Uz ovakvu opoziciju, Vučić će još dugo vladati

'Borbe opozicije su specifični dueli u kojima pobednika nema, a gubitnici su svi', piše autor (Twitter / Screenshot)

Još uvek je leto, a navikli smo da leti nema previše vesti. Političari su na odmoru na moru i prijateljima pišu razglednice, predsednik Vučić je na odmoru u IKEA-i i prijateljima piše autorske tekstove, ali i leto se polako približava kraju. Političari se vraćaju sa odmora, sveži, puni elana, odmorni za nove borbe i nove pobede.

U slučaju srpske opozicije, koju su režimski tabloidi danima prozivali da troši pare na moru dok narod nema ni za ćufte u IKEA-i, spomenuta spremnost za nove borbe se odnosi na borbe protiv ostalih kolega iz opozicije. Ovaj deo oko novih pobeda ostaje malo nejasan, jer su njihove borbe specifični dueli u kojima pobednika nema, a gubitnici su svi.

Otkud ova tendencija među srpskom opozicijom, možda se već godinama pitate. To je zato što postoje dve škole mišljenja kada je reč o delovanju opozicije. Prema prvoj, koja je aktuelna u svim zemljama u kojima postoji višestranački sistem, njena glavna svrha je da kritikuje sve greške vlasti i ukazuje na svoja rešenja. Prema drugoj, koja je prisutna u Srbiji, njena glavna svrha je kritikovanje ostatka opozicije.

Ovo na prvi pogled deluje pomalo nelogično, ali postoji razlog za to. Naš narod ima poznatu izreku “Bolje prvi u selu nego poslednji u gradu”, dok naša opozicija kao da ima sličnu izreku “Bolje prvi u opoziciji nego poslednji na vlasti”. Postavlja se samo pitanje šta to znači biti prvi u opoziciji i da li tu može da se iskoristi ona poznata sportska fraza da je to “srebro koje sija zlatnim sjajem”? Teško, jer da bi srebro sijalo zlatnim sjajem, treba da bude nadomak zlata, a srebro za koje se opozicija bori mnogo je bliže onim pozicijama za koje se ne dobija nikakvo odličje.

Izaći na izbore?

Ruku na srce, nije lako ni biti opozicionar u Srbiji. Ovde ne pričam o cenzuri u medijima i ostalim problemima koji su svima poznati, već o činjenici da ako ste poslednjih godina opozicioni političar u Srbiji, morate da se dopadnete opozicionim glasačima. A kakvih tu zahtevnih ljudi ima, koliko je samo tu osetljivih pahulja! Setimo se samo nedavnih predsedničkih izbora. Vučićevi glasači su izašli na izbore i glasali za Vučića. Zbog čega? Pa, zato što je to Vučić. Vučićevi protivnici su hteli da izađu na izbore i sruše Vučića, ali hajde da ne prenaglimo sa našim dragocenim glasom, šta ako kandidat za koga bismo glasali nije 100 odsto po našem ukusu?

I u nekom trenutku se ispostavi da mogu da nađu nekog ko je po njihovom ukusu, sa kim dele iste poglede na sve najvažnije teme i taman kažu sebi “znam za koga ću da glasam”, kad se pojavi njegov spot koji ima jedan sporan kadar, a i slogan mu nije baš najbolji, mogao je i font kojim mu je ispisano ime da bude malo lepši, i oni odmahnu glavom, duboko uzdahnu i promrmljaju sebi u bradu: “Ipak neću izaći na izbore. Jako bih voleo da srušimo ovu vlast, ali ovo je previše kompromisa za mene. Ako neko ne vodi dovoljno računa o svom predizbornom spotu, kako će sutra brinuti o Srbiji”.

Ali, nisu glasači krivi. Kao što ni žrtva nikad nije kriva, tako nisu ni srpski glasači, koji su proteklih godina i decenija upravo žrtve loših političara. Loših političara, koji su svesni da moraju da se promene, pa se odlučili da se promene u još gore. Kako su krenuli, kroz nekoliko godina će se svaki opozicionar posvađati sa svim svojim kolegama, pa ćemo na nekim narednim izborima imati nekoliko hiljada lista. Pa će nas onda oni uveravati da je to dobro, jer što je veća izlaznost, lakše će pasti ova vlast. Ako se svako od nas kandiduje, izlaznost će biti 100 odsto, pa šta uopšte čekamo?!

Međutim, pre te odlučujuće borbe na nekim narednim izborima, treba biti u treningu, a za trening moraš da imaš sparing partnera. Kako ih nema previše u medijima, Tviter je idealno mesto za opoziciono delovanje. Zašto bi opozicija išla težim putem, boreći se za glasove naroda protiv aktuelne vlasti na izborima, kada svakodnevno može da se bori za lajkove na Tviteru protiv drugih opozicionara? Vremena se menjaju, treba pratiti trendove. Nekada je bila borba prsa u prsa, danas je tvit u tvit. Na kraju krajeva, nije mala stvar pobediti na Tviteru, to je čak i bolja uteha od malopre spomenutog “srebra sa zlatnim sjajem”.

Zajednički dogovor

Koliko god sve ovo na prvi pogled ne delovalo previše optimistički za one koji ne podržavaju aktuelnu vlast, u ovakvom ponašanju opozicije postoji i nešto ohrabrujuće za sve nas. Možda oni neće u dogledno vreme doći na vlast i dobiti priliku da učine nešto dobro za ovu državu, ali će makar pomoći svima nama da se bolje osećamo.

Jer, koliko god da je neko od nas u svom poslu loš, uvek može da se teši da ga obavlja bolje  nego opozicija svoj. Kada god vas na poslu bude grizla savest što gledate fotografije vaših prijatelja na Facebooku umesto da radite, što ste izmislili da morate kod zubara, a zabravo pijete kafu sa svojim drugarom, pomislite samo na našu opoziciju i momentalno će vam biti lakše.

Deo javnosti očekuje da opozicioni lideri konačno postignu neki novi zajednički dogovor, jer njihovo trenutno ponašanje deluje kao da su davno već postigli zajednički dogovor – da Aleksandar Vučić još dugo, dugo vlada.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera