ukrajinci koji se najčešće (ali ne samo tamo) primećuju po radnjama, kafićima, restoranima, frizerskim i kozmetičskim salonima…

Dvije strane medalje

Varšava, kao svaki glavni grad, ume da bude nemilosrdna i takvih priča je prepuna, one se čuju stalno. Tako da vesti o dolasku Madeleine Albright, slavljenju okrugle godišnjice članstva u NATO-u zajedno sa Mađarskom, ili konventu EPP grupe u Varšavi i planovima izbacivanja Fidesza prepliću se sa pričom o 75 godišnjem obućaru, Tadeušu Kucinjskom, koji je upravo dobio informaciju da je maleni prostor u centru koji iznajmljuje upravo poskupeo tri puta. Iako u godinama (75), taj obućar ne može da zamisli život bez posla kojim se bavi od svoje 15 godine, ali i da plati tako skup prostor koji renta već tri dekade. Varšavskim internautima, a i drugim građanima iz kraja, koji staju uz obućara, njegova priča postaje glavna tog dana u gradu. Skupština obećava rešenje.

Tako su i znali da tiho bojkotuju jedan od poznatijih restorana “Kod kuvara” jedno vreme kad se pričalo po gradu da vlasnik ne plaća konobarima, a neki od njih su miljenici mnogih koji se danas smatraju varšavskom elitom. I mnogo toga o gradu i eliti pamte, ali starim običajem retko žele da pričaju.

S jedne strane moderan grad, ukrašen svim kuhinjama, barovima i lokalima zapadnog sveta, ali i sa ukusnom lokalnom ponudom, koji je i čistiji a valjda i srećniji nego ikad; s druge strane, mesto političke borbe i velike narodne nesloge liberala iz opozicije i konzervativaca iz vladajuće stranke Zakon i Pravda.

Grad atraktivan mnogima

Mesto stradanja za vreme Drugog svetskog rata i marševa nacista i ultradesničara u XXI veku, ali i dalje grad liberala, koji vise po kafićima u distriktu Praga poznatom po boemskom životu, a odnedavno i po Žolibožu, koji je postao nazad atraktivan za mnoge.

I tako dok razgovaramo o tome u širem društvu, u jednom od lokalnih kafića pristiže nam potresena Olena Babakova, ukrajinska novinarka, koja više od deset godina živi u Varšavi. Te večeri bila je pozvana kao sagovornica na debatu u popularan program “Salon trojke” na državnom radiju. Tema je bila demokratizacija Ukrajine.

Vidno potresena prepričava da je, iako je pozvana pre nedelju dana da učestvuje u programu, njena pojava izazvala čuđenje. Rekli su joj da je “stavljena na crnu listu” bez objašnjenja. Nakon ne tako finih razgovora ipak je učestvovala uz napomenu da ne pominje ništa o radiju. I ovo je takođe Varšava danas.

Izvor: Al Jazeera