Ima jedan jedrenjak divnog imena, “Jadran” se zove. Trenutno je usidren u Tivtu, a Hrvatska ga potražuje jer kako tvrde, tadašnja Jugoslovenska narodna armija (iza koje se kriju svi crnogorski ratni profiteri, pokušavajući da tako operu ruke) maznula ga je početkom devedesetih godina i iz Splita doćerala u vode koje pripadaju Crnoj Gori, odnosno tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, koju su sačinjavale Srbija i Crna Gora.
Od tad Crnogorci kažu: “‘Jadran’ je naš”, a Hrvatska konstantno kontrira sa: “To je naše, vratite nam ‘Jadran'”, i tako unedogled. Jedrenjak “Jadran” zaista je prelijep brod i ovoga puta makar imaju Crna Gora i Hrvatska oko čega da se spore.
Crna Gora pere ruke od SR Jugoslavije i JNA, sad se Montenegro pravi kao da nema ništa sa onom Crnom Gorom iz devedesetih godina, i svojata brod koji se tu zatekao. Taknuto-maknuto, “Jadran” je naš.
Vrijeme kad je “Jadran” završio u vodama Crne Gore bilo je vrijeme kad su Crnogorci većinski bili najglasniji u srpstvu, sa Milom Đukanovićem na čelu, koji je imao pretenzije na dio sadašnje Hrvatske teritorije. Naravno, zanimalo ga je priobalje najviše.
‘Okupacija’ hrvatskih pjevača
U međuvremenu, Milo je uvidio kako duvaju i u kom smjeru globalni politički vjetrovi, pa je počeo da pravi otklon (iako, naravno, kasno) od politike Slobodana Miloševića. Taj otklon nije bio samo deklarativan, i nije bio samo u politici vidljiv, već se to osjećalo, prije svega, uplivom bendova i muzičara iz Hrvatske u Crnu Goru, kao zaokret od beogradske muzičke scene.
Takođe se preokret osjetio i u sportu, a činjenica je da su crnogorski sportski komentatori preko noći Vladu Divca i Dejana Bodirogu počeli nazivati “srpskim igračima”, umjesto, kako su do tada govorili za njih, “naš Divac” i “naš Bodiroga”. Naravno, takođe su Dejana Savićevića i Predraga Mijatovića jasno nazivali “crnogorskim igračima”, što je jasno dalo znak u koji smjer je Crna Gora okrenula kormilo.
Na festivalu “Sunčane skale” u Herceg Novom, kao i na “Pjesmi Mediterana” u Budvi, počelo je da se pojavljuje sve više hrvatskih pjevača i, naravno, da osvajaju nagrade, jer, da se ne lažemo, neuporedivo su bolji od crnogorskih, ako ne računamo Vladu Georgijeva i Sergeja Ćetkovića, koji sa punim pravom i nisu naročito marili za festivale na kojima se dešavalo da pobijedi i ćerka direktora festivala i da niko ni riječ ne pisne.
Tako su preko noći mnoge televizijske kanale i radio stanice u Crnoj Gori “okupirali” pjevači iz dojučerašnjeg ljutog neprijatelja, države Hrvatske, poput: Sandi Cenov, Toni Cetinski, Gibonni, Giuliano, Marijan Ban i “Daleka obala”, Vanna, Maja Šuput, Leo, Severina, Petar Grašo, “Colonia”, “Magazin”, kao i čuveni duo koji je bio najčešći na radiju i TV u Crnoj Gori – Dražen Zečić i Anđela Kolar – “Ima li nade za nas”.
Sve je to bilo sa ciljem da se Crna Gora odalji od Srbije i tadašnjih hit-mejkera iz Beograda.
Vanna otkazala koncert na ‘Jadranu’
Ali, razdvajati u Crnoj Gori beogradsku muzičku scenu od hrvatskog popa je zaista suludo, jer svega nekolikog godina kasnije Željko Joksimović zapjevao je i sa Dinom Merlinom, i sa Tonijem Cetinskim, Severina se orodila sa srpskom scenom, srpski muzičari najviše zarađuju od tezgarenja u Sloveniji i Hrvatskoj, dok hrvatski muzičari za Novu godinu svi sviraju ili u Beogradu, ili na Crnogorskom primorju.
Ono što je ostalo jeste da nikome nije jasno kako to da domaćice i omladina u Crnoj Gori znaju sve tadašnje pjesme gore navedenih muzičara iz Hrvatske, ali to je proizvod činjenice da što se posijalo na radiju i TV-u, narod je to sažvakao.
Među tim muzičarima čije pjesme zna Crna Gora bila je i Vanna. Nikome nije tada bez pristupa Wikipediji bilo jasno otkud u imenu dva slova N, ali to se činilo toliko zapadnjački i nesrpski da je bilo divno, dva slova N jedno do drugog, baš kao u slučaju Madonna. Istovremeno se u Srbiji pojavila i pjevačica sa imenom Jellena (sa dva L), ali njena slava bila je kratkog dana.
Što se Vanne tiče, ona je bila tada popularna u Crnoj Gori. Ivana Ranilović Vrdoljak, poznatija kao Vanna, bila je i dio “Electro Tima” odnosno E. T. Prošlo je više od decenije kako je ona opet došla u centar zbivanja u Crnoj Gori, i opet svi o njoj pričaju, ali u 2018. godini iz sasvim drugih razloga.
U okviru proslave 85. godišnjice jedrenjaka “Jadran”, koja se u Boki obilježava ovih dana, Vanna je iznenada otkazala koncert koji je bio predviđen za 15. avgust u organizaciji Opštine Tivat, a trebalo je da se održi baš na palubi jedrenjaka “Jadran”.
Pjevači kao emisari i krivci za sve
Naravno, javnost je na Vannu vršila pritisak, jer se ona – ni kriva, ni dužna – našla usred diplomatskog prepucavanja oko jedrenjaka. Vanna između dvije vatre. Dok se političari uvijek izvuku i dok njima se sve zaboravi, narod voli da posmatra pjevače kao emisare i da ih krivi za sve.
Zamjerati Vanni što nastupa u Crnoj Gori na spornom “Jadran” jedrenjaku isto je što i očekivati suze publike zbog otkazanog koncerta. Nije Vanna toliko popularna u Crnoj Gori da će da presvisne publika za njom.
Da je kojim slučajem otkazao Aca Lukas gostovanje, ili Ceca Ražnatović, tu bi već bilo emotivnih žrtava, jer još odavno je i Milo Đukanović jedan od velikih fanova turbo-folka, iako je svojevremeno zbog zaokreta i biznisa uvezao Vannu i ostale hrvatske pop-muzičare u Crnu Goru.
Dok razmirice traju, važno je da je “Jadran” svoj na svome, plovi Jadranom, i to je za sada mini-pravda u Jadranskom trouglu: Hrvatska – Crna Gora – pjevači.
Ostalo će sve voda i struja da odnesu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera